Laprdarij

Počela sam i ja bežat od kuće. Do sada sam te i takve smatrala bedakima, jer si ne znaju doma napraviti da im je lepo. Eto, sad si ja ne znam napraviti da mi je doma podnošljivo. Jedna me je kolegica povukla na štrikanje i heklanje, i tak se družim sa ženskama, super nam je! Ostatak vremena šetam pesa. Naravno, i delam.

E, a zakaj bežim od kuće. Zato kaj mi doma leži bolestan čovjek, s teškom dijagnozom. Vrlo teškom. No, kako ima sreće u nesreći, za rak bubrega kakav ima dotični, postoji lijek! Daklem, on ima rak, s mestastazama na kostima i plućima, i za to postoji lijek! I on, pošto je 'mlad i u dobroj kondiciji', dobije taj lijek preko HZZO, treba ga piti 3 mjeseca i tada ide na snimanje pluća da se vidi jesu li se metastaze povukle, smanjuju se, ili kaj već. Taj 'pametni' lijek označi stanice raka kao antigen (inače tijelo ne prepoznaje stanice raka kao strane) i tijelo ih shvati kao neprijatelja pa ih napadne i uništi. Taj lijek ne djeluje na sve vrste raka, nego samo određene. Djeluje na sporo razvijajuće rakove, na brze ne. Dotičnom rekli da ima rak najmanje 8 godina. Da, i taj lijek je djelotovoran u oko 60% slučajeva, što je jako puno obzirom da je prije 15-tak godina takav rak bio neizlječiv. Taj tip zovu još i 'Račanov' tip.

Znači, čovjek ima rak s metastazama na plućima. Ok, nitko mu ništa ne garantira, no on ne prestaje pušiti, niti smanjuje. I to me žalosti. Ne pomaže nimalo svojim jadnim plućima da se izbore za sebe. A dobro, njegov odabir. A i ljut je ko pas, bijesan, nemoguć! S jedne ga strane razmem, nije se lako nositi s takvom dijagnozom, ali s druge, pa joj, nemrem više! Stalno je nekakva svađa, pičkaranje, urlanje.. a o emocionalnim ucjenama da ne govorim.

Sve je to čudno.. on se truje cijeli život, u sebe je nametal sve najgore, neuredna hrana i spavanje, i nakon što je saznao dijagnozu veli - to je sigurno zbog podzemnih voda! A joj, meni je to neshvatljivo, kako to netko ne vidi u kojoj mjeri muči svoje tijelo, podsvjesno se ubija, i onda kad mu uspije okrivi neke tamo podzemne vode. Pa blago njemu, nema on ništa s tim, drugi su krivi, uvijek su drugi krivi... Sretnik! Da barem je...

I, najbolje kaj znam je da odem. Namirim sve kaj treba, odslušam minimum, i onda bris.

Bijeg je utjeha.

Znaš kaj, ljuta sam na njega i bijeg mi je super!

S neke tamo strane, njemu je sigurno lakše kad pizdi, ali treba to istrpit!

Znam,ali ništa se ne mijenja. Važno je da nemaš zakaj biti ljuta na sebe.

Htio sam nešto pametno napisat..
Ali..
I na kraju..
Svako je svoga tela gospodar?

A tko će sebi reći,sam sam si kriv. On očito neće

Dobro wasy kaže

A da..

Svoga tela loš gospodar. A opet, tko sam ja da mu sudim...

Imaš pravo suditi

Samo si mislim, kakva se onda stvar treba dogoditi njemu da prestane pušiti? Nema takve stvari.. ljudi ipak prestanu kad je frka.

Nije to bio samo njegov život.

Jedan takav mi je umro na rukama. No on nije prestao.

Teško je u tuđe ime govoriti, no ako postoji šansa da se izliječiš od nečeg takvog, a šansa nije mala, pa uhvatiš se za slamku.. A ono, ako nikad - pa sad je trenutak.

Različiti smo

E, dobro si rekao, nije to samo njegov život, ni bio, a nije ni sada..

Baš zato želim spasiti sebe koliko mogu, jer kad sam njemu blizu imam dojam da me vleče za sobom. A ne želim biti u tomu, ne na taj način..

Samo biće u meni sam bog?
Mislim da svatko ima izbor..
I da je pravo na život samo moj..
Isto tako i pravo na smrt..

Wax, je, to štima. Lako je tako misliti kad nitko ne ovisi o tebi. Ja si ne želim dozvoliti toliku slobodu, barem dok se klinci ne osamostale.

Zar nije davanje najveća sreća? Pa ono, dam ti sebe živog, tu sam ako me trebaš, bla, truć..

Meni moj život nema smisla ako se ne ogledam u drugomu, "u se, na se i poda se" je meni isprazno, ne ispunjava me. Treba mi interakcija, ja dam, ti daš, pa imamo sve više

svatko može dati samo ono što ima. Mučno je bilo ovo pročitati. Želim ti da to prebrodiš kako već moraš. Jedino mi trunčicu u oku čini ptrba zaprosuđivanjem..Doista oraku malo znamo, premalo da bismo mogi govoriti na linearnom uzročnoposljedičnom nivou...Tim ljudima je svakako teže nego nama koji rak (još) nemamo...

Najgluplja stvar je koju čovjek može učiniti da prestane pušiti nakon što mu otkriju da ima metastaze i u plućima...

Eterniše, a gle, kako kaže Pelpe, i ja imam nekaj s tim. Težište je na tomu kako se ja osjećam pokraj nekog tko ima rak. A nije prvi..

Jel? A možda bi pluća trebala malo više kisika za borbu? Ili ne?

I to je život, treba o tomu pisati. Pa nije zabranjeno loše se osjećati pokraj nekoga komu je još stoput gore..

Ak trebam birat između gušta i diskutabilne teorije o utjecaju kisika na borbu protiv beštije koja rijetko bude uspješna, biram ono prvo..:P

Jednom sam šutjela o tomu, i nosila posljedice godinama, e sad više ne šutim.

Piši,naravno,zato smo tu, na ovoj vjtrometini sheranih sudbina..Žao mi je što ti se to događa.

Pa za sebe to radiš, a ne za nekog drugog!

Coco..ja sam s mojom mamom imao taj problem..
Sve živo sam joj nabavio..
E ali..
Ona se po noći digne..
I po kavi i šunki..
Tako da tu nema pomoći..
Cigare..alkohol.hrana..
Neki ljudi jednostavno rade što rade..

Fala kaj ti je žao, no to je život. Ne mislim sad da sam ja nešto posebno pogođena ili loše sreće zbog ovog. Mnogi dožive slično, a i svi moramo otići ovako ili onako, pa ako sam grubo iskrena, bolje da ja njegujem bolesnog nego da mene njeguju :)

Hehe, to su teme naših godina.. crnjak

Moze piti i tekuci kisik, imas ga od Calivite, pa mozda Biobran... On je killer tumorskih stanica.
Visoke doze kalcija i D vitamina, kaj ja znam, tako mi savjetujemo uz terapiju.
Ciklodekstrin u manuka tabletama za zvakanje, sve nek proba.

Pije on neke suplemente, već je i mijenjao jer ga neki zatvaraju, od nekih ima proljev, a pije neke tablete za kosti uz koje se ne smije uzimati kalcij, to eksplicitno piše. Fala, Cyb :)

Ima predobar video, mislim da je na rubu znanosti, zove se 'bolest kao put'.

A joj da, uvijek ima nekih kontraindikacija, pa vjerujem da si i ti na izvoru ingformacija vise :))
Ne hvali, moja teta ima Kopb, sad je vec na boci s kisikom, strasno je to gledati .

Poskicat cu, razmisljaj pozitivno, moze on to, ne gubi glavu :))

Naravno da može, pitanje je hoće li..

A eto, teško je gledat nekog tko se uništava, a drag ti je.. I ne možeš ništa, nego samo možeš gledati. Pak onda okreneš glavu na drugu stranu... gledala ja ili ne gledala, sve je isto. Pak onda nek sebe spasim

Što se tebe Coco tiče, mislim da si dobro izabrala, da se makneš povremeno, da povratiš energiju i da si priuštiš neku radost.
Što se njega tiče mislim jao većina da čovjek ima pravo na svoj izbor... a i to da nebi bilo dobro za njega da sada prestane s pušenjem... Bio bi još nervozniji, a i nervoza potencira rak (što bi se naravno loše odrazilo i na vaš odnos). Nagli prestanak je također dodatni šok za organizam. Doktori krenu svojim putem liječenja, no ne kažu uvijek sve.

Nesviđa m ise jedino kad u situaciji kad netko stvarno dobije rak, mučimo bolesnika idejama kako je sam odgovoran za svoju bolest i da svu krivicu snosi on sam..Prije svega: ne znamo je li toistina bez ostaka i sive zone koja izmiče razumijevanju, a drugo: što timepostižemo? Da trebaštititi sebe, ali i bitisvjestan svih bolesnih interakcija koje sami plasiramo ne bismo li sebe energetski zaštitili. Nek vam Logos podari svijest i razumijevanje onoga što jeste i zašto ste uopće ovdje, vas dvoje, tj bolesni i ti privremeno zdrva...Ono što dijelimo to nam se vraća, i to je teško dokazivati drugačije osim iskustvom..

Razmijevanje raka i njegove suštine nije se pomaknulo niti milimetar kroz ovaj period u kome su ljudi postavili tu radnu hipotezu za neželjeni fatalni proces .Sve se svodi na kemiju i mehanicistički simptomatični pokušaj liječenja. Suština raka je nedodirnuta.

U mjeri podjednakoj u kojojje i suština života nedodirnuta umom i razumijevanjem..Sve što nam ostaje je filing..Prečesto se filing iscrpljuje u pokušaju da sebe zaštitimo od nemilih iskustava, i ne ostaje nam ništa kvalitetne energije kojom doista možemo učiniti boljitak za nesretnika koji se nalazi na tako teškom i mučnom stupnju egzistencijalnog vakuuma.

i ne manje važno: moja tipkovnica je zakurac

I kontrol freakovi su mi zakurac isto

Moje je mišljenje da je rijetko što crno-bijelo, pa tako nije ni bolest, ni uzrok bolesti. Gledala bih to kroz vjerojatnost i statistiku. Ako se pokazalo da pušači u ne znam kojem postotku češće obolijevaju od raka pluća, to znači da je na toj strani vage teže. Pa ako ću pušiti, idem u prilog raku pluća. To ne znači da ću sigurno dobiti rak pluća, ali pomažem tomu. I moja je odluka hoću li pomoći raku, ili sebi. Nema garancije niti ako neću pušiti da nikako neću dobiti rak pluća, no živjet ću s idejom da sam dala sve od sebe, pa kako bude. Meni je to ok.

Fato, kaj nije čudno da je šok za organizam ako ga prestaneš trovati. A pušenje je velika navika u rukama, i ustima, a najmanje u nikotinu. Ako je nikotinska kriza, to se može nadoknaditi bez da se unosi smola i ostala govna u pluća. Dok kriza ne prođe.

poštujem tvoja uvjerenja. Važno je da se osjećamo dobro:D

Linearnost u objašnjavanju je ono ka juvijek gledam sa kritičnošću..Statistika da je incidencija raka pluća u odnosu od 5:1 u korist pušača (ili tu negdje)Ona mi je problmtična i nije nikakav argument za linearno razmišljanje..Dokazuje li ona baš uzročno-posljedičnu vezu pušenje-rak. ??Ako ćemo biti baš do kraja pošteni?I logični? Do mjere do koje nam vlastiti um omogućava uvid? A?

Možda ta statistika govori samo o nekim trećim faktorima koji su u pozadini kako fenomena pojavnosti raka,tako i činjenice da ljudi kojisu već za rak predodređeni biraju pušenje kao ovisnot iz za sad sasvim nepoznatog razloga...Ne znam jesam li jasan u pokušaju pojašnjenja svojeg prigovora linearnom modelu u ovom primjeru objašnjavanja kauzaliteta koji nam je nametnut kao nešto što se podrazumijeva.

Dakle, teza : pušenje ne izaziva rak , već ljudi koji su za rak pluća predodređeni češće u našoj kulturi odabiru pušenje kao svoju ovisnost, što onda zamagljuje pravi uzrok, pa se pušenju pripisuje direktna uzročnoposljedična funkcij a koja mu ne pripada..I ova je teza moguća, zar ne?

Ok.
1. Polazim od činjenice da u dimu cigarete ima svega, to se vidi ako se dim propuhne kroz neku vatu, ima tih pokusa. Ima i smole. Ima i mikroelemenata, recimo kažu kadmija.
2. Ako bi stalno nosio cipelu koja jako žulja, prvo bi dobio žulj, onda krvavi žulj, onda bi koža možda zadebljala, ali nakon nekog vremena bi dobio vrlo vjerojatno rak jer se tijelo više ne bi moglo obraniti zbog stalne iritacije na jednom mjestu. Tijelo ima kapacitet za ispravljanje koji nije beskonačan.
3. Ako stalno i iznova trpaš smolu u svoja pluća, koja se taloži na alveole i ometa pristup kisiku, tijelo može kompenzirati neko vrijeme. No, kao i žulj, ponestane kapaciteta, kod nekog prije, kod nekog kasnije.

Koliko te ja razumijem, tebi je draže misliti kako nisi ti kriv što pušiš, nego te na to tjera nešto što je izvan tvoje moći.

Ja zagovaram pristup vlastite odgovornosti.

A oni koji se odgovorno ponašaju prema svom tijelu su - grozni kontrol frikovi. Ili sam krivo shvatila?

obožavam "teorije žuljeva":P

svatko neka misli što god želi,mene ne dotiče. Niti imam potrebu racionalizirati potrebu za pušenjem..Osvrnuh se jedino na statistiku i njezin domet.
O raku ima bezbroj teorija, da: bezbroj. A sve su općenite i vrlo teško ih je dokazati..

svaka osoba koja živi dugo u dubokoj potisnutoj tuzi i depresiji je na najboljem putu da svojim stanjem aktivira rak pluća
i laik ih može skužiti jer često iz čistog mira duboko uzdišu i najčešće puše...
tvrdoglav ego i ponos ljudima radi energetske blokade na kostima
bubrezi su potisnuti bijes u partnerskim odnosima
Coco...imaš gotovu, svršenu situaciju iz koje i ti trebaš nešto ekstrahirati
prihvaćanje bi bio lijek za tebe (tako bih ja)
a bolesnik bi trebao korjenito promijeniti svoj život i izbaciti svo smeće iz sebe jer, ako mu se stanje i popravi, zbog prisutnih energetskih blokada...bolest će mu se stalno vraćati
drž se...možeš ti to...

Nakon što sam pročitala tvoje pisanje, išla sam računati koliko vremena sveukupno su moji bližnji i jedan nebližnji mene vukli u ponor svojim patnjama, kkojima sam ja danonoćno brinula, naravno). --Koji mjesec preko četiri godine. Četiri faking godine... emti život. U tome su bila dva karcinoma pluća sa metastazama, tralala. Tako da jako dobro znam što prolaziš. I zato se zaista MORAŠ vaditi kako god se možeš i znaš. Jer tako teško bolesni ljudi jednostavno vuku i čupaju i zadnji atom energije i volje iz tebe. A što se tiče njegovog pušenja, zna se što su metastaze, i vjerojatno je i sam toga svjestan, čudi me samo što ga ne hvata panika zbog disanja.
Dakle, štrikaj, pjevaj karaoke, idi u maškare, na tečaj slikanja, whatever. Da ne prošvikaš. :-)

Draga Coco....uffff...kaj reci osim da je to jako teško!Uvijek sam žalila i one bolesne ali...ponekada i više one koji su o njima brinuli jer....kada se ovaj bolestan i oporavio ili ..nedo Bog umro...ovaj zdravi je ostao trajno ubijen.To je tako kada bolest potraje.Onoga dana kada je došao moj nalaz da se sumnja na M-komponentu i kada je napravljen novi nalaz i potvrđena dijagnoza...slijedeceg jutra ...kuhala sam kavu i pala u nesvjest.Od toga jutra nisam zapalila cigaretu..bilo je to pred dvije godine ... a pušila sam 40 godina.Ne znam kako se ljudi ne uplaše i kako ne vole u takvom trenutku više sebe od cigarete.Neki koji su komentirali da je prestanak pušenja veliki šok za organizam...istina je...jako veliki šok ali...moja volja da si bar tako pomognem jer drugačije ne mogu bila je jača.Danas me toliko boli kičma da cu izluditi i znam da nisam bolje ...gore sam no jučer ali...ja sam sama i nekako ću dok mogu ...no...tebe u potpunosti razumijem i želim ti samo DA TO SVE PRESTANE...OVAKO ILI ONAKO!!!!

Mene je svirka izvukla...moras imat ispušni ventil negdje...narocito kasnije.
A i rekla mi da ako se njoj "nesto" dogodi neka ne prestanem....drzi se.

Uh Arapo, žao mi je.. Želim ti sve dobro i pozitivno...
No, svi smo mi sami u svemu tome kada nam se takve grozote dogode, bez obzira koliko ljudi je oko nas.

Dovla, da. I mene je izvukla svirka tada, i mnoge pozitivne stvari uz to koje sam forsirala, ali prvenstveno vlastita volja. Vrlo se teško izvući van iz začaranog kruga lošeg osjećanja zbog straha i bolova. I tada se čupa snaga za koju niti ne znaš da je imaš.

Norka...hvala ti na podršci ali...točno je tako...sami smo i ako čovjek to na vrijeme prihvati ...lakše mu je ...ne boli ga toliko srce...teški su to trenuci ali...nadam se da moja djeca tu strahotu nece trebati proživljavati samnom.Ta moja unučad me toliko voli i misle da njihova baka može sve ...za sada još uvijek svašta može...i ne bi voljela da me pamte kao baku u krevetu koja jauče.No...bude kako bude....od nekih stvari ne možemo pobječi.Sve bu dobro ali i sa jedne idruge strane treba imati i razumijevanja i strpljenja no....bolestan čovjek zna biti i zločest i jadan jer mu se čini da cijeli svijet uziva ,a samo njemu nije dobro...to je tak na žalost.

Arapo, zasigurno sve znaš o tome što i kako treba grabiti one male pozitie koje su nam u tim trenucima dostupne. Ja sam imala teške bolesnike, i kao i Coco sam se micala kada god sam mogla, neki ljudi ne mogu nego izbacivati van frustraciju, premda je i sama spoznaja o boleštini preteška, ali time se otežava sebi i najbližima, i sve je još puno mučnije.
Vani je lijep dan, što bih mogla dobro danas učiniti za sebe, tako treba! Sad i ovdje. Može se.

i bjeg je let..