Umorni Bukovsky

U mozgu se pojavljuju relacije, opcije iz onog dijela koji nije bio aktivan . To nazivamo svakako: Demencija, senilnost, Parkinsova bolest, Alzheimerova bolest...i još stotinjak raznih drugih i sve novijih imena.

Evo primjera s demencijom:

"Demenciju ljudi obično zovu senilnost; to je postupno pogoršanje intelektualnih sposobnosti sve do oštećenja socijalnog i radnog funkcioniranja. Najistaknutiji simptom su teškoće u pamćenju, posebno nedavnih događaja. Drugi simptomi su loša prosudba – osoba ima teškoća u razumijevanju osobnih situacija, planiranju ili odlučivanju, osobe gube vlastite standarde i kontrolu nad porivima, sposobnost apstraktnog mišljenja opada, uobičajene su emocionalne smetnje, uključujući i preslabi afekt i povremene emocionalne ispade."

I točka.

Zar ne bi mogli pokušati misliti da se novoaktivirani dio mozga koji nije bio do sada zaposlen, ponaša drugačije, ide drugim stazma, ima drugačije spoznaje, vidike, kuteve gledanja.( Primjer u duhovnosti je joga ) Umjesto da se pokušavamo razumijeti, mi navalimo na farmaciju , terapije, lažne energetičke pravce..i priznate vidovnjake i proroke.

"Tijek demencije može biti progresivan, statičan ili se može povremeno povući, ovisno o uzrocima. S vremenom mnogi oboljeli postaju apatični i povučeni, a u terminalnoj fazi osoba gubi integritet i živost ličnosti, te ne primjećuje okolinu. Najčešći uzrok demencije su cerebrovaskularne bolesti koje ometaju dotok krvi u mozak."

(Koji je kurac cerebrovaskularna bolest i tko je od nje otišao ) ?

Zašto demencija ne bi bila druga dimenzija?

Meni se zadnjih godina pojavljuju u snovima moji bliski mrtvaci s kojim nije sve bilo rasčišćeno i otišli su s tim nerješnim pitanjima. Primjećujem da i dalje misle isto, da nisu promijenili svoj mišljenje. Znači, u smrti se ništa ne nauči, kao što ni nas tuđa smrt nimalo ne opameti u nekim životinim pitanjima.

Ponekad, kad sam sasvim sloboodan, mislim da smo karcinom i ja napravili kompropis na ovom svijetu. Ostavio sam ga živog do četvrtog stadija, a evo on mene već 16 godina,
Trebalo bi starost uvrstiti u vrste bolesti, dati joj šifru i pokušati liječiti, zaustaviti, izolirati od poznatih i proučenih bolesti

( "Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 80.000 oboljelih od demencije, a temelji se na izračunu da demencija zahvaća 10% osoba starijih od 65 godina, a prema podatcima od 4. prosinca 2006. kada je u Hrvatskoj sa zdravstvenom zaštitom bilo 806.070 osoba starijih od 65 godina." )

-Uzroci demencije
-Demencije se obično dijele u dvije kategorije.

Idemo ove teze promijeniti ovako:

Uzroci starosti.
Starost se obično dijeli u individualne kategorije.

i onda idemo sve to prebaciti u laboratorije a ne u parkove, šahovske klupe, domove...

Evo što sve izaziva uzimanje, smatranje demencije kao tipično starčke bolesti koje može opravdati sve pa čak i smrt:

"Bolest započinje teškoćama u koncentraciji i pamćenju novonaučenog materijala; osoba djeluje rastreseno i razdražljivo, što uskoro počinje ometati svakodnevni život. Osoba okrivljava druge zbog vlastitih neuspjeha i umišlja da je netko proganja. Pamćenje i dalje slabi, a osoba postaje sve više dezorijentirana i uzrujana."

Da me nitko ne bi mogao kvalitetno zajebavati, pokušavam, što sam stariji, sve bolje pamtiti.

Sam svoj majstor

Vjerujem da nisam jedini....Javite se!

Da li vam ovaj ispis izgleda kao rezultat demencije?

Izgleda da imam kompleksan i dugotrajan utjecaj na svoj kvalitet pamćenja? Možda je i to vrsta lijeka: vježba vrhunskog samopouzdanja?

Meni ti je rekao jedan stari očni kirurg sa Rebra (umro je, prvi je na Balkan uveo laser) o mozgu:"Da ti znaš kako mi malo znamo!"

Znati kako malo znaš je strahovito i strašno znanje.

Zakaj znaju jako malo??? Ili pak znaju sve????Nije mozak ormar s ladicama u koje češ pospremiti ono kaj imaš za pospremiti. Prije bi bio jedna ogroma škrinja u koju ide strašno puno toga.

Nema polica i ladica

Medo, respect. Jako dobar zapis. Mislim da je demencija globalna pojava ne samo kod starijih od 65 nego i kod
puno mlađih ali ja bi to pripisala i jako stresnom životu. Što se tiče pamćenja isto tako. Ponekad se i sama zabrinem da sam
dementna jer se ne mogu sjetiti što sam htjela reći i još puno toga :-)

Ali dok god znam doći kući, kako mi je ime i prezime i broj telefona tješim se da nije kritično.
P.S. Vježbanje je dobra stvar, probala sam ali i odustala, lijeni smo mi svi za sebe.

A možda demencija je korisna - kad jednom ostarimo, da nam starost bude lakša bez sjećanja kakvi smo nekad bili

Meija, gadno je kada sada zaboravim kamo sam pošao. A ono što je bilo 1929. i trebam zaboraviti. Prošlost nam sama donese događaje koji se pamte.

Ja ti nekak mislim da sve ima svoje zašto, ali smo ponekad nestrpljivi i tražimo odgovore odmah, pa čak i onda kad nemamo pojma kaj čemo s njima

Sve više je ovaj izraz " nemam pojma" govori apsolutnu istinu.