Umorni Bukovsky

Nastaje kao posljedica dugotrajnog pušenja, nema lijeka a otežava pomalo ili jako obično disanje. Čini mi se da su mi to ustanovili u Zaboku.
Mnogo ljudi boluje od toga i mnogi se spašavaju - odgađaju, svatko na svojoj terapiji.
Kad se osjećam dobro, prikrijem osmjeh i misao optimiste, od nečeg se mora umrijeti. Ovdje sam dobio još jednu šansu: borbu.
Borbu uz tisuće narodnih lijekova, preparata, energije...vjerovanja. Znaš što imaš i znaš da si to zaslužio, priredio sam sebi i nije nikakva kazna..
Nasmješim se i pomislim: pa, zaista se mora od nečeg otići..

Ali kad je emfizem u akciji , kad se zaigra kod mene, otvara se nova čakra, ona tužna...svatko umire sam.

Ne vrijedi ni prisjećanje tko je sve umro, tko sve to ima, tko sve uzima ovo ili ono, ili tko je stariji i tko bi trebao biti na redu ( moj bratić je umro u 48 godini, dakle punih 20 godina manje od mene...bilo mi je strašno žao ) Kad se sada dogodi da škrgućem ( dišem na škrge ). pomisao na njega nije utjeha. Nema ga, pa što? Nema niti dva mlađa susjeda, dva branitelja, dvije drage i bivše prijteljice. Pomisao na to mi je prije bilo kao lagana utjeha. Danas ostaje u igri fraza i famozna i globalna istinu:

" svatko umire sam."

Živi bili pa vidjeli :
svatko ( zar baš svatko? ) umire sam i u svojim mislima i sa svojim oprostom.

Živjeli!

Ne vrijede ni kupke ni prijateljstva...

Medo mi se ne znamo, ali iskreno mi je žao što tako patiš, eto...

Ima još i lijepih dana....

Medo, ja bih rekla: svatko umire. Sam ili ne, to je manje važno.
Žao mi je što imaš zdravstvene probleme i rado bih ti bila dobra vila koja ih čarolijom može otjerati. Ali nisam... Samo sam srednjovječna žena svjesna činjenice da život prebrzo prolazi. Pokušavam pronaći radost u svakom danu, dok sam živa. Pokušaj i ti. Malo sam googlala taj tvoj emfizem pa vidim da se može živjeti s tim. Mijenjaj navike. Bori se za život.

Naravno da ima i da će biti lijepih dana.
Kao što si rekao, imaš svoju borbu i znaš već kako to ide, a općenito vježbe, i vježbe disanja su najbitnije i toga se drži i ne posustaj.

međede..
najbitnije je ono što želiš
more bit da bi umro
a more bit i da voliš život.
a more bit da si neodlučan.

Uživam u svojoj borbi jer je svaki dan mala pobjeda....

istina

Teško mi je tebi Medo bilo što napisati,ne znam kako si , ali vjerujem da ti nije lako, i podpisujem tvoj zadnji komentar:-)

Ajde Medo......prespavaj zimski san i u proljeće ...duboko ces udahnuti...i sve će biti super.Moja dijagnoza je ...ne želim ni reći ali...kaže hematolog...sretno i vidimo se za tri mjeseca.I u pravu je.Ja bum došla za tri mjeseca ...i ti buš preživel i sve bu dobro ...sigurna sam!
Samo hrabro...nisi sam!

Pokušao sam , ukratko, objasniti kako na situaciju gledam kad je svuda oko mene zrak a kako gledam i doživljavam kad je oko mene Svemir. Veliku razliku u emotivnom pristupu čini ...obični kisik....
Kad je dobro, kao da mi ne može biti ništa, a kad trokiram, odnekud se privuče pesimizam i gledanja na život bez euforije...
Imam iza sebe 15 godina s kanilom, normalno je da su pluća dobila svoje....
Tko god zna nešto prirodno za iskašljavanje i olakšavanje disanja, eto , tu sam....

Medo,kao što si sam napisao,kad se osjećaš dobro
onda si optimista,zato kad si loše,nek ti utjeha bude
da ćeš đonovo biti dobro.Što se tiče smrti,znaš i sam
da se mora umrijeti,bio zdrav ili ne,a nebi ni volio da
se beskonačno mučiš.Što se tiče lijeka,o tome neznam
ništa,međutim jedna moja prijateljica,kad ima problema
sa disanjem,koristi aparat/kiseonik za disanje.
Neznam,ali ti vjerovatno znaš dali bi tebi koristio.

Svatko ne umire sam, osim ako misliš na to da samo on umire.... Moj otac nije umro sam....držala sam ga za ruku i čak i u tom trenu mu pokušala tom gestom pokazati svoju ljubav.

Osjećaj koji se javi kod čovjeka u satima prije smrti ( ako zna da umire ) , vrlo često je usamljenički. Na to se misli u toj izreci.( kako to da mi nitko ne može pomoći??? )

Čaj od lovora je super za iskašljavanje i ako ga možeš piti....probaj ...super je....pije ga moja unuka od 22 mjeseca ...onda znas da je ok.Probaj...niš te ne košta a pomaže sigurno!

Hvala. Sve ću probati što netko ima kao pomoć. kao tajnu, kao zrak, kao olakšanje. Tajna se krije u činjenci da ako mi može nešto pomoći, onda to učini odmah. Da li je zrak u bocama, u tetrapaku, u vjerovanju i sugestiji, u povjetarcu, sasvim je svejedno. Kadimam zraka , ipak se okreće....

Tajna je stati, zaustaviti, jer 15 godina ne pušim. Što me truje i gdje? Zašto? To znam!

Medo dragi....40 godina sam pušila...i pred dvije godine kada sam se u jutro srušila..a nisam još ni kavu skuhala ni zapalila cigaretu...od tog trena kada sam došla k sebi...više cigaretu nisam uzela u ruke.Sada nakon toliko vremena me ponekad obuzme želja ali ...ona traje tek koju sekundu i vec mi misli odu na nešto drugo i ne patim ali......ne mogu ti reći da se ja nešto bolje osjećam.I dalje sam mršava...nisam dobila one kile koje sam mislila da hoću....ostaje mi samo nešto novaca više...što na moju mirovinu nije malo.Naravno da je za tebe potpuno bezpredmetno razgovarati o tome da li pušiti ili ne kada ne možeš ni disati...no....da li ti povremeno koristiš bocu s kisikom...onako da se malo nadišeš i da ti pluća ne atrofiraju????Nemoj se ljutiti ali...pitam jer želim znati da imaš sve ono kaj možeš...da li ti je medicinska skrb dobra i da li je to što imaš sve što se u takvoj bolesti čovjeku može dati i napraviti.????

Postoji tehnički problem za primanje kisika. Ako stave cjevčicu s kisikom u stomu ( rupu na vratu ) da primam kisik, ugljični dioksid nema gdje izlaziti iz pluća. Nešto slično moram koristiti kao što je umjetno disanje, Sada sam u bolnici patetntirao primanje kisika, Držim rukom cjevčicu s kisikom u blizini rupe. Kod uzdaha, koliko uđe...uđe, ali je izdah slobodan. Funkcionira, samo je primanje kisika za mene posao. Primičem i odmičem cjevčicu u ritmu koje mi se čini normalnim a ne u ritmu koji bi možda bio najispravniji, I vrlo brzo mi se učini da imam dovoljno kisika za danas.....( ne dišem na usta niti na nos---presječeno )

15 godina je u moja pluća slobodno, bez filtera, ulazio, najčešće, svakakvi zrak. Za stvaranje ovakih pluća utjecalo je mnogo faktora, od mirisa automobila do mirisa pečenog janjeta ( vrlo opasan miris ). Stanice za registriranje mirisa nalaze se u ustima i nosu. Registriram ih tek kad me zbog nečeg pluća opomenu..
15 godina života nakon operacije karcinoma grla su solidan broj godina, zar ne?

Je. Solidan broj. I živ si. Živiš. To bi ti trebalo biti ipak najvažnije

Moj tetak je operirao isto rak grla pred 42 godine i super je naučio govoriti i ...zdrav ko dren.Ma ...znam da ti je teško ali.....nadam se da ima dovoljno snage da isprobas sve što ti je dostupno da si olakšaš.

Navodno pomažu i grejp, banane, riba i sir...

drži se, Medo...