Moja riječ nema smisla...

e,da, postao si stvaran i opipljiv..napokon te mogu opipati i doživjeti..i nisi više samo sjenka..nisi više duh, sad imaš tijelo, i mozak, i ruke, i usta, i glas, i dodir, i dah...i sve je savršeno..
..volim tu prisnost..volim što me voliš..volim što me slušaš, volim što mi se daješ, mic po mic..volim taj glas, volim te vibre, volim što me razumiješ ili se barem trudiš...volim što me voliš na neki svoj udaljeno-distancirano-pozitivno-nježan način...
...zamjeraju mi što neke rečenice a priori shvatim negativno..to sam i s tobom napravila, ali..sad je drugačije...sada si tu negdje, u zraku..tu i ostani..tu ti je mjesto,sve više mi se čini...