Umorni Bukovsky

"Ako se odlučite voljeti, srce će vam sigurno biti ranjeno, a možda i slomljeno.

Ako želite to izbjeći, ne smijete dati srce nikome. Brižljivo se bavite hobijima i malim uživanjima: izbjegnite sve komplikacije.

Međutim, u toj kutiji – sigurnoj, mračnoj, nepomičnoj i hermetički zatvorenoj – vaše srce će se promijeniti. Neće se slomiti, ali će postati kruto, neprobojno, nedostupno...."


"A ja vam kažem da je život mrak, osim kad postoji žar, a-ja-vam-kazem,

a svaki je žar slijep, osim kad postoji znanje,

a svako znanje je uzaludno, osim kad postoji rad,

a svaki je rad prazan, ako nema ljubavi,

a kada sa ljubavlju radite, tek onda se spajate

sa drugima, sa sobom i sa Bogom."



"Danas je kao prvi dan, početak. Početak kraja?

Želim vam da vas ne boli ono što vas je boljelo,
a da vas voli ono što vas nije voljelo.

Želim da vam djeca budu bolja od vas, da se
više vi hvalite njima nego ona vama.

Želim da vas dobro služe noge, da na njima
provedete veći dio ove godine, da imate više
posla nego vremena.

Želimo vam da budete potrebniji drugima
nego oni vama.

Da želite i možete više nego što vam treba, a da
sve što vam pritekne podjelite sa onima koji ne mogu kao vi.

Nemojte uzimati mnogo više nego sto dajete.
Mislite malo na one kojima će morati uzeti
ono što vama budu dali.

Želimo vam da dobijete stan ako baš nemate ili
da umijete radovati se ako ga već imate.
Da vam ono što imate ne bude manje od
onoga sto nemate."


"Molim vas, saslušajte ono što ne govorim.

Ne daj da te prevarim.
Nemoj da te prevari lice koje nosim.
Jer nosim masku, tisuću maski,
Maske koje se bojim skinuti,
A ni jedna od njih nisam ja.
Pretvaranje je moja druga priroda,
Ali nemoj da te prevarim.
Molim te, Boga radi, ne daj da te prevarim.
Ostavljam utisak da sam siguran,
Da je povjerenje moje ime i smirenost moja igra,
Da su moje vode mirne, da ja svime upravljam,
I da mi niko nije potreban.
Ipak, ne vjeruj mi.
Moja površina izgleda mirna, ali to je
Samo maska, uvijek drugačija, koja me krije.
Ispod nje nema smirenosti
.
Ispod nje je zbrka, strah i usamljenost,

Ali to krijem. Ne želim da to netko sazna.

Plašim se pomisli da netko vidi moju slabost i strah.
Zato stalno stvaram maske da se krijem,
Lagodnu prefinjenu fasadu, da mi pomogne,
Da me skrije od pogleda koji bi znao.
Ali baš takav pogled je moj spas.
Moja jedina nada, i ja to znam.
Naravno, ako uz njega ide prihvaćanje,
Ako uz njega ide ljubav.
To je jedino što može da me oslobodi od mene samog,
Od mojih vlastitih zatvorskih zidova,
Od barijera koje sa toliko truda podižem.

To je jedino što bi me uvjerilo
U ono u šta samog sebe ne mogu da uvjerim,
Da ja zaista nešto vrijedim.
Ne volim da se krijem.
Ne volim da igram lažne, površne igre.
Želim da prestanem sa njima.
Želim da budem ono što sam, da budem ja,
Ali moraćeš da mi pomogneš u tome.
Moraš da mi pružiš ruku,
Iako izgleda da je to posljednje što želim.

Samo ti možeš da mi izbrišeš iz očiju
Prazan pogled mrtvaca koji diše
.
Samo ti me možeš prizvati u život.

Svaki put kad si ljubazna, nježna i ohrabruješ me,
Svaki put kad pokušaš da razumiješ jer ti je zaista stalo,
Mom srcu počnu da niču krila, vrlo mala,
Vrlo krhka krila,
Ali krila!
Uz tvoju moć da me dotakneš
Moći ćeš da udahneš život u mene.
Hoću da to znaš.

Tko sam ja, možda ćeš se pitati.
Ja sam netko koga vrlo dobro znaš.
Ja sam svaki čovjek kojeg sretneš,
Ja sam svaka žena koju sretneš.

Molim te, ne daj da te moja maska prevari;
pomozi mi da je skinem, budi mi prijatelj."

Nepoznati autor

( samo za ovu subotu- ako nemate vremena , čitajte svaki drugi red.... )

Duško Radović, Guy de Maupassant, Džubran i zaista nepoznati autor ...

Čitao sam svoju nesanicu,,,malo detaljnije...kao što i zavrijeđuje....

A srce? Srce može postati i bezosjećajno. To je nešto najgore. To je bolest srca.

Treba vam cca četiri minute da ovo pročitate. Ako imate za te četiri minute nešto korisnije, izvolite, što se mene tiče!

Prevedeno s ekavice-.Ako ima grešaka, oprostite!

pročitano
kao i puno sličnih misli
Dugo hodam zemljom, srala sam i toplih i hladnih maski. Dok sam bila mlađa još sam i vjerovala u to da se maske mogu skinuti i da su iza njih drugačiji ljudi.
Znam da sam pravocrtna, ali smatram da je moj život prekratak da bih ga trošila na skidanje tuđih masaka (po meni je to samo gluma)
Kad je tim maskiranima u interesu, skidaju maske da sve frca..

Ispravno je po meni: dozvoli da ja tebi budem prijatelj

Pogni, nikag nisam bio opterećen prijatljstvom. pogotovo ne onim " moja najbolja prijateljica ". Oni su mi se događali kao i bolest...neizbježno!

Ako si mi prijatelj, mnoge stavri ti ne moram niti govoriti. Znaš...i to je to...po mom shvaćanju!

"...kao i puno sličnih misli..."- kažeš!
Kad bih mogao reći i stvoriti nešto zaista novo, predložio bih novi društveni poredak ( bilo je nepotrebno naglašavati da si čitala takve misli. Nekad nas samo podsjete i bude taj dan drugačiji....

Bezosjećajnost je nešto najgore što se čovjeku može dogoditi. Vrsta psihičkog i fizičko oštećenja za kojeg nema lijeka. Ni narod , ni medicina.

A smtonosno i često ubija.

Duša može biti okrutna i bezosjećajna
Srce je samo mišić koji nam pomaže da živimo
Dan :)

A prijateljstvo?
Ti znaš da sam ti prijateljica.
Ne koristim tu riječ olako jer meni su prijatelji kao obitelj, nju sam naslijedila, a frendove izabrala. Ili oni mene. ;)

I meni su prijatelji nešto izvan kategorizacije...vrsta ljudske ljubavi i povjerenja. U biti , važi za mene, mene su samo prijatelji mogli neugodno iznenaditi.

Daj se ti vrati ovamo gdje ti je mjesto i ime...blogerica!

Bum :)

Samo me treba netko malo i pogurati jer ne pišem više kao nekad, bloski..znaš i sam u kojim sam sad pričama zadnjih godinu dvije ;)

Obično smo u pričama koje sami odaberemo. Čak tu pripisujem i bolest.

Ovu ja nisam odabrala, ona je mene.
Kažu mi da bih zbog toga trebala biti sretna

Ovo je zbilja dobro:" "Molim te, saslušaj ono što ne govorim."

Ako smo, po reinkarnaciji , odabrali svoju sadašnju dušu, onda smo, sigurno, birali i svoje hobije...

Medo, pošto ne poznajem tebe, mogu samo komentirani napisano.
A u napisanom nigdje ne piše što daješ, nego što tražiš od druge strane i što želiš..

"moraš da mi pružiš ruku"

i to je ono što komentirah da je pogrešno u mojoj postavi
Ako želiš skinuti masku i dati sebe onda ti pružaš ruku- molim te uzmi moju ruku-

Netko je tu na blogu rekao da je čovjekova budućnost komuniciranja u virtuali a ne više u reali. Za 20 godina neće biti javnih okupljanja u birtijama, neće biti ni birtija. Pogni, dakle mi se ipak poznamo, a to što ja ne mogu reći nešto novo i odobrano, to je treća stvar...
( Kako su nestali videorekorderri i videoteke, tako će nestati i birtije i mnogi drugi obrti...)

" I smrt će biti nešto sasvim ljudsko...."

Po Evanđelju smrt je oduvjek bila ljudska:

Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac

samo mijena stalna jest odnosno taman kad postanem pametan u sadašnjosti drugi su već u budućnosti i kak da ih ulovim

odem korak dalje u njihovu virtualnu budućnost :)

Romane,ozbiljno, a koji je tu smisao. Mene uopće ne intersira virtualna budućnost, Gledajmo kako,i gdje ćemo ove godine zasaditi kukuruz, ako se voda ne povuče. Virtuala je kao el, energija 1950/60 godine. Ide svojim tokom koje čovjek fotmira...

I što je više žena u virtuali, to smo sigurniji. To su njihovi snovi...i planovi...

gmo kukuruz je odgovor

s ugrađenim dvostrukim genom za poplavu i sušu kombinirani kukuruz

geni deve za sušu + geni ribe za poplavu odnosno kukuruz s grbom i perajama + klip za berbu :)

I što je više žena u virtuali, to smo sigurniji. To su njihovi snovi...i planovi...

a u virtuali cloud iz kojeg vrebaju iskričari :)

i ono što imaš na sebi :) ne ti medo nego one

oš mi biti prijateljica s povlasticama :)

Recimo da ima dosta toga nepoznatog u virtuali. Ali i naši mozgovi su apsolutne nepoznanice. Svi znamo skoro sve...isto....U čemu se moj mozak razlikuje od tvog. U pređenom i proživljenom iskustvu iskustvo. To nije stvar uma več sjećanja...obična memorija.

rom i ram :)

Ono najnevjerojatnije: Najbolja prijateljica!

bios mi u kvaru moram na štelanje medo

Vrbica je jučer objavila našu sliku i priliku ( i njihovu ). 20 jaja za 14 kuna . Moj mozak tu ozbilno zašteka.

Štogod radio...samo radi!

je kad ti preko thuderbolt 3 pošalje električni udar koji te pogodi iz usb priključka i spali ti obrve i kosu jer si nešt zajebal :)

Medo, da nije bilo virtuale, ni nas dvoje se ne bi i ovako upoznali. Da si bliže ili ja tebi, ne bi samo tipkali, čavrljali bi. Ili samo šutjeli ;)

Zadnjih par godina zahvaljujući baš i ovakvom načinu komuniciranja, što tu, što na fejsu, upoznala sam jako puno ljudi istih interesa koji nas povezuju, a nije samo puko laprdanje, tek toliko da prođe vrijeme.

Samo o nama ovisi kako ćemo kaj iskoristiti, pa i blog ili neki drugi virtualni medij

Što ako je internet Gm- napredak. Nismo još to shvatili, možda?

Dobar, vrlo dobar.
Najbolji.

kak si , medonja?:)

Odlični tekstovi... Da sam ih ranije vidjela ne bih objavila svoj zapis. Nakon ovoga mi se čini tako bjedan... Ovdje je sve to puno ljepše opisano...

Lady, Eto i Cro, pa pozdravljam vas, iako su tekstovi tuđi...po onome odabrao ĐELO HADŽISELIMOVIĆ, Ima malo i mog truda, moje nesanice...

A medonja kao Medo!