Umorni Bukovsky

Zadranin Vedran Miočić-Stošić vlasnik je automobila ford fusion na kojemu se nalaze pločice MG100616GM. To su njegove privatne pločice koje je sam računalno dizajnirao, izradio i postavio na svoj automobil, njegovo pomoćno sredstvo za kretanje.
Prvotno je odjavio vozilo, vratio službene registracijske pločice koje je do tada koristio te dana 10. lipnja 2016. godine odlučio da će kao živi čovjek svojom slobodnom voljom koristiti pločice u svom vlasništvu na svim pokretninama u svom vlasništvu, te se slobodno kretati po svim prometnicama za svoje privatne potrebe, o čemu je službeno obavijestio Policijsku upravu zadarsku.
Privatne pločice na automobilu temeljene su na "Objavi o nepostojanju osobe", dokumentu kojim je raskinuo sve fiktivne, imaginarne, izmišljene veze između njega i fiktivnog entiteta - države.
Radi se o vjerojatno najvećem obliku građanskog otpora u Hrvatskoj koji je do sada bio prilično nepoznat mada njegov slučaj nije jedini.
Nije izveden naprečac, ishitreno i impulsivno, već je dio dobro razrađenog plana temeljenog na „univerzalnom ljudskom pravu živog čovjeka“ na kojeg se, ako to on odluči te se zakonski prema državi tako i deklarira, od tog trenutka zakoni više ne odnose. Pravno gledajući, sve fizičke osobe su tvrtke, a kako je to i država, ovdje se, tvrdi Miočić-Stošić, radi o svojevrsnom raskidu ugovora.
- Pojava ljudi koji su se počeli deklarirati prema državi kao živi ljudi postoji već neko vrijeme u svijetu, međutim po mojim saznanjima "Objava" je jedinstveni dokument.
Do njega se došlo istraživanjem nekoliko godina kojim se osmislio način kako da čovjek preuzme nazad suverenitet nad svojim životom, ostvari svoju slobodu te se zaštiti od "države" koja sredstvima prisile porobljuje ljude na sve moguće načine, istovremeno se obavezujući da pritom neće drugom živom čovjeku ni njegovoj imovini činiti štetu - kaže Miočić-Stošić i nastavlja:
- Jedni od pionira ove priče u Hrvatskoj su Dražen Kasalo iz Solina (kontrolauma.org) i Vladimir Perić Valter iz Zagreba (zvono-istine.org) koji su osmislili "šprancu" koju svaki čovjek može iskoristiti ili je doraditi po svom nahođenju. Koncept je zapravo vrlo jednostavan. Ako pažljivo pročitate, zakoni se odnose samo na fizičke osobe, ne na čovjeka!
"Republika Hrvatska" d.o.o. putem rodnih listova kreira fizičke osobe-tvrtke, time ima nad njima nadležnost jer je njihov vlasnik, te putem zakona (čitaj:ugovora) s njima posluje na način da im propisuje koja su njihova prava, obaveze i sl.
Na taj način sistem, tj. ljudi koji ga provode, jer sistem ne postoji već je samo mentalni koncept, imaju "legalnu podlogu" kako porobiti čovjeka u svakom pogledu njegova postojanja, iz tko zna sve kojih psihopatskih razloga. Čovjek tada, indoktriniran na sve moguće načine, nesvjesno prihvaća igru i upada u žrvanj, doslovno postaje gorivo koje svojim pristankom pokreće nečiju mašinu.
I tako stoljećima, "civilizacija" se fino razvija do današnjeg trenutka kada se, globalno gledajući, doslovno potiče kaos, destrukcija, ratovi, krize i - poslovanje! Cijeli svijet je prihvatio "igru", a netko nad ovim konceptom ima franšizu (proučite: Justinijanska obmana).
E sad, pravo porobljavanje nije u tome što nas "sistem tlači", već u tome što se čovjek na individualnoj razini identificira s fizičkom osobom i time predaje nadležnost nad svojim životom nekom drugom, nesvjestan da je prevaren.
Upravo tu po meni leži poanta priče, čovjek treba prvenstveno sebi osvijestiti tko je u duhovnom i fizičkom smislu, koje su mu mogućnosti i potencijali, koja su njegova prirodna prava, to je određeni put samospoznaje... Čovjek danas previše djeluje iz pozicije uma, ega, a premalo sluša svoje srce. Ja sam odlučio preuzeti odgovornost za svoj život u svoje ruke i graditi odnose s drugim ljudima i svojom okolinom na konstruktivan način - objašnjava Miočić-Stošić.

Za kompletni sadržaj tog događaje evo ovo:
https://slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/498283/ovaj-dalmati
nac-odlucio-se-oduprijeti-porobljavanju-raskinuo-je-sve-veze-s-drzavom-otka
ko-je-potpisao-objavu-zakoni-se-na-njega-vise-ne-odnose-i-potpuno-je-slobod
an-no-sada-mu-prijete-zatvorom

Kad sam naporan, da vas dotučem. Utorak je dan da se oslobodimo onih koji su preživjeli ponedjeljak:

"Dva kamena su pričala. Jedan se nalazio na podu crkve, a drugi kamen je isklesan u obliku veličanstvenog kipa.
Jednog dana čovjek je ušao u crkvu da bi se pomolio i čuo je kako kamen na podu kaže kamenu u obliku kipa: “Zašto je to tako, zašto svatko stane na mene i divi se tebi? Zar nismo dva kamena?” Kamen u kipu reče: “Da, naravno, zar se ne sjećaš? Na početku smo bili jedan kamen. Kipar je otišao u kamenolom i uzeo nas je kao jedan, ali mi smo bili preveliki da bi radio na nama i zato nas je podijelio. Za početak, on je odabrao tebe. Uzeo je alat da bi te počeo oblikovati, ali ti si toliko galamio, vrištao i plakao da te je on spustio i rekao: Ova stvar predstavlja gubljenje vremena i ne mogu raditi s njim. Zatim je izabrao mene. Ponovo je uzeo svoj alat i počeo raditi, a ja sam mislio: Mora da postoji neki razlog zašto je ovaj čovjek došao i uzeo me odande gdje sam živio sretno i u miru, prepolovio me i počeo lomiti. Mora postojati neki razlog za to. Ja sam šutio. Prošao sam kroz sve to, nastavio sam šutjeti i pogledaj sada mene, a vidi sebe. To je razlog zbog kojega ljudi stanu na tebe i dive se meni.”
Karnelićani, Split

Medo:-)))
Od kada sam zabrijala da su stvari manje više određene na neki način koji baš i ne razumijemo....od onda imam neki drugačiji mir u sebi bez obzira što se to kosi sa svime sto sam cijeloga života o tome mislila.Ne da mi se više ići protiv vjetrenjaca i dobro je.Mir mi je postao najvažniji i ne dam ga za ništa i za nikoga.Mogu se samo još posvetiti nekome tko se na isti način ili još više posvećuje meni.

Znaš kako sve to ja prihvaćam?: Kao neozbiljno kazalište, predstavu za koju imam ulaznicu ali mogu izaći kad hoću. I to je jedna vrsta mira a podršku vidim u mnogim ljudima, u ljudima koji znaju i ne znaju.

Život završi bili registrirani ili ne.

Dobro zboriš:-)))

Nisam čitao (samo početak, preopširan si). Sa svojim "pomoćnim sredstvom za kretanje" se može kretati po svom stanu, a ne po javnim prometnicama. Tu postoji zakon i pravila. Ja sam 100% invalid, vozač. Pun mi je kurac invalida koji misle da su nešto posebno zbog invalidnosti! On "ima prava", a drugi?

Dart, čitao ili ne čitao , nisi shvatio i daleko si od toga. Uopće nema veze s invalidima. Tema je u tome da te roditelji prijave institiuciji ( državi ) kad se rodiš i ona te ima u vlasništvu, kao roba....( moraš se vezati u vlastitom autu ili utišati veš-mašinu u svom kupatilu, ili....tisuće zakonskih točaka...MOraš ili ćeš platiti kaznu, odraditi u zatvoru....Imaju ugovor s tvojim roditeljimqa. Ima i Crkva, ( krštenje , upis i crkvene knjige ) ali to možeš u jenom danu prekinuti.

Ljudi su robovi institucije bez obzira što nije diktatura.