Misli, maštanja i snovi

Na jednom poslovnom skupu u organizaciji HGK, imao sam priliku upoznati neke kineske poslovne ljude. Jezik sporazumijevanja je bio engleski. Iz njihovih usta je taj engleski zvučao nerazumljivo kao da pričaju marsovski, no ja sam imao sreću sjediti uz Kineza koji je svojedobno radio kao trgovački ataše u nekoj europskoj zemlji. Njegov engleski je ipak donekle bio razumljiviji. Nakon svih obveza tog dana, bio je poslovni ručak i onda slobodno vrijeme. Ja sam sa svojim Kinezom zarundao i laprdao, uglavnom gluposti zamotane u celofan Bontona. No nakon nekoliko rundi, moj se Kinez opustio i jalovi razgovor je postao zanimljiviji. Nemam namjeru otkrivati detalje, no jednu opću benignu mudrost mogu podijelit s vama. Na moje retoričko pitanje:
Ja: "Lako vama Kinezima, velika ste nacija, velika industrija, drmate svijetom. Nitko vam ništa ne može. A što da radimo mi Hrvati u ovoj juhi interesa velikih sila? Ne vidi nas se ni mikroskopom."
Kinez: "Možda vam stvarno nije lako. No ne bi vam trebalo biti niti teško."
Ja: "Ha???" Kako to misliš!?"
Kinez: "Vi bi trebali biti kao patkica!"
Ja: "Ha???" Kaj sad to znači? Patkica?"
Kinez: "Pa da. Kad val ide prema gore vi isto idete gore. Kad val ide prema dolje i vi ga pratite dolje."
Ja: "OK. To mi je jasno. To i radimo. No veliko je more. Ne možemo tako beskonačno."
Kinez: "E, ali zato ispod površine nožice veslaju, veslaju, veslaju!"