Umorni Bukovsky

Eduardo Galeano je bio veliki čovek, a ono što je pisao i govorio je malo koga ostavljalo ravnodušnim.

"Šta se dešava poslije smrti? Genijalni Kijanu Rivs zna odgovor."

„Stvoreni smo od vremena. Mi smo njegovi glasovi i njegova stopala. Stopala vremena koračaju našim stopama. Prije ili kasnije vjetrovi će izbrisati naše tragove. Svi to znaju. Koračanje kroz ništa, tragovi nikoga? Glasovi vremena pripovijedaju svoj put.“

„Mi živimo u svijetu gdje su pokopi važniji od pokojnika, gdje su svadbe važnije od ljubavi, gdje je izgled važniji od pameti. Mi živimo u kulturi ambalaže, koja prezire sadržaj“.

„Ako sam pao, to je bilo zato što sam hodao. I vrijedno je hodati čak i ako padneš.“

„Samo budale vjeruju da je tišina praznina, nikada nije praznina. Ponekad je najbolji način komuniciranja upravo tišina.“

„Postoji tzv. Međunarodna zajednica? Je li to nešto više od kluba trgovaca, bankara i ratnika? Je li to nešto više od umjtničkog imena koje Sjedinjene Države daju kada igraju?“

„Ljubav je ponižavajuća jer se vrši vertikalno i odozgo; solidarnost je horizontalna i podrazumjeva međusobno poštovanje.“

„Nasilje izaziva nasilje, kao što znamo; ali takođe stvara dobit za industriju nasilja, koja ga prodaje kao spektakl i postaje objekt potrošnje.“

„Glad utiče na strah. Strah od tišine probija ulice. Strah prijeti: Ako volite, imat ćete AIDS. Ako pušite, imat ćete rak. Ako dišete, imat ćete zagađenje.“

„Zidovi su utisak siromašnih.“- Gledanje u zidove je bogatstvo. Gledanje u zid je pobjeda tišine ( medo )

„Jedini način da se povijest ne ponovi je čuvati je živom.“

„Najmoćnije institucije, MMF i Svjetska banka vode tri ili četiri države. Ostali gledaju. Svijet je organiziran po ratnoj ekonomiji i kulturi rata.“

„Moj najveći strah je da svi patimo od zaborava. Pišem da bih oporavio pamćenje ljudske duge, koje je u opasnosti da bude unakaženo.“ ( medo: kasno je )

„…brojni su oni oni osuđeni na glad za kruhom, a još brojniji oni osuđeni na glad za zagrljajima.“

Tko je Kijan Rivs? Možda je to KEANU REEVES.?

Film o njegovom životu potresao bi svijet. Odrastao je uz oca alkoholičara, izgubio je dijete i ženu koju je volio, najboljeg prijatelja i vjeru da će se ikada ostvariti kao otac, a njegova rođena sestra bila je na ivici života i smrti.

Eto, njega bi , možda, trebali pitati što se događa poslije smrti. Ili mene? Medu Debelog.

Ostanu sjećanja ako je život vrijedio. Ako nije, sve ode u zaborav

Ovo je strašna istina o nama:

"„Mi živimo u svijetu gdje su pokopi važniji od pokojnika, gdje su svadbe važnije od ljubavi, gdje je izgled važniji od pameti. Mi živimo u kulturi ambalaže, koja prezire sadržaj“.

Svijet silikona i silikonskih kirurga. Svijet amabalaže. Svijet tetrapaka.

Medo, taj veliki svijet ne možeš mijenjati. Mijenja svoj mali

Meija! Kako se sjećati tetrapaka? Po duginim bojama? Po Interšparu?

Ne želim mijenjati sviet. Želim da me ovakav zaobiđe.

Recikliraj. Pa i ružne misli

Meija, nisu to ružne misli, to su ružne istine. Netko ih vidi, netko ne vidi a netko ne želi vidjeti....

Reg. grupa na fejsu " Ja volim crne mačke. A ti?"

Događa se ništa! Svijest ne postoji!

imaš medo i onu drugu kulturu gdje su ofenzive partijski sastanci važniji od ljubavi pokojnika ukopa i bilo kakve ambalaže
dakle medo prilagodi se ili nestani

Što se dešava poslije smrti

ne stani medo

idi dalje

medonjo, lijepi pozdrav:)
citati su vrlo poticajni.
posudit ću iz knjižnice baar knjigu zagrljaja, čim je vrate..

Šta se dešava sa svešću pre smrti, da li umiremo svesni ili nesvesni, važnije je od same smrti ili onoga šta se dešava posle smrti.

Niče, filozof sa namerom da objasni čoveka bez religije, poljubio je konja koji je klecnuo i postepeno skliznuo u mentalnu otupelost. Dekart, čovek koji je približio svest, umro je od zapaljenja pluća kao posledica davanja lekcija Švedskoj kraljici koja je bila travestit, a Lajbnic, učitelj u kraljevskoj porodici, pisao o biologiji, medicini, psihologiji i informatici, pisao na francuskom, nemačkom i latinskom, o politici, etici, teologiji i istoriji, umro je usamljen i sahranjen noću u prisustvu samo jednog prijatelja. Ništa drugačije od današnje osamljenosti.

Ali, teže od smrti je smrt bliskih ljudi i njihovo nestajanje. Takva bol razara i teža je od same smrti. Svest da smo nepovratno izgubili jeste vrsta smrti i šta se dešava sa takvim ljutima, pravo je pitanje. Koji spokoj je moguć u suočavanju sa takvom realnošću ?

Vladane, mala digresija, a ipak vezana za tvoju temu. Dijete treba ići u školu radi kasnije lakše komunikacije a ne radi zakona o obrazovanju. Dok su god mnoge duhovne stvari uvjetovane Zakonima, ishod čovjekove svjesti u svim relacijama je potpuno neizvjestan. U mojo srednjoj školi sam učio tisuće beskorisnih stvari ( broj ovci u Gani ) a na faksu nikad nisam položio statistiku. Bio sam prirodno glup za ta vrstu znanosti. Nikad u životu mi nisu trebale derivacije a ni konvergentni niz.

Psovka: Dabogda ti granični niz ne bi konvergentan. ( Za niz koji posjeduje graničnu vrijednost kažemo da je konvergentan niz..).
Nikad mi to nije trebalo niti u jednoj smjeni!

Bolje da sam zapamtio kako su se zvali moji volovi nego što pamtim izraz " agresivna progresija ".

Treba: Dabog da ti niz bio divergentan!