Umorni Bukovsky

"Trebaš voljeti, bez obzira sviđa li ti se to ili ne. Emocije dolaze i odlaze poput oblaka. Ali ljubav nije samo osjećaj, trebaš voljeti. Kad uistinu voliš, javlja se rizik od neuspjeha, rizik od izdaje. Bojiš se da je tvoja ljubav nestala, a možda samo čeka da se pretvori u nešto veće. Probudi u sebi božansku prisutnost koja spava u svima nama, u svakome čovjeku, u svakoj ženi. Upoznajte jedno drugo u takvoj ljubavi, koja se nikada ne mijenja.“


„Želio sam biti voljen jer sam bio velik. Velik Čovjek. Ali ja sam nitko i ništa. Pogledajte svu ovu slavu oko nas. Drveće. Ptice. Živio sam u Ljepoti. Oskvrnuo sam sve to. I nisam primijetio ljepotu života. Ja sam lud čovjek.“


"Mrzim način na koji razgovaraš sa mnom, i kako radiš frizuru. Mrzim tvoje cipele, i način na koji mi čitaš misli. Mrzim što si uvijek u pravu. Mrzim kad me tjeraš na smijeh, isto kao i na plač. Mrzim što te nema kraj mene, i činjenicu da me nisi nazvala.. No najviše mrzim to što te ne mrzim. Nikako, ni trunčicu, baš ni malo.“


„Čovjek koji je rekao: 'Radije bih bio sretan nego dobar', je vrlo je mudar. Ljudi se boje priznati kako velik dio života ovisi o sreći. Može biti zastrašujuće kada shvatimo kolike su stvari izvan naše kontrole. Postoje trenuci u utakmici kada lopta padne na vrh mreže i u tom djeliću sekunde...."

Malo stare slave koja živi i danas. U nama.

"Uzmi ljubav, pomnoži je s vječnošću i prenesi je u dubine beskraja... I imat ćeš mali uvid u ono što ja osjećam za tebe.“

„Život je san. U snovima ne možeš pogriješiti. U snovima možeš biti što god poželiš.“

Sve ovo napisano i kopirano je kao dobra i rado slušana stara pjesma. Lijepe riječi su uvijek i lijepe uspomne. Ne sramim se što nisu moje. Nisu moje riječi, ali cijeli ja sam u njima. Uvijek. To su moji pokloni iz vreće.

Lijepo si to rekao , Medonjo: "pokloni iz vreće". Sve što potičei podržava život u nama naravno da treba čuvati i vraćati se tome svakodnevno.
Tvoje citate prepisujem si sada, jer ih smatram vrijednima u smislu kojeg sam izrekao. Hvala ti:)

Eto , evo još jedne reminscencije od prestarog Rafaela:

"Nisu li najljepši susreti oni koji su se dogodili slučajno? Koje niste očekivali i zatekli su vas u svoj jednostavnosti i ljepoti? Nisu li vas nenadani darovi dirnuli u srce, neočekivane sretne okolnosti dovodile do smijeha i razdraganosti? I uvijek se rado sjećate upravo takvih zgoda iz svoga života! Zašto onda tražite da vam iscrtavaju zemljopisne karte, označavaju puteve, rasvjetljuju ono što ima doći?

Oni tvoji nepresušni neurotransmiteri.
Znao sam da imam nešto što ne znam da imam.

I Rafael ide u moju bilježnicu:)

Još ovo tuđe a onda, ako bude potebe pišem sa svojim riječima i svojim slovima:

Dakle:

''Ti si velik kralj jer toliko voliš svoju zemlju. svaku vlat trave, svako zrno pijeska, svaki kamen u rijeci... Voliš cijelu Troju. tako ja volim Helenu...'' ( Paris )

h ha ha, dobar si :D Nisu neurotransmiteri moji, ali doista imaju važnu funkciju u našoj svijesti, izmeđui nih funkcija poznatih i vjerojatno još nepoznatih, koje tek čekaju artikulaciju od strane znanosti To su rekli neurolozi, a ne ja, a ja njima vjerujem. Nisam ti ja to provjeravao.....:D
Ali, svaki model i objašnjenje koje intuitivno prihvaćamo i koristimo u pozitivnom smjeru, je dobrodošao,zar ne?
Bitan je osjećaj kojeg imam kad se susrećem sa nekom idejom ili "znanstvenim modelom".
A kad je sriječ o neurotransmiterima i onomkaj sam tijekomživota napabirčio o neurofiziologiji i fiziološkim osnovama psihičkih pojava, osjećam da je to dosta bitna stvar:)
I naravno, želim ti svako dobro i dalje, prije nego te pozdravim i zaželim i laku noć:) Umoran sam ko pas ( nisam nikad razumio otkud ta usporedba u našoj "kulturi".Zakaj pas?:D)

da, Paris i Helena, i to je tema za razmišljanje ...Treba dublje uroniti u tu arhetipsku temu. To bum sutra. Budi mi dobro,Medonjo:)

Mnoge se usporedbe događaju sa psima koje nemaju blage veze s njima , ma niti sa jednim psom. Isto mi je to kad mii netko kaže: " Konjusina " a ja se naljutim. Treba mi biti drago da sam veliki Konj.

Meija je pisala: " mah...mah....dok je znala pisati!

Jutro Medo!
Da ...čovjek treba biti sretan kada ga netko nazove konjem....no...to isto mora biti i Medo...:-))))

Medo je , po numerologiji, jako sretan nadimak. A ja sam Medo od prvog razrdeda osnovne, znači 63 godine.l