buđenje iz sna
Jednom kad izgubiš nekoga ,
vrijeme kao da stane,
a onda......,
kada sat opet počne kucati
ništa više nije isto......
16.05.2005. u 18:20 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Slatka si.....
Autor: maricic | 13.02.2006. u 0:34 | opcije
pjesma tvoje duše ukazuje izuzetno nježno i ljepo biće
Kad nekog 'izgubimo' prestanemo osjećati dio nas koji je on probudio, dio sebe koji smo zvali njegovim imenom... ali sve je još tu... samo je otišlo spavati dok ne dđe princ i ponovo poljubi tu preljepu snenost; možda će se sad prubuditi malo drugaćija, imat će drugo ime i opet ćemo se plašiti da je izgubimo - no ona je neizgubiva jer je neotuđiva, jer smo to mi, Ljubav!
otto
Autor: otto_attar | 23.03.2006. u 0:38 | opcije
Da li je prije rođenje ili smrt? To ni Einstein nije moga izračunati. Sve je negdje zapisano i preciznom točnošću će se dogoditi ili se dogodilo. Duša pati tijelo se grči a nismo u stanju kontrolirati osječaje.
I to je negdje zapisano!
Autor: digestivo | 09.01.2007. u 23:05 | opcije
VJEČNOST PONAVLJANJA
Ako smo tu da osjetimo radost
Ona je tu u nama čeka i miruje
Ako je pokrenemo ona se budi,
Jer netko nam je tu netko i nešto.
Ako osjetimo tu radost u nama
Taj netko tu nam je daruje.
Ako si sama, uzmi i daj makar samo na tren
Tu istu radost što tako je gorka.
Vrijeme je vječnost a mi smo tren.
Zaustavljeno vrijeme u prostoru
Mi smo i tuga i radost tog trena
Osjetila si radost i tugu. Zar ne?
Osjetila si da netko drag je otišao je zauvijek.
Ostali su tragovi što život znače a život teče dalje.
M.
Autor: ima-li-nade-za-nas | 21.03.2007. u 8:35 | opcije
Nije isto, nije isto. I taj sat. Svaki njegov otkucaj je znak da vrijeme lagano, ali sigurno, ide dalje. Samo kad izgubimo nekoga to boli. Ali, jednoga dana cemo i mi sami biti nekome izgubljeni. Nazalost to je nesto od cega se nemoze pobjeci. A,sat kuca i kuca i kuca...
Autor: miki955 | 21.08.2007. u 0:27 | opcije
Svaku bol liječi vrijeme i šetnja kroz to isto vrijeme.
Autor: navikjuri | 13.02.2008. u 23:51 | opcije