Umorni Bukovsky

Jednom me je nedisanje zgrabilo oko 95% a drugi put oko pola od 100%, Jednstavno ne znaš što trebaš napraviti, Ne znaš. Čekaš što će biti iako ne znaš niti što može biti, Maja kaže da je to lagani moždani pa i malo teži. Po danu dobro a onda mrak, Ne volim udisati mrak.

Je si sad bolje?

Nisam, Pao je mrak i samo čekam. Kao mrtva straža.

A doktoru?

Doktoru? O mraku?

A jutros?

Znamo jako dobro što za čovjeka znači svjetlost,. što svjetlost kao energija čini biljkama. travama. šumi i rijekama...ružama Suprotnost svjetlosti je noć ( noć ima svoju moć! ). suprotnst je mrak, sumrak. Zašto malo ne bi prihvatili da je mrak po prirodi negativan a ne po našem strahu ili zbog nevidljivosti. Možda je ovako; svjetlost širi i nosi pozitivnu energiju a mrak obratno. Nitko nije dokazivao da je mrak štetan ćovjeku. Štetan je biljkama zbog jedinog prihvatljivog i mogućeg objašnjenje: asimilacije.I štetan je trećoj smjeni: zbog alkohola!

Ne znamo se da li mrak nose fotone zla.

Nitko to nije mjerio. I da; jedno je prirodni mrak a drugo je umjetni. Umjetni mrak je GM mraka...Malo se treba pozabaviti eventualnom kemijskom realcijom i sadržajem mraka kao energije.pa se nećemo čuditi i nevjerovati kad napišem:

" Ja ne volim udisati mrak."

Kaže Biblija: " Kako si sijao tako ćeš žeti!"

Nikad nigdje nisam sijao mrak, nikad nisam sijao tišinu...

I kad odrastemo, ko klinci se bojimo mraka?

Ima neštu u mraku što opravdano izaziva starh. I kod onih koji se ne boje mraka.

E Čovjek...
Mrak je zakon..

U mraku su velike oči

Ma dajte....

Najviše volim kad sam u šumi
a mrak mrkli..
I slušati zvukove šume..

A kaj je s onim mrakom koji na tijelo djeluje okrijepljujuće?

Aaaaa...
Ispod dekice??

pozdrav medonjo:) Ma nek si ti nama samo i dalje živ, pusti mraku mrakovo a svjetlu svjetlovo..Inače i dalje sam tu ako treba otić umjesto tebe.

drž se Medo...vele da mrak postoji da bi mi mogli zasvijetliti

Postoji fizika.: Nositelji svjetlosti su fotoni. Što je nositelj mraka. Kakve su to čestice. Nije točno da kad nema fotona dođe mrak. Kako dođe?
Mrak je relnost, materija i stvarnost, mrak je postojanje...

Ako postoji, Jano, što to postoji u fizičkom smislu?

Meija, djeluje svježi zrak a ne mrak. ( osvježavajući )

Vaso, znam i za taj mrak; ako ja nikog ne vidim, ni stabla, onda nitko ne vidi niti mene. Ovdje sam pokušao i pokušavam i sebi objasniti da je mrak možda izvor bolesti, mrak kao svemirska relacija i pojava a ne kao ljudski pratitelj., mrak kao nešto što putuje, mrak kojeg trebaš pobijediti.

Pa jel ideš ili ne ideš? Odluči više! S takvim stvarima se nije za zezati!

Medo..prvo sam vjerovala da postoji nešto više od 'fizičkog', sad znam da postoji...i ako pratiš postignuća znanstvenika, onda znaš da fizičko, materijalno ne postoji...sve je to niskovibrirajuća, zgusnuta energija....i ako mjerimo samo na fizičkom nivou..sami sebe ograničavamo
a na energetskoj razini smo mi jako moćna bića
ako vidiš mrak i to te veseli i diže vibraciju...onda super
a ako želiš svjetlo...svijetli...jer tvoja aura svijetli, samo ti to ne vidiš svojim očima
e...sad nije poanta ovog života okolo hodati ko krijesnica...i apsolutno otkriti sve tajne svemira....(jer mi ionako sve znamo na jako jako visokim vibracijama)
već to treba pomoći da Ovaj život živimo punim potencijalom
jedna od mojih mantri, kad se probudim je 'što da mi je ovaj dan..zadnji' i provedem ga maksimalno dobro
i kad dođe vrijeme da odem...vjeruj mi da ću otići sa stilom makar se negdje tamo u mraku zakeljila na neku šajbu ko najveća glupsonica ;)) (al to nitko neće vidjeti ni znati ;)))
bitno mi je da sad dok sam tu...guštam
jesi ikad meditirao?

Medo...pa znaš da je sve na svijetu napravljeno crno-bijelo...kao + i -...kao pozitivno i negativno...tako postoje i mrak i noć i sve to kako bi postojao balans.Netko je spominjao biljke koje trebaju samo svijetlo što nije tako jer...postoje biljke dugog i kratkog dana i one koje trebaju kratki dan ...u stvari žive od mraka...životinje koje žive pod zemljom umiru na svijetlu i ...da ne duljim...mrak ne mora biti nešto negativno...kao što je netko i spomenuo.U mraku...onom prirodnom i onom umjetno stvorenom...kada se rolete spuste...svašta se lijepoga događa...i zato...nemoj se bojati mraka...zamisli u njemu sve ono lijepo što ti mašta može dati.

Po danu je kod mene sve manje-više ok! Kako se spušta večer tako počinju bolovi u kukovima ( reuma ), poteškoća sa disanjem, površni san. Ponekad je to više nego intenzivno. Kažu da noć donosi kroničnim bolesnicima dosta briga i upitnika, korištenja lijekova i spoznaja o svojm godinama. Ne odnosim se prema tome sa strahom, samo se pitam zašto je noć starijim ljudima puno teža. Od toga je nastao ovaj ispis i strah je izvan toga. Ponovo pitam; zašto je noć kroničarima u godinama puno teža od dana. Strah nisam nikad vezao za mrak već sam mrak vezao za bol....

Strah od "nečeg" u mraku, ne izaziva reumu, niti bol u kukovima, niti metereopatiju a mrak ne donosi niti gpdine....I ovdje uopće nije bilo razgovora o strahu:

Meni je noć neki put problematična, jer me najčešće noću uhvati napad panike.
I nije to samo tih 30-tak minuta, jer se napad priprema cijeli dan prije i još traju posljedice satima nakon...do sljedećeg.
Tako da kod mene ima i toga i sve je jako dramatično noću.

Drž se prijatelju!

Ovak...
Noću, tiho je. Ostajemo sami sa sobom, ako nam netko ne grije dupe, a ako nismo dobro, dajemo priliku strahu da odradi svoje. A on je vrijedan, pa...
Pa počneš razmišljati: kaj ako mi se nešto dogodi, tko će mi pomoći, svi spavaju, dan je daleko...
I eto ti - potenciraš svoje i zdravstvene probleme koji su danju podnošljivi jer svega ovoga nema.
Mraka...

Ostavi negdje u kući upaljeno svjetlo. Ugasi mrak. I javi da li je bolje tako ;)

Meija, recimo ovako..kasni posljepodnevni sati i noć otivaraju vrata mojim tjelesenim i nasljednim porocima. Mrak, kao pojava samo objašnjava kada? Bole me kukovi i zglobovi i kad kiša pada, ili se sprema, što apsolutno nema veze s mrakom, Ne znam zašto se želi objasniti moje disanje na škrge sa strahom?

Strah je kod sviju promašena tema...

Mraku daješ značaj koji on možda i nema.
Ha?

S godinama koje nižemo umožavaju se problemi. Bez njih bi o mraku jednako razmišljao kao onda kad si imao 30, 40 ili 50 godina manje.
Demantiraj me ;)

Dematiram te!

mužjak mrakač i ženka mrakača i ono nešto između

Zvonimir Lovrenčević: „Mitološke predaje Bilogore“

Mrak

Mrak je neki zloduh koji se noću javlja po putovima i stazama, ali zna doći i u dvorišta.
Pravi lik mu nitko ne zna podrobnije opisati no u jednom dijelu bilogorskih sela smatra se da izgleda kao odrastao čovjek.
Žene češće stradavaju od mraka nego muškarci. Kad koja od njih izađe noću do bunara ili do staje, može „nagaziti na mrak“ i tada će dobiti vrućicu, groznicu, a može i umrijeti ukoliko joj ne pomogne neka vračara svojim „coprijama“. (Kazivao Savo Margetić iz Velikih Sredica).

Mrak žene i „ujede“. Tada im po bedrima iskoče krupne „crnjavke“ koje se izgube tek poslije nekoliko sedmica. (Kazivala Manda Margetić iz Stare Diklenice).

Kad muškarac „ima“ mrak – smušen je, ne zna što govori ni što radi, hoda okolo bez cilja – stoga ga treba dobro čuvati da ne padne u bunar ili da kako drugačije ne strada. (Kazivala Baba Krista, rođena 1870.g., iz Letičana. Ovo je samo nadimak za jednu poznatu vračaru koja je imala veliki broj posjetitelja dugi niz godina. Pravo joj se ime ne iznosi iz obiteljskih razloga).

Nadalje – mrak može čovjeka i šupiti. Od toga se pada u nesvijest, a može se i pocrnjeti. (Kazivala Marica Topolovčan, rođena 1905.g., iz Babinca.Zapisano 24.12.1966.g.).

Od mraka još nitko nije ništa dobra dočekao – uvijek samo zlo; seoske vračare propisuju prilično složene magijske postupke da bolesniku olakšaju teškoće. Dobro je prije sunčeva „počitka“ otići na potok koji brzo protiče i reći:

„Mrak se ženi
mračica se udaje.
Niti si se sa mnom rodio,
niti si sa mnom ushodio
niti sa mnom živiš.“
(Kazivali Ljubica Jagetić iz Klokočevca i Pavel Kešer iz istog mjesta).

Medonja, gđe si? Kak ti je prošla noć?