Laprdarij

Idemo jučer na plažu frendica i ja, nigdje nikog, i zauzmemo mjesto. Kupamo se, sunčamo... klepećemo.. dolazi starija gospođa sa štapovima i ni levo ni desno nego k nama i metne stvari kod naših, na način da nas je izgurala. Veli ona, tu vam ja svaki dan sjedim.

A nigdje nikog, plaža prazna, hrpa sličnih mjesta. Moja frendica ne može vjerovati.. A ja rekoh, ok, i pomaknem stvari malo dalje. To je situacija u kojoj bi većina popizdila. A ja si mislim - teško je biti star i okoštao. Još ako si takav karakter koji teško prihvaća promjene.. bome je teško. Babac si je odabrala mjesto, i ne može u glavi presložiti da ode na neko drugo. A možda postoji razlog koji mi ne vidimo. Znam i mlade ljude koje teško mijenjaju navike, a pogotovo netko tko jedva hoda s cca 80 godina. Znate one ljude koji vele - 'ovo je moje mjesto...'.

Nakon nekog vremena gledam babca, sjela se tako da je okrenula leđa suncu i vjerojatno grije reumu, bolove u leđima. I to je mogla izvesti zapravo jedino na tom mjestu, druga nisu bila tako okrenuta. Vjerojatno je dulje vrijeme birala mjesto gdje može ogrijati stare kosti.

A tko zna kako ću ja za koju godinu..

Usput, more je 26. Jučer mi je u gostima bio srndać. Mladi, s roščićima od oko 20 cm. A u šumi se čuje lavež, ali nije kao pas, nego nekako dublje, resko. Što bi to bilo? Osim ako nije promukao pas?

Dear koko cmoak

Zadnje sa dva stapa bila je zumbercanka 85 godina i hodala uz mene jedno dvi ure....daklenm godine ha?

E, slušaj priču.

Tam ispod borova, do mora, to moje mjesto baš i nije plaža, nego onak stijene, dosta teško pristupačno, svi ležimo gore i tu i tamo je neki ulaz u more i svi ga koristimo. Jedan, jedini. Može se i okolo, ili dalje, ali je puno ježeva, dakle zapravo, samo taj jedan. Mali. Prilaz moru.

Dođe neka Poljakinja ili Čehinja, nebitno, ne sjećam se, i rasprostre ručnik točno na tom mjestu, raširi noge, i ni crc, ni mrc, baci mazanje i legne te se počne bezbrižno sunčati.

Ljudi sjede svak na svojem ručniku, kuhaju se, probaju obići, ali ne ide, to su sve stariji ljudi. Ne znaju šta će, idu dalje, nabadaju se na stijene. Tamo smo, 20-30-50 godina na istom mjestu na tom dijelu, sunčamo se, kupamo se, poznajemo se, svi poštujemo neka nepisana pravila.
Takav se slučaj još nije bio dogodio. Ne pamte ljudi.

Ja kuham u sebi, svi znaju, ako ne znaju, osjećaju da je to zajednički prilaz moru, samo ta mlada budaletina to ne osjeća.

Odlučim se ja u more, preskočim ju, opkoračim, savitljiva sam bogu hvala, proplivam, izađem iz mora, opkoračim ju opet, stresem vodu (namjerno) i legnem se na svoj ručnik.

I tako drugi put. Vidim je, ona pizdi. I ja pizdim, ali se pravim cool.

Kaže ona na engleskom, zar ne mogu ići nekim drugim putem u more, ja njoj da ne mogu, jer to je jedini prilaz moru na ovom dijelu obale, da šta mi ne idemo u more tamo gdje su ježevi, ja kažem, da šta se ona tamo ne legne, zašto mora svima nama mora zatvoriti prilaz moru...i tako ja ulazim i izlazim, i onda mi dosadi i odoh kući. Naizgled mirna, a u sebi kuham na takav bezobrazluk.

Drugi dan se više nije pojavila, u stvari nikad više. I nikada ni prije, ni nakon toga, nitko to nije napravio.

Neki ljudi naprosto nemaju osjećaj obazrivosti i poštovanja za druge.

Tila je ona da se muski na njojzi zredaju a pravila secedna u trimilematerine

Neka dezorijentirana u prostoru i vremenu.
Ima toga koliko hočeš.
Ima kojekakvih primjera. Stati na glavu pa nek misli kaj hoće.
Je to malo divljački i nije to rješenje ali nema druge.
Ako snaga klade valja, a um caruje zakaj se ti najpametniji naoružavaju i nuklearnim oružjem????????

koka...to ti je lane...tak se glasaju kad im nema matere....

da, reklo bi se i koko i đusi imate istu priču ali zamijenjene uloge! tako gledano...nije lako biti niti domaćin i imati "svoj" plejs pa dođu "uzurpatori" i rastjeraju domaće...a nije lako niti slučajnim gostima koji naprost ne znaju za ta nepisana pravila....kak ono vele...pametniji popušta? iako se neki put treba inatit...pa možda i bedak popusti? ha ha...jedan od razloga zašto na more nejdem u sezoni je gužva...van sezone imam svoj plejs gdje i koliko želim...ako je jedan zaposjednut, ima drugi i tak...al da se znam borit i ja za svoj komadić neba, znam! a znam i popustit...sve je to za ljude!

Pa dobro je iz svakog ugla (bemti, jel se smije reći ugla, kuta ili ćoška :).
Ja sam sigurna da se ona slaže samnom, i ja se slažem s njom.
Svaki je slucaj za sebe.