Laprdarij

A i zakaj bi? Bacim oko na blog i vidim da je Medo aktivan. Pak pomislim, eto, znala sam biti okrutna prema njemu, a bolestan je, prošao je svašta, sada je u nekoj situaciji koju ja ne mogu ni pojmiti, i onda me počen prati osjećaj da bih trebala suosjećati, a ne mogu. Mogu onako, iz pristojnosti, ali ne mogu punim srcem. A tak je.

Kaj je moj bivši bio bolestan, pisala sam o tomu, nekako mi se srce zatvorilo. Osjećala sam se kao robot koji ga služi. On bi mijenjao raspoloženja, znao bi popizditi, viknuo bi - ali ja umirem! pokušavajući valjda dobiti malo sažaljenja od mene ledene. A ja mu dreknem - ali ja ne umirem! Bilo je teško! On na jednom rubu, ja na drugom. Ako niste bili u takvoj situaciji, onda ne razumijete. I ne vjerujete. A zašto i bi?

Plakala sam jedanput, od nemoći, kad sam četvrti put u par sati presvlačila cijeli krevet, jer pelene nisu ničemu služile. Jesam li mogla pretpostaviti kako je njemu? Jesam, onako, racionalno, ali nisam se mogla uvući u njegove cipele, osjetiti to. Nisam ni htjela, bojala sam se. Odlučila sam odraditi to sve do kraja, ali ne uštekati se.

Danas kad se osvrnem, teško mi je. Žao mi je za neke situacije. Da se vratim u to vrijeme navjerojatnije bih postupila isto. Sad kad je sve popustilo, nazirem kako mu je bilo teško. Onako, u magli...

I za kraj, recimo da se ja nađem u takvoj, ili bilo kojoj teškoj situaciji: ono što razumijem je da ne mogu očekivati ni od koga da zna kako mi je. A zašto i bi? Osim možda netko tko je taj čas u istom dreku. Iskreno, pa ne bih ni htjela da netko tko puca od zdravlja sad upada u ponore kojima ja puzim. Neka ga sretnog i veselog! Doći će i njegov trenutak, ali to nije sada.

Eh...

Coco...vjerujem da bi opet sve ponovila jer...to je jako teško...sigurna sam.I kada ljudi dođu u kuću ...svi pitaju onog bolesnog... .kako je,a onoga ko o njemu brine ništa.A to jadno stvorenje je na izmaku snaga...na rubu živaca i života,i ..kaj da dela...nemre se ubiti a po nekada vjerojatno bi.
Zadnji puta kada sam bila na kontroli u dubravi.....žena je pored mene ostavila bolesnog čovjeka da sjedi ...a ona ide na kavu.I ...njemu je bilo slabo i svu me ispovraćao.Možeš si zamisliti kak sam se osjećala i kak sam zgledala.Sesta i čistačica ...samo kaj nisu donesle šmrk i prale me.Bila sam ljuta na gospođu koja ga je ostavila..no..kasnije sam si mislila.....sirota...jedva je našla malo vremena za sebe i .JBG.....ali...ja takva moram biti do 15h tu i onda još ...ma ...otišla sam u Gardenmol i kupila nove hlače i košulju i ...ovo bacila..kaj sam mogla.No...tebe razumijem u svakom slučaju.Z druge strane vjerujem da si mu sve dala i da se nemaš zakaj špotati!

Teška tema, ali životna. Mislim da razumijem o čemu pišeš i osjećam da ti nije bilo lako. Šaljem ti veliki medvjeđi zagrljaj jer da si mi blizu, tako bih u ovom trenutku učinila. Sama činjenica da večeras pretresaš svoje ondašnje misli i postupke govori da si dobra žena.
Bilo bi dobro ako možeš ne misliti previše o tome. Što je bilo, je... Život ide dalje i prolazi brzo, prebrzo.

taj... koji je u istom dreku, nikada se neće otresati na tebe koja si u tome.
oni krive sve koji nisu zahvaćeni.
a ovise o njima.
znam da to ne žele
al to je njihova hrana.
ne jedu baš puno prave hrane. jel..

Arapo, hvala ti na lijepim riječima..

I tebi Cro :)

ne želim uopće pisti o tome kaj sam ja proživel
al znam točno na kaj misliš.
moja je majka puno više istrpila

Perce, ne razumijemo mi njih, ali ni oni nas. I to je razumljivo:)

sjećaš se da sam ti svojevremeno kad te to čekalo (tada još ni ti nisi znala što sve točno) da ja to ne bih mogla! ne samo brinuti o tako nekom nemoćnom ex suprugu već ne bih niti za sebe to željela da nekom padnem na teret! kvaliteta života oboje je loša, a to nema smisla. za mene život nema smisla ako je u pelenama i ako ne znam za sebe. ja sam svoju djecu zamolila da ako se to dogodi, da me odvedu u nizozemsku i učine eutanaziju! a i ako postanem polupokretna želim otići u dom...da ne budem nikom na teret! tebi svaka čast što si to smogla i izdržala! žao mi je što ste oboje propatili i drago mi je da je to iza vas...i tebe i njega! ali, da je dobro imati nekog uz sebe dok smo još pri zdravlju i ponešto možemo, dobro je i potrebno! praktičnost ala režije, zajedničko spravljanje hrane i slične pogodnosti nisu na odmet...ali ako ne možemo to ostvarit s jednom osobom, dobro su došli i prijatelji/prijateljice s kojima si možemo uljepšati život i učinit ga podnošljivijim!

Tako je Sara. Bilo bi zgodno dobro se preklopiti s nekim dok smo još zdravi. Kada obolim želim samo imati dovoljno novaca da platim kemiju protiv bolova i zgodnog bolničara.

i ja sam perce bedinala svoju mamu (prije 2. moždanog i nakon) šest mjeseci nakon što sam ju uzela iz doma po njezinoj želji...kod mene u mom malom stanu! ne bih nikom to poželjela...a znam da to neću priuštiti svojoj djeci! barem sam tako odlučila...a bit će što će bit?

Mislim da je odlazak na drugi svijet sveti čin i da je lijepo ako je taj okružen svojima, da ga netko drži za ruku i priča s njim.

Coco... Mislim da je čovjek koji odlazi uglavnom nesposoban da racionalno doživi svijet oko sebe. Boli ga, tijelo mu otkazuje poslušnost, a vjerujem da tada i misli utihnu. Ako je čovjek pribran, upitno je želi li da ga njegovi gledaju kako odlazi i zapamte ga tako. Jer, znam, takve ih najbolje zapamtimo.

COCO, nemoj suosjećati sa mnom. Radi se o onom polju koje djeluje na mene negativno kad ga organizam prepozna kao toi tvoje polje ( imaš kod mene, u podsvijesti, registriran brojčani kod ). A starost koja te čeka bit će teža od moje, grubo teška. Čuvaj snagu.