Muškarci i žene...i nešto između

Poznata sam ovdje, već odavno, da mi se ne da čučati na kokošjoj prečkici i orkestralno kvocati samo zato kaj sam žena, a kao trebala bih baš zbog toga solidarna.
Zbog gluposti, pa bila to i ženska, ne bum.
A niti zbog uvjetovane, pa i bloške solidarnosti čuvanja leđa, dupeta i ne zamjeranja jer bumerang se može vratiti, obično neplanirano.

Neke žene su mi simpa, drage, neke i ne, ima onih koje su nužno zlo kao posljedica dijeljenja ovog virtualnog prostora.
Znam da sam i ja isto tako nekima :)

Ovo pišem zbog dvije koje su ovdje.

Bell zna da mi je draga, baš draga i da sam se danas smrzla kad sam počela čitati kaj je napisala.
Dobro je. Čule smo se.
Ima u njoj još uvijek ljubavi jer žene kao što je ona ne ogrube s godinama, a ni iskustvima koja se dogode, a nisu ih birale.
Zvončica ;)

O Alex ne znam ništa osim onog što sam na blogu pročitala.
Ni jednu poruku nismo razmijenile.
Nebitno za moje poštovanje prema njoj koje imam.
Nikad ni prema kome nije bila gruba.
A mogla je jer život prema njoj nije bio blagonaklon, a znam da se veseli, osjećam to iz njenih riječi, svakom danu jer svaki dan je njena mala pobjeda.
I ne samo njena.

Dvije žene s kojima me povezuje blog.
Bell hvala na prijateljstvu, a Alex, naklon do poda...

A ostalima?
Kad netko ovdje svima nama dozvoli da zavirimo u njegov privatni kutak, a nije puko laprdanje u hranjenju ega, pročitajte još jednom ako prvi put niste povezali napisano.
Ili preskočite komentare...

Popunjavanje i ovog prostora riječima koje su usput, tek toliko nabacane ili možda i u najboljoj namjeri napisane, mogu biti suvišne.
I nepotrebne...


Čitamo se :)

meija, i ja poznajem Bell...ali ne mogu izbolovati njezine boli.
To mora sama, kao i svatko od nas.
A da mi je žao, jasno sam rekla:(((

znate kaj Vas dve kokoške (šala), baš ste me takle tam di sam najtanja, rascmoljile ste me tak da sam prvo morala ovo napisai a tek sad idem čitat

ma volim Vas, znate to :DDD

:)))
zato smo ponekad tu...ne samo kad se zahebavamo.

:)*

Bus manje piskila :)

i više se smijala..:))

hahhahahah

već se smijem :PPPPP

znam i zakaj...:)
zamisli koje je to olakšanje kad piškiš...mora ti izazvati osmijeh...

nemaš pojma kolko si u pravu, vrbi

a možda i znaš...hahahahaha

naravno da znam...
ali dobro je da smo i tebi izmamili osmijeh
iako ne piškiš..:)) (mislim sad...)

Idem off...i nadam se da mi Alex ne bu upisala minus zbog ovog ;)

i ja sam off....
pozdrav vam...:)

zaista hvala na komentarima... o meni ... odi na profil, Skroz je iskren. ne skrivam se iza nicka. Aleksandra sam i zovu me Alex. Rastavljena, majka 2 sina, od kojih je jedno dijete s TUR. Vodim Udrugu koja skrbi o djeci s TUR i OSI. Moj sav život usmjeren je k njima i borbama protiv sustava koji nam nije blagonaklonan. U radu Udruge sahranila sam već dvoje djece...ne pišem ovo sada iz sažaljenja, već da vam kažem kako mi sve ove stvari na blogu, prepucavanja, svađe, teme...čine mizernima i jadnima u odnosu na život koji živim i stvarne probleme koje imam. Bilo mi je predivno kada smo se družili subotom u Pivnici. A sada me osobe koje su me tamo upoznale pljuju. Ne smatram se prepametnom, naricisoidnom i ostalim pridjevima kojima me kite ovdje. Imam samo jedan profil i odnedavno sam stavila i fotku :-) Voljela bi da ovo mjesto bude mjesto podrške jedni drugima. Da kada se osjetimo usamljeni ovdje stavimo status i dobijemo podršku, a ne pljuvanje. Idealiziram stvar....ne...govorim da je to moguće ako smanjimo svi svoja ega i prestanemo se vrijeđati. Ne možemo suditi, a da osobe nismo upoznali.

respekt, alex

(ma znala sam ja da meija ima "nos") :PPP