Umorni Bukovsky

"Dođe seljak u Cinestar. Stane u red kupiti kartu.

Prodavačica ulaznica ga upita: "Što to imate na ramenu?"

Kaže seljak: "To je moja vjeverica Mara, uvijek ide sa mnom gdjegod išao."

"Žao mi je", odgovori prodavačica, "životinje ne smiju u kino!"

Seljak ode do WC-ja i sakrije Maru u hlače.

Potom se vrati prodavačici, kupi ulaznicu i sjedne u dvoranu, pokraj dvije
starije udovice, Milke i Štefice.

Započne film, ali Mara se počne žalit na neudoban položaj u hlačama. Seljak
si otvori hlače, tako da je Mara mogla dati glavu van i gledati film.

"Štefica" šapne Milka.

"Molim" kaže Štefica, potpuno zaokupljena filmom.

"Mislim da je ovaj koji sjedi do mene perverznjak".

"Zašto tako misliš?" upita Štefica.

"Otvorio je hlače i dao ga je van!"

"No, ne sekiraj se radi toga," kaže Štefica koja je i dalje zaokupljeno
gledala u platno, "U našim godinama vidjeli smo ih mnogo, sigurno nije
ništa drugačiji od drugih. Koji centimetar više ili manje..."

"I ja sam isto tako mislila," kaže Milka. "ALI OVAJ JEDE moje kokice!!!"

Priča je stara koliko i kino i malo starija od mene. Možda ste zaboravili.?!

Nedjelja je pa može i obična šala. Imamo drugih ugoda.

Ha..ha..ha..Medo...eto ja nisam čula i bas sam se nasmijala!!!

ajd dobro, ha ha ha
bezazleni vic:)

Ako ja ne želim ono što ti želiš, ne trudi se, molim te, da mi dokažeš da je ono što ja želim pogrešno.
Ako ne vjerujem ono što ti vjeruješ, zastani malo prije nego što počneš da me uvjeravaš u suprotno.
Ako osjećaje pokazujem jače, odnosno slabije od tebe u istim situacijama,dopusti mi da to ipak učinim.
Ako nešto radim na način koji se razlikuje od načina kako ti radiš to isto, dozvoli mi.
Možda sam tvoj bračni drug, možda radni kolega, tvoj roditelj, ili prijatelj.
I dok ostvarujem svoje želje, pokazujem svoje osjećaje ili izražavam vjeru, ti otvori svoje srce i dopusti da u njega uđe i razvija se saznanje da nije sve pogrešno što je različito od tvoga.
Prihvati me onakvog kakav jesam - to je prvi korak koji možeš učiniti ako hoćeš da me razumiješ.
Jednog dana, ako me ikada stvarno shvatiš, vidjet ćeš da u tome kakav sam postoji puno lijepog.

I tada ćeš, nadam se, osjetiti snažnu potrebu: ne da me mjenjaš da bih bio kao ti, nego da me cijeniš, priznaš, podržiš i voliš.

Malo ozbiljnije šale, ali se isto možemo nasmijati jer poznamo sebe. Sve to gore znamo ali jako često i apsolutno volimo i želimo biti u pravo. Arapo i ete, zar ne?

I svi drugi koji ste ovo pričitali, isto, zar ne? Zar ne?

ne znam ja niš, al znam ko mi je drag na neku čudnu foru s onu stranu viceva :)

"Vrijeme čini svoje.
A ti čovječe?"

Stanislav Jerzy Lec

Ne znam kaj hoćeš da ti napišem jer..tvoj vic me je nasmijal...ali ne zato kaj je stasno smiješan vec zato kaj sam vizualan tip i čitajući odjednom sam vidjela tu prekrasnu glavicu od vjeverice kak u onom mraku u kinu izbezumljeno gleda kaj se dešava i jede kokice.Eto..imala sam svoj film i bio mi je smiješan.

Arapo, zakaj bi ja nešto htio? Piše mi se a ne pametuje.

Evo i ovo:

"Dobar se čovjek nikada ne grize što drugi ne priznaju njegove zasluge;
jedina mu je briga da sam ne bi prezreo tuđih zasluga." ( Krelec )

Malo morgen!

Dobar! Prvi put ga čujem!