Umorni Bukovsky

Kad čovjek kaže : postao sam druga osoba, da li se on mijenja i genetski?
Ako se mijenja ( ja sam, na primjer, poslije rata postao druga osoba, pa poslije raka opet druga...čije je moje djetinjstvo, moje uspomene ako genetski više nisam isti? Da li ovakav čovjek smije izmišljati svoje uspomene?
Aha?
Nije to formalno jer smo i mi skloni genetskoj modifikaciji, ali ne možemo modificirati prošlost. Rekao bih da se sada sjećam tuđih uspomena, ako sam druga osoba. U filmu to zovu Ininhalacija i ne mogu naći prijevod. Znam što je inhalacija, ali što je ininhalacija?
Lažem ,,,anninhalacija a ne ininahalacije?
Možda znači obnovu disanja na način " drugog čovjeka" ...i to genetsku obnovu....
Danas je ovdje dosta toplo i što me čudi...ne smeta me ta promijena...
Genetski modificirana osoba koja si, bez komplekasa , može stavrati i....nove uspomene.Da li sam sada to?
Komplicirano?
Činjenica je da sam poslije rata i raka postao druga osoba!
Pa čak i s godinama treća osoba!
S vitaminom S ( bioenergija )...četvrta! ( kao bloger...peta )
Kako to ujediniti u zajedničke uspomene?


"Dobro ti jutro, Medo. Čovjek se genetski ne može promijeniti a sve što nam se dogadja to je fizičko oboljenje kojem je opet uzrok naša genetika . sve ono s čime se rađamo. Zapravo naši geni mutiraju i stavaraju nam probleme. Psihičke i fizičke. A bolest nas ne mijenja genetski nego naš organizam se privikava na novonastala stanja.. Ali se čovjek bez noge nije genetski promijenio, već prema svojoj nastaloj situaciji.. Ako je čovjek bez grkljana, mora se priviknuti na drugi način života. Promijena velika. Ne dišeš kao sto si disao, ne govoriš kao sto si govorio itd. Ali si se privikao na novi način života. Svaka situacija djeluje da čovjek tako reagira kako situacija traži od njega. Ali geni su kameni. He.. he.. no ja sam sretna što uspjevamo održati ravnotežu u tvom tjelu.. Zato sam ti rekla živi onako kako se osjećas tog trenutka, kad boli tu sam ja. I lijekovi ...naravno.. Moramo živjeti baš onako kako nam to situacija nalaže.. I život ce biti lakši bez obzira na našu bolest i nedostatke."

Kažu da suze mijenjaju gene!!!!
I smijeh!
Kažu ljudi koji su se jako promijenili...
Ima nešto genetsko i u našoj dušu.
Ateisti nemaju dušu!

"Svaki period u našem životu nosi uspomene .. čemu ih ujedinjavati kad to nije moguće.. Sjećamo se. Djetinjstvo i prvih naših ljubavi i to neka su uvijek lijepa sjećanja. Nastupi bolest... sjećanja su drugačija jer ih ne možes ujediniti sa srećom djetinjstva pa onda bolesti.. Bili smo mladi više nismo. Takodjer te dvije stvari ne možemo ujediniti.. Zato nam je Bog dao razum, imamo instikte i treba se uvijek nositi sa nastalom sitacijom.. Čovjek često neke stvari ne može prebroditi sam, a kako smo društvena bića, uvijek se nadje netko tko nas podiže iz pepela. Zato moja malenkist. Uz moje andjele pomaže ti da ti život bude lakši i da te podižem onda kada nemaš kamo. Pa, eto, možda sam te i spasila više puta.. Ništa to nije bez razloga.

Tražim od tebe dozvolu da izmišljam uspomene...
Dok još imam mašte.
Lijepe uspomene...
Jebeš istinu!
Tako i tako ću je zaboraviti....
Kaže poslovica: sjećanje na bol je još uvijek bol a sjećenje na sreću, nije više sreća...
Samo lijepa uspomena.

Pa, ja sam ti rekla što su lijepe uspomene: Roditelji, djetinjstvo, škola, prve ljubavi. I štošta drugo.. Pa piši knjigu o svemu. Nije uvijek dobro čitati uvijek knjiga sa savršenim krajem. Poveži bolest. Moju malenkost, koliko ti je značila. Medo, ti si veoma inteligentna osoba, pišeš lijepo, bogat si riječnikom, ja ti samo dajem ideju. To možeš pisati na laptopu kad imaš snage kad nadođu emocije. Dapače, prekrasno je pisati i zapisivati sva lijepa i ruzna sjećanja. Naravmo u to ukomponirati rat i ostala događanja. Ma ti bi to napisao genijalno.
Imaš uvijek slobodu pisanja. To i očekujem od tebe.. Ali što manje tražiti dijagnoze po internetu. Tu sam da mi kažes što ti se dogadđa i to cemo riješiti...

Pisati knjigu je fizički posao. Nemam više snage za to.

Ovisi o kakvim sjećanjima se radi. Kako osjećas tako piši. Bio bi to betseler.

Ako se tebi sviđa....ja sam zadovoljan i s jednim čitateljem.

Imaš snage. Knjiga se ne piše 1 dan i ti to znaš. Da pola strane pišes svaki ili drugi dan ..knjiga je tu. To će te zaokupirati misli. Manje ćes imati fizickih bolova i duševnih oštećenja.
Ha ha. Tako je to.
Imam dar govora danas, možda sam dosadna. Ali ja tebi želim dobro i samo dobro.
A može i današnji rad da ti podignemo ego i uklonimo ono sto smeta?!

I primih pola sata bioenergije..

Danas je Žalosna subota a sutra Cvijetnica. Dva dana puna simbola i poruka.

etgana, em sam tužna, a sad imam razlog i da budem žalosna
daj budi drug pa udijeli malo te bioenergije .. milisekudu bar ;))))))

Lezi , diši duboko i vizualiziraj nešto lijepo ( može i najdraže cvijeće ili sliku koju obožavaš, ili drvo iz tvoje blizine )