Muškarci i žene...i nešto između

Svojedobno su ovdje bile nečije priče.
S guštom sam u njima bila, ja ili netko drugi, neka druga žena, slična ili toliko različita od mene da je bilo zabavno biti u njoj druga ja :)

Tipkam danas s Medonjom o anđelima....
I sjetih se Enđi i Vrageca.
;)

Prije puno godina, na blogu...


Kažu da svatko od nas ima i vraga i anđela.
Skrivenih negdje.
Vidljivih ponekad. Kad treba i ne treba.
Moji su mi jučer skratili dan. Razgrnuli oblake. Noć učinili manje gustom. Čula sam ih kaj pričaju, ali pravila sam se da čitam.

Enđi se udobno smjestila na mom lijevom ramenu, zašušljala se u meku tkaninu, jedva provirujući ispod kapuljače. Malo krmeljava, malo pospana, s maglom u očima.
Na desnom ramenu je Vragec, uspuhan nakon dva kruga optrčavanja po kvartu, posvađan s cuckima po putu, ali oran za nastavak jutarnjih pizdarija.

Enđi je lagano rukama pomilovala perje, protresla krila i sjetno se još dublje uvalila, udahnula puderasti miris parfema i utonula u tkaninu.

Za to vrijeme, ne gubeć' vrijeme, Vragec joj se izbeljio. Namignuo. Pokazao figu, pa potom srednji prst. Ritualnim pokretima zglancao rožićke. Provjerio da li mu je rep dovoljno oštar za novu turu podbadanja.



-I kaj sad, ćeš do jutra cmoljiti? – Vragec ne bira ni vrijeme ni način, i znatiželjno čeka odgovor.
-Tko cmolji?
-Moja baba Luce. 'ajde pogledaj se. Razmazala ti se šminka. Zgledaš ko rakun. Nos ti je crven. Je l' smijem reći ko da si ga gurala nekam di ne trebaš?
-A da me pustiš na miru? - Enđi je pogledom tražila nešto, vjerojatno ni sama ne znajući što dok to nešto ne pronađe.
-Neću. Dosadno mi je. Ionako nemam kaj pametnije za delati. A zakaj i bi? – Vragec se vragoljasto vrpoljio, vrtio palčevima prekriženih prstiju i podsmjehivao se u nedostatku druge aktivnosti
-Zato kaj mi od ranog jutra cupkaš po živcima. Ko žvaku ih rastežeš. Daj se zgasi!
-Enđi, a da si obrišeš nos? Šmrkava si!
-Poljubi me u dupe.
-Hoću, ak' se naprčiš.
-Ti nikad ne znaš stati.
-Znam, kad treba. Ne brini! Ali znaš i sama da sam u pravu. Ne samo večeras.
-Vidim, pameti imaš viška.
-Ti posudim malo? Očito ti treba. A i ovoj dolje, našoj Klari. Čovječe, ženama, kad su muškarci u pitanju, pamet k'o da se skvrči na najmanju moguću mjeru. Ko špek na tavi. Jebote, gladan sam!
-Vragec, kad si tak pametan, kak' to da nisi niš' drugo uspio u životu? Običan si provokator, sigurno ulogoren na Klarinom ramenu.
-Si primijetila da se žalim? Ne kukam po cijele dane kao ti i ona. Vidi u kakvoj je komi. Da je netko trkne, ko domino pločice bi se složila po podu. Uostalom, s ramena imam sjajan pogled na njene cice. 'ajd joj reci da otkopča još jedan gumb, da mi čipka malo zagolica umornu dušu. I snove učini mekšim. Dobro, može i tvrđim.
-Ma da ne bi, pa da se strmopizdiš!
-Enđi, dam se okladiti da sad zaknjavam, nagovorila bi je da mu pošalje sms.
-Kome?
-Susedu Peri. Pa Igoru, naravno.
-Ne bih.
-Aha, mo'š mislit! Da ti vjerujem? Ptico pernata znam te dok si jaje bila.
-I kaj bi ti tak strašno pametan napravil na njenom mjestu?
-Sterao ga u kurac. Ne sad. Odavno.
-Samo tako?
-Ma jok, uz čevape i pivu. Da, upravo tako. I klin klinim izbio. Što prije.
-Ne psuj! Znaš da ne volim tvoje jezične eskapade.
-Enđi srećico, ne glumi mi tu nevinašce. Kaj te puca PMS? Mogla si pričekati pun mjesec, pa bi imala, recimo, prihvatljivo opravdanje za svoju cendravost. I daj, uvuci kandže. Kaj misliš da nisam služio da si jutros, u minuti, promijenila 3 raspoloženja.
-Ne kužim, o čemu ti to trkeljaš?
-Ne pravi se opet bedasta. Ne stoji ti. Jutros, kad si ga vidjela ...
-Si ga i ti vidio? Žurio je, kao i obično.
-Možda mu se pripišalo, pa je produžio i ubrzao korak. Zakaj nisi trknula Klaru da mu potrubi?
-Napredujem.
-Presporo.
-Vragec, mogu te nekaj pitati?
-Pitaj.
-A da šapnem Klari da mu pošalje mail?
-Ma koji kiki se petljaš i koji kurac mu treba ikaj slati? Ups, sorry, ne bum više psoval. Znaš li koji je najbolji afrodizijak za muškarce?
-Domaća sarma i punjena paprika?
-Jok, ne odmah. Nedostupno-nezainteresirana žena.

Vragec se već pomalo narogušio, i nestpljivo migoljio s jedne noge na drugu.

-Znaš Klaru. Nemre ona to. Joj, nisam ti rekla, rekla mu je da ga voli. Dobro, ne baš tak, tim riječima, ali tak nekak.

Vragec je u nevjerici blenuo. Protresao glavom i počeo kolutati prstom u poznatom smjeru prema Klarinoj slijepoočnici.

-Ježi ga. Valjda joj je izletilo, kaj si takav! Fali joj.
-Je, fali i ona njemu, k'o kurje oči na desnoj nozi.
-Baš si odvratan. Od tebe nikakve koristi. Želim joj pomoći.
-Micica krilata, pernata, ak' se ne varam, ne guram se u prvi red. Pomoći ću i ja, ali ne na način na koji ti ili Klara očekujete. Ne bum ni jednoj puhal pod rep. Odjebite obje u troskoku, ti me prestani daviti, a nek' si Klara nađe novu igračku.
-Otkud ti ideja da se s njim igrala?
-Ak' nije ona s njim, morti je on s njom. Dopizdila mu je. Točka. Nema više.
-A da mu je rekla da.....?
-Ma daj, je...i da želi s njim dvoje klinaca, sina i kćer. Koje ste vi tuke, tip vas k'o kornjaču prevrne na leđa, a vi odmah krenete s petogodišnjim planovima koji uključuju bližu i daljnju familiju.
-Aj me još lupi nogom u dupe, da mi bude lakše.
-Ne kužim kaj oćeš od mene? Vrtiš se sa Klarom mjesecima u krug i ne čuješ kaj ti govorim.
-Ma briga me za tebe. Ti ne kužiš o čemu je riječ. Testosteroni su ti mozak ispilili na puzzle. Nagovorit ću Klaru da mu se javi. Mogli bi i na kavu.
-Glupačo! Kozo blesava!
-A jesi kreten. Bezosjećajan kreten!
-Ajme, sad si me fakat uvrijedila. Fuf, jadan ja. Kme....kme...
-Baš si idiot. S pedigreom. Pusti me na miru.
-Puštam. Tak' i tak' si dosadna, k'o i Klara. Idem radije dolje, prije sna i za ljepše snove, baciti oko na njene cice.

Malo sam ironizirala neki dan, ali fakat mi fali ovaj zvjerinjak kakav je nekad bio
:)

Nemam pojma da li bih mogla napisati nastavak o Vragecu i Enđi i Klari i Igoru...

Možda netko od vas :)

I tako nestadoše pjesnici, drugari, prijatelji. Ostadoše zmajevi...u nama! Umirili se s anđelima! I pomirili!

Ma ..samo ti nastavi svoju priču...ima nas koji to volimo čitati... a kada meni krene ...svi se bute razbežali jer vam bu dost čitanja.Samo naprijed.

Pozdrav Medo..dugo te ni bilo!!!!

Medo, i Nemir Punog Mjeseca :)

Hvala Arapo :)*
Bila su to neka druga vremena i druga ja i gušt mi je prisjetiti se :)

Ara, nekidan sam pozorno pročitao tvoj profil. Sve izgleda kao i drugi, ali ostane nešto slobodno: ostane iskrenost! Hvala ti što još čitaš. Vratiti ću to, ako Bog da da poživim ...

Meija, može li Nemir Punog Mjesca donijeti mir tamo gdje treba. Ne nekakav međunarodni mir , nego mir u posebne duše...?

Medo, u tebi ima još toliko neispisanih tekstova, ajde ih pusti van, k nama

Duše se uvijek prepoznaju, pa i nemirne
:)

Zbog tebe placem
i kad suza vise nemam

Boli me oko i trebao bih plakati....

ja se evo sjetih lokusa .. šmrc

Hvala ti Medo na tim toplim riječima.Ja sam ti prokleto iskrena i otvorena osoba...ali samnom uvijek znaš na čemu si.

.....nastavak priče.....

- Tijekom pedikure, pedikerki se otkopčalo ono puce viška..... Igor je zažmirio... misli mu vrludaju..... dopizdilo mu slušati laprdanje ovih njegovih dvoje......odlučio je poslati mail Klari..........

:)

Jutro jaro :)

Da, bilo bi zanimljivo pročitati muški nastavak o Klari i Igoru
Hoćeš?

:)

- Koji kurac mi šalješ pijesmice....linkove...slikopišćiće........nismo više na početku kako bi me impresionirao svojom romantikom....želim živjeti svoj život u koji se ne uklapaju tvoja sranja o tome kako me voliš..........čemu to cvijeće koje mi donosiš ?.............opet pušiš u boravku...........sazuj cipele, usisavala sam cijelo prijepodne........jesi li gladan ? Uzmi si nešto iz frižidera... nemam kruha....Danas ne kuham...............

Promatram je dok prostire rublje....mrmlja nešto svom repatom savjetnku.....kroz krošnju rascvale trešnje lahor se poigrava otpalom laticom.....ili je to bijelo perce.....

- Baš.......super....nisam gladan....nemam riječi....na čemu si danas ?...ne mogu to slušat'... Bok....odlazim
(blesane, reci joj nešto...vidiš da joj štipaljke ispadaju...bocka me rošćićima moj pobočnik)....

***

„..............U svjetu tame skriven lik
kroz kolut dima tonem ja u mir
i osjećam da gori moj svijet
jer ništa od onoga što želim nije tu...........“





.......okružen svojim demonima i anđelima, razapet dvojbom, pokušavam svoje misli pretočiti u riječi...........

Čemu to ?

....muk je zavladao.... slatka očekivanja zamijenila je zebnja i nelagoda nametnute mi krivnje....

Zašto uopće nastojim, nakon toliko vremena, opravdati svoje paranoje i razumjeti njenu šutnju ?


Dopizdili smo jedno drugom. Nespretno, nastojali smo prikriti netrpeljivost i nevoljkost da sudjelujemo u spašavanju jedno drugoga od osjećaja krivnje.

Želju da nađemo mir, zamijenile su sumnje u vjerodostojnost onoga što zvali smo ljubav.........

Klik....delite.......Recycle Bin.... do you want permanently delete all 7 messages.....no..........restore all items ........maybe.........

Hjoj..najs, najs... Nemoj ni slučajno ovo obrisati
Jer bum nastavila :)

https://www.youtube.com/watch?v=9bdORiwoLho