Umorni Bukovsky

Imati nekog svog u blizini, ili čak svomu kućnom domaćinstvu, znači imati nekog tko može realno odrediti kamo pripadam.
Da li sam za starački, da li sam za bolnicu, da li sam za kakve kupke, viši zrak, bijeg iz Posavine?
Ovako su sve odluke o meni prepuštene meni. Nema onog potrebnog odmaka,
gledanja iz drugog kuta.
Svaku svoju odluku mogu samo podkrijepiti svojom subjektivnošću i nikad ne biti siguran da li je to bilo potrebno.

Kad bi bilo dobro, OK, ali ako bude loše, nisam znao drugačije.

Zar si trebam reći ; ti si, Medo, zreo za dom. Na temelju kojeg realnog parametra to mogu reći osim na osnovu subjekivnog mišljenja?
U sedamdesetim godinama donositi samastalne odluke o svom načinu preživljavanja, o svojoj budućnosti nije nimalo ugodno.
Ne znam što imam, već samo što trenutno razmišljam.

Ne znam istinski ni kako izgledam, da li sam po faci za bolnicu, za starački, za izlete u planinu, za mirovanje.

I kad netko spominje" novi početak" pitam se na osnovu kojih fakrora. Neki dan sam tu napisao da naš Bog ne ide u Crkvu. Tamo ga nema jer je u nama i s nama. Možda je krenuo i On? Trebao bih otići provjeriti. Ne Maja, ne mi,. ne susjedi, već JA!

Ni dom , ni bolnica, ni šetnja, ni planine, ni mora, niti jedna opcija koju bih sada primijenio na sebe , ne bi bila provjerena, ne bi bila zasnovana na realnim činjenicama već bi bila plod mog kraćeg vremenskog termina, mog kraćeg subjektivnog mišljenja.
I neka sada donesem odluku? Ili čekati da se onesvjestim, pa gdje se probudim, ako se probudim.

Kaj se događa?

Gdje je Maja u svemu ovome?

Maja se teško može osloniti na mene jer najčešće kažem; kako ti želiš, kažem ja njoj i za nju i za sebe.
A zasto to radiš?
Nešto moram poduzeti kad mi nije dobro a ne znam, objektovno, što je to, Treba mi odmak, drugi kut gledanja, stvarno shvaćanje činjenica a ne dnevna ilustracija i posljedica neke korisne, ili manje korisne terapije. Kužiš?

Znam, ali mi se cini da se zatvaras prema Maji. Uvlačiš se u sebe.

Da imam djecu i unuke, netko bi rekao: tata, djede, nisi dobro, ili nedamo te u dom, ili trgni se!

Mozda i ne bi. ( ne zatvaram se )
Maja u meni doživljava samo svoju refleksiju.

Ja cu ti reci:" trgni se", o domu možeš početi razmišljati za 10 godina.

Ja sam njeno ogledalo u kojem se i ja ogledavam...

Znas, kad nekom kazes - kako ti hoćeš.. Moze zvučati - svejedno mi je, napravi kako zeliš
I kad se osejćam odlično, nemam pojma zašto a trebam donijeti životne odlike...

Treba ti biti dovoljan taj osjećaj.

A da počneš s odlukama za idući dan, tjedan?
Naravno da mogu i čak dodati; ja ću te podržati, a što drugo od ljudi koji se pozanju desetak relativno starijh godina ( 60-70 )

Ali opet daješ krivi signal
Da mi to veli netko moj, zvučalo bi: imamo problem
To bi bilo divno kad ne bi povremeno bilo nerazumljivih i bolnih simptoma, nečeg što vrlo teško izdržim...
U tom trenutku Maja trpi mene a već drugi dan ona ide doktorici jer joj se pojavljuju vene na nogama...a ja o tome ništa ne znam.

Ne misliš da ti tijelo daje do znanja da nije zadovoljno kako razmišljaš?

Zašto ne ponudi neku povoljniju alternativu? Ovo što ja imam je u najmanju ruku, neizvjesno.

A da mu pomogneš?
Ti si njegov vecinski vlasnik.
Kako da mu pomogenem? Da odem u vegetarijance ( danas smo imali prekrasan sataraš od svježeg domačeg povrća uz prženu puretinu. Super lagana hrana ali samo je povrće koštalo preko 50 kuna.) ( to je kilogram najkvalitetnije svinjetine koju imam tri dana ),
Pitam te, čitajući početak , da li blog možda zna više, da li blog ima neutralnih savjeta. Ni tvoje mišljenje nije sasvim objektivno, Medodebeli ?

Drago. Ovdje si Drago
Meso se sve vise tretira antibioticima i nije dobro u količinama koje su izvan okvira zdrave mesne prehrane.

Kad bih to mogao iznijeti nekoj umjetnoj intelegenciji koja bi robotskim glasom izrekla: " Drago, učini to i to! Tada bih povjerovao u objektivnost svoje stvarnost a ne u neko prigodno razmišljnje, simpatiju ili laganu odsutnost bilo kakve odgovornosti.

Se sjecas kaj sam ti nedavno rekla?
Imas previše vremena.

s hranom skrećeš s teme jer se i ti gubiš gleda Drage...ima nešto, ali što?!

Organiziraj si dan. Iduci tjedan. Napiši sve sto ces i kad raditi
Tako ja radim kad sam ni vrit ni mimo.

Ne ovisi dan o meni već o mom zdravlju taj dan!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Ali ako čekas da ti sutra ne bude dobro jer je loša prognoza, bit će tako, znas i sam.

Ne osjetim ja promjenu vremana kad dođe u Loku, ja je osjetim još dok je iza Alpi. Ili dok je još u Italiji:

Ok, osjetis
Ali znas i da ce proći
Fokusiraj se na to.

Ne mogu spojiti dva ista dana a kamoli tjedan ili mjesec....i tada se pojavi , i kod mene i kod Maje; placebo u dvosmjernom kriteriju: četiri mišljenja.

Ajde probaj napraviti kak sam ti predložila
Tjedan dana
Isprobaj da li ti pomaže.

Ne mogu smisliti tjedan dana obveza...

Možeš!
Laku noć...

Dakle; sedam dana stvaranja svog svijeta u ovim godinama. Planirano.
Medo, naprijed... marš!

Treba pet minuta za pročitati a deset minuta i za razmisliti o pročitanom.
Imate li 10 minuta vremena?

I taj netko pored tebe može biti subjektivan,
i sam si napisao pri kraju teksta odrazi u ogledalu su subjektivni :)
odluke koje donosimo mogu u tom trenutku biti savršeno ispravne
a s vremenom ispadnu potpuno pogrešne, ali moramo ih donositi i to svakodnevno,
da li su odluke ispravne ?
ne možemo znati
jer smo subjektivni , jer nitko ne zna koliko mu je vremena preostalo za ovo ili ono i …
koliko mu je života preostalo i to nema veze ni sa godinama ni sa dijagnozama
sudbina nam je svima neizvjesna

ne znam Medo mogu pisati samo što mislim , nisi ti još za dom .....kažem ja subjektivno :)
(vidjela i sliku a i čitam te )

I mogu napisati što bi ja , ja ću se za par godina prijaviti u dom jer na mjesto u boljem domu se čeka i po 10 godina

sviđa mi se ta tvoja Maja :)*

Medo naprijed ....marš :)

hm...pročitala sinoć a tek sad mi došllo da ti nešto napišem. možda me gelso potakla? ja u stvaari ne mislim da je dom išta strašno...dapače, tamo treba otići dok je čovjek zdrav tj nije posve nepokretan! suglasna s gelso...o odlukma koje treba donosit. makar i pogršne. istina ja neću napravit glupot ko moja mama koja je prodala stan i otišla u dom...i normalno za 10 godina, popravilo joj se zddravstveno sstanje (moždani) i htjela se vratit al nije imala kamo? ja ću možda napravit drugu neku glupost. odlučila sam dok me zdravlje služi biti tu gdje sam. ali kad dođe npr 75 godina života i ja počnem štekat kad mi sve postane teško (kuhat, prat,spremat), kad budem više sama nego li u bilo kakvom društvu...e taa ću radije otići u dom da mi netko radi sve što ja ne mogu ili neću...a i ljudi su tamo...sve moji vršnjaci...stariji ljudi koji ištu razgovor, druženje, koji su još pri zdravoj pameti a solo su...ta samoća ubija. kad nemaš s kim pričat, kad te nitko ne zove (imaš djecu al ne mare i sl)..a prijateljima kaj su isto penzići skupo zvati i tak...ne znam zašto ljudi toliko zaziru od domova? istina, nije im bajna baš hrana...ali uvijek si možeš dokupit nešto za pojest...ima razno raznih druženja od izleta do zajedničih gledanja tv, obično se i mise služe,, obilježavaju se blagdani...osobito tada...nisi sam. ak te djeca pzovu...još bolje...ako pak ne...imaš društvo! tak da...ja idem, ka tad...nadam se ne u stacionar nepokrketna?

iako i ova priča sa samim sobom pomaže...puno. meni barem iskristaliziram tak sve svoje dvojbe, izbacim iz sebe..pa kao da razgovaram s nekim tko bolje zna od mene...tek kad stavim to ovak "na papir" vidim i postanem svjesna!

E, Medo, ja te vidim kao vjecnu zrtvu. Sve izokrenes u jadan ja, bolestan. Preuzmi vec jednom kormilo svojeg zivota u svoje ruke. Dosta bi biilo izgovora. Te ne mogu, te neizvjesno, te bolestan.. Ako ti je sudjeno, klepnut ce te. Pa kaj ces stalno pasivno cekat taj trenutak? Ako ti je ostalo 3 dana, pa prozivi ih..

Tako star, a htio bi da netko drugi odluci umjesto tebe... eeee, pa da, lakse je onda buniti se i reci, zajebo si me. Daj odrasti vise.. jadna Maja, iako je sama izabrala

Ti se, Coca, razumiješ u mene kao u divlje svinje. Kako to das mnogo mlađi, i na sasvim pristojnim pozicijama postavljaju pitanje; kako izgledam? Žele svoju subjektivnost bezbolno pretvoriti u lijepu realnost. Medodebeli je 80 % invalid, bez glasa, mirisa, okusa...a tebi je to djetinjato. Znam kad si mi i za manje primjedbe govorila da ti kvarim nedeljno dopodne. Ti po mom ...GAZIŠ!
Uzmi skije i štapove i na Island. Usmrdjet ćeš se na ovoj toplini....

Gelsa i Sara, ima nas pa se izgubimo, ali se pamtimo...

Svako zivotno doba nosi nesto sto obiljezava kraj prethodnog vremena.
Odlazak u dom, kao i u mirovinu, vise ima veze s dijelom zivota koji je zavrsen kao takav, nepovratno, i zato nekima/mnogima je prilika za odgodu neminovnog, pa i starosti
Rijetko koji penzic moze si priustiti kvaliten dom kao zamjenu za svoj jer, ako nema nekretninu koju moze prodati, klince koji ce nadoplatiti, nema dovoljno ni za prezivjeti na svojoj adresi

Na zalost :(

I kao sto sam ti vec rekla, imas vremena do doma, pa iskoristi to vrijeme kako najbolje znas ;)

Samo bih htio da netko moj, s odmakom od mene. kaže, što Pam reče: Dobro izgledaš! ili ta ti je dobra ( odluka! ). Ništa drugo. ( to se negdje naziva i podrškom... )

netko tvoj tko te voli nije objektivan. Ili previše brine ili osjećaj odgovornosti ili.. Barem sam ja bila takva u ulozi djeteta prema bolesnim roditeljima i gledam sada - kao roditelj o kome će djeca jednog dana odlučivati.
Mislim da su stručne osobe jedine neovisne koje mogu procijeniti što bi za koga realno bilo najbolje- i prema tome se ravnati kod donošenja glavnih odluka.

Od kad mi draga prijateljica ima dom za starije i potrebiti, ja ću čim prije tamo. Oni brinu o svemu.

Pogni, to se teško može meni dogoditi. Moji većinim imaju jabuke, krave, traktore, šljive, bagere.....