Laprdarij

Čita me kao otvorenu knjigu.. pred njim nemam tajni, ne mogu imati tajni, on osjeti svaki titraj u zraku.. osjećam se gola pred njim, i kada to nisam..

A danas sam išla na kavu s jednim bivšim... pozvao me je, i ja pristala iz znatiželje.. zanimalo me je što ću osjetiti nakon toliko vremena, hoće li biti nečega, a bilo je bome koječega.. i to ne tako davno...

Sreli smo se ispod topola, kao nekada često, ispod topola od kojih sam kihala danima poslije, a sada su ocvale, i bez lišća, bezopasne... takav mi se i on učinio, nekako bezopasan, ocvao, bez safta u sebi, kao da je život nekamo iscurio iz njega.. Započeo je svoju priču, mislila sam da će me zanimati, no nije u njoj bilo energije, kroz glavu mi je sjevnulo - mulja me, nešto tu nije istina.. pitala sam se zašto mi on to uopće priča? Ima lijepa ramena, i bokove, uske.. I lice mu je lijepo, prije je imao brkove pa ih je fala bogu obrijao.. Zgodan muškić, smeđih očiju, prosijed, 'uščuvan'.. I ne tako davno srce bi mi ludo lupalo pri pomisli na njega... Ostavio je on dubok trag u meni, otvorio je on meni mnoge nove horizonte... ali vrijeme je prošlo, otišlo, odmaknulo..

A moj čitač, nakon što sam došla s te kave, ništa nije komentirao, samo me je promatrao i šutio... Kad ću mu sutra ili prekosutra priznati gdje sam bila, reći će - znam, vidio sam na tebi da je nešto bilo... Danas sam mu samo rekla: volim te, jako... a prešutjela sam: sada sam još sigurnija da si mi jedini...

(napisah to 2010. Sad čitam i ne sjećam se tko je bio taj čitač. Eh..)

A i ja da sam nekomu rekla 'volim te'... nema takvog

Valjda sam ga izmislila.

Sjećam se kako je puklo s tim brkatim. A puno mi je značio. Zapravo, bilo je to vrijeme kad bih i partvišu pripisivala svojstva mlaznog aviona, tak da me nije za shvatiti ozbiljno. Ugl, s tm brkatim sam trebala ići na more par dana, on i ja sami. Sve dogovorimo, ja pomaknem brda, skrenem rijeke, tj. organiziram čuvanje djece, i dođem na more. Tamo smo se trebali naći. A njega nema. Nazovem ga, a on nešto promrmlja da ne može i prekine. Kaj? Ok, popizdim ja, ali ne zadugo. Još smo se neko vrijeme viđali, natezali... I tako, razgovaramo mi telefonom, a on meni u jednom trenutku kaže - za sve što ti se događa sama si si kriva. E, nitko me nije tako brzinski ohladio kao on. Pa naravno da sam si sama kriva, pomislim si, ali ti mi to ne budeš govorio, ne ti, koji si me zeznuo nekoliko puta! Rekla sam bok, i to je bilo to. Pa stvarno..

Začitala sam se starih blogova, i našla sam onaj koji tražim godinama, mislila sam da je izgubljen kad su resetirali iskricu, a i komp mi je bil krepal. Jeeeee

Je li napisana riječ snažnija od misli? A je li izgovorena riječ snažnija od napisane? Za Svemir?

misao je energija
a izgovorena misao je autosugestija.

mnogi podcjenjuju moć auto sugestije

izgovoreno ili napisano meni ne izgleda različito

Perce, vjeruješ li ti da mi sami kreiramo svoj život?

naravno da vjerujem.

postavljanjem prioriteta kreiramo u kojem će se smjeru sve kretati.
događaju nam se nepredviđene situacije
ali prioriteti nas opet vode .
jedino kad odustanemo od svega
razbolimo se ili stradamo.
moguća je i nesreća tipa da nas ubije pijani vozač.

ili se i sami propijemo i stradamo

Ne znam kak vi. Ja si onda postavim pitanje: Što ako je to istina? Što ako je laž? Pa razmišljam o obje opcije i onda izaberem onu koja mi je prihvatljivija, onu s kojojm rezoniram. Koju osjetim. Što god to značilo. Na kraju, tak svejedno kaj mislim, glavno da mi paše to kaj mislim

Postoji oni koji kažu da nema slučajnosti, da smo sve mi sami na neki način kreirali. Ni nesreće nisu slučajnost.

to kaj misliš si ti na svojem stupnju razvoja.
ako je sve ok i nikoga ne boli
ide se naprijed.
ako boli, opet netko ide naprijed.
na bolan način

Da onaj tko misli kako su ljudi zli, stvarno sreće zle ljude. I obrnuto. Tko misli da je život lijep, život će mu i dalje biti lijep.

Ako me boli, onda je do mene. Ne mislim na fizičku bol, da me netko mlati..

naše su misli naša namjera..
i ako je ta namjera čista
ne možemo pogriješiti
čak i kad stvari ne odu u željenom smjeru

Osjećaju prethodi misao. Boli me misao, koja se može promijeniti kad ju se locira

"Put u pakao popločen je dobrim namjerama" - Svatko misli da su njegove namjere čiste, i časne, i dobre... obje strane u nekom ratu misle tako

na što se oslanja misao...
upravo na podražaje.
osjećaji su bitni.
različiti.

kako ćemo ih procesuirati ovisi o našem stupnju spoznajnosti

Prvo je misao, onda nastaje osjećaj. Jer mi prvo nešto interpretiramo, onda se osjećamo sretno, ili jadno ili već kako. A istina je možda sasvim drukčija

Dobro je osvijestiti tu misao koja prethodi osjećaju..

da bi nekaj mislila mora postojati materija (energija, svejedno).
nekaj kaj pokrene misao :)

Po tebi je prvo emocija, a onda misao?

Na primjer?

ne pokaže li se sunce na obzoru
pomisliš li kako je svitanje divno

Ne kužim.

Sretna sam jer sviće, i sunce se pojavi?

i ne moraš. nije nužno.

to samo znači da sada misliš tako kako misliš.
a promjene se dešavaju stalno.

u mraku noći ne razmišljaš koliko je svitanje divno.
ali kad sunce probije koprenu mraka
teško da ti išta drugo prije padne na pamet :)

Postoji li situacija kada bi netko radije da ne svane? Recimo, ako taj dan čeka nekog smrtna presuda, hoće li se on veseliti tom svitanju? Njegova misao koja prethodi svitanju je takva da onda nema sreće, već je tuga

Ako vidiš sunce prvi put u životu bez prethodnog iskustva, možeš se i uplašiti da ćete spržiti za vatrena kugla?

..ta vatrena..

svojim je postupcima odredio sudbinu da se ne veseli novom danu.
njegove su misli u procesuiranju grešaka.
do njih (misli) je doveo loš podražaj koji ih je naveo da misle u krivom smjeru.
taj podražaj može biti razno: osjećaj moći, probitka, koristoljublja etc..

A dobro, ne mora biti smrtna kazna, može ti draga odlaziti na gastarbajt taj dan, recimo..

draga zasigurno nikad nebi trebala otići :)
ali ipak ode

to je njena stvar

A bitno je i što čovjek o sebi misli, o svojoj vrijednosti. Ako se smatra bezvrijednim, tada ni druge ne cijeni, pa ispadne obično surovi kriminalac. Point je da se promjenom te neke misli može postići promjena osjećaja koji iz nje proizlazi. Ja mogu misliti da si ti zao i opasan i osjetim strah. A mogu misliti i da si dobar, ali nesretan, pa suosjećam s tobom i ugodno mi je pokraj tebe

svi mi imamo svoju žicu.. i tu se ogleda ta naša frekvencija.

to je unutarnja frekvencija koja je rezultat naših osjećaja i misli koje iz njih proizlaze.

sve je to uvijek individualno

A to što mislim o tebi, i to što osjećam prema tebi, nema zapravo veze s tobom, tko zna kakav si ti zapravo. Ja u tebi vidim ono što mogu na temelju svog iskustva i svojih mogućnosti.

Simpatičan zapis. I ja se tako uhvatim da zaboravim... Čak i one koje sam voljela. Pa se onda pitam je li to neka greška u mom genetskom kodu ili je to normalno... zaboraviti nekad drage ljude i dane za koje smo mislili da su nezaboravni.

osjećaj zatitra tu žicu onoliko ko i gitarista kad trzne trzalicom ili noktom po žici gitare
da bi postigao željeni efekat

a kako možemo u drugima vidjeti samo ono što imamo u sebi (u svojoj bazi podataka), onda fakat u drugima vidimo samo sebe. Hehe :)

Osjećaj ne dolazi izvana, on se stvara u nama, na temelju naših misli

upravo u tome i je blagodat suživota sa partnerom..
on je naše ogledalo.
i ako nam je stalo do sebe spremni smo na razne ustupke
jer nam to omogućava vlastiti razvoj.

ne uočavajuči gdje smo zapravo
gubimo mogućnost za napretkom.
ostajemo u mjestu i tapkamo :)

osjećaj je rezultat naših osjetila..
misao je rezultat procesuiranja informacija koje nam osjetila šalju u vidu osjećaja

E, ako je oboje toga svjesno, i oboje želi isto, to je onda divno :)

kokoš ili jaje :)

Kako god, laka ti noć :) idem čekati svitanje :)

trebalo bi biti lijepo :)

laku noć

O Coco,baš sam se neki dan pitao tko mi to još nedostaje na blogu...:)