WDF

ponekad...trebam navigaciju upalit da saznam gdje sam
prelistati wikipediju da vidim tko sam
i googlat da saznam šta mislim i koliko vrijedim....

ne zamjerite izgubljenom duhu...
gubim sjećanja..lažem sam sebi kad oblikujem nova
ponekad se iste stvari sjećam na više načina...
ne znam više niti tko sam.... zloduh....nemirna ptica..ili bivša duša.
putnik koji samo čeka na stanici...i čeka
čak se niti ne nada da će doći vlak.....
treba samo čekati.

savijam stvarnost
prilagođujem je samo sebi
nije da se baš nešto pretjerano volim...samo se malo poštujem
i to je samo radi iskrenosti.
kakva god ona bila...
mislim...ta...iskrenost....

kućica...glupost...
moje mi njuške...

ne znam jel se jadam...il se hvalim...
najljepše bi bilo da se mogu odvojiti od sebe i pisat nešto od drugom...
al mi se nekako ne da..
i sad mi se ne piše o nečem čega nisam trenutno svjestan...

možda tražim put kojega je nemoguće naći
i zato ga i tražim.
jer...
šta se dešava kad hodočašće završi ?
ili nije bilo toliko važno kad smo ga završili tako lako...
ili se ne cijenimo dovoljno kad si zadajemo dohvatljive ciljeve...
bit potrage je u putu ,a ne u cilju...
al to su već rekli mnogi prije mene...i moram se složiti.

Link

:P

đuro...pozdrav :) Dohvatljivi ciljevi i mi...Ja putujem, hodočastim polako...Imam i odmorišta gdje stanem tek da vidim gdje sam...no, imam i izazove, neke svoje ciljeve koji ovise samo o meni, mojoj volji, upornosti..ono što mi nedostaje jako...je ushit..prije sam ga imala, tako me nosio. Sad kao da je ispario :)

ili sam samo jako ostarila... ;)

hi
sve je moguće...nisi se baš odredila....

To ja samo tu kod tebe lamentiram na glas...tolike godine sam se bavila i crtanjem i slikanjem...i poželim koji put onako nešto za dušu, za sebe....ali ne ide...i fali mi taj moj dio.

a kaj ? prije nisi slikala i crtala za svoju dušu ?