Umorni Bukovsky

Dajmo drugačiji tretman našoj starosti, Nije to starost, to su samo godine koje imamo. Dakle, pišimo o doživljajima u ovim godinama, o svojim razmišljanjima u tim godinama, o simpatiji i emocijama, o osmjehu , nadi ... vjerovanju. Neka čitatelj odredi naše godine več prema tekstu kojeg smo rasprostrli pred njega. Ako nekog privuče tekst
I neka to ne bude u svrho ovog i onog, neka to bude kao poduka što se sve može, što se sve događa kako vrijeme prolazi.
Ničije godine, u usporedbi, nemaju istu vrijednost, težinu, broj...
Brže će nas prihvatiti, brže ćemo se otvoriti i lakše će biti pisati.
A čitatelj neće mijenjati svoje mišljenje po našem broju, već prema našem tekstu, prema vrijednosti ako ga ima u njemu.
Starost će doći kasnije.

Vise nego kaj bih htjela
Manje nego kaj imam po izgledu
Koristim ih kao alibi u plusu i minusu

I ako dodem u mamine godine, htjela bih da ih nosim kao ona svoje

;)

Bok Medo :)

E da, imam i meketav glas koji nikako ne odgovara godinama koje mi pisu na osobnoj :P

A ti si jako naivan, unatoc godinama ako mislis da tekstovi zapisa imaju vise veze s godinama nego s nasim nickom i odnosom citatelja prema nama

Lakše mi je raditi razne performanse, ako ja ne znam broj i značaj svojih godina. Možda utrči i simpa tekst, ili tabu tema.
( zastarušujuće je ono; što on trabunja u tim godinama ???? )

Dobar dan, draga Meija...

Mislis, godine ne opterecuju ako im me pamtimo broj?
A kaj ako ipak o njima vise brinu ljudi oko nas pa sukladno svojim ocekivanjima i nasim godinama potrpaju nas u ladice, a mi ih (ne)zelimo razocarati?

Simpa su mi ljudi koji unatoc godinama ostanu Palcice ili Petar Pan i sretni su u tom svom malom svijetu velikih klinaca
Oni drugi koji forsiraju biti nekaj kaj nisu kontrirajuci svojim godinama jer ih nikako ne mogu prihvatiti, njih mi je zao i istovremeno su mi smijesni

Recimo da javno mijenje može biti uvažavajući faktor ako smo na to naučili.
Ako sam na to naučili, trebamo polako zaboravljati. Nije teško zaboravljati. Ponekad mi to dođe sasvim prirodnim...

Najprije sam puno vremena učila sebe usporavati - i naučila- i kad sam usporila tek sam onda primjetila da su mi godine proletjele - i postadoh svjesna sebe u ogledalu sa borama i godinama. (I nabavila jaču diopriju)
Par mjeseci mi ja pasalo slušati sebe i svoje misli, a onda mi je postalo dosadno. Opet sam ubrzala i briga me što pokazuje ogledalo ili eventualno koja košćica. Da mi ne bi bilo predosadno upisah i tečaj još jednog jezika, pa još jednu školicu uz to, pa će mi poslije nove godine početi novi poslovni rokovi..i mlada sam si ko curica.. :-P

POGNIOCI, PA TI SI KO CUJICA!

I ja mislim da se osvrćeš baš onoliko koliko treba. Nisi Kejle ni ti baš drugačiji....

Pogni, pogledaj film " GOLD" s Matthew McConaughey. Ispočetka malo dosadan a onda ....!

To si ti u muškom....