Umorni Bukovsky

,"Onog trenutka kada sam je ugledao znao
sam da ce me slomiti, znao
sam da ce biti moj gubitak i moja pobjeda.
Bila je zamišljena, gledala je negdje u daljinu,
imala je klasičnu
ljepotu tijela, ničega previše, dugu crnu kosu,
ali imala je magično
lice, ono lice koje privlači svakog da ga
pogleda, usne boje vina,
vina koje bih rado probao. Pogledala me
je, te oči, boje jesenjeg
lišća, u njima nije bilo topline, samo led. Tog
trenutka sam znao da
mora biti moja, da moram vratiti sjaj tim
očima, hladnim kao led,
moram promijeniti taj pogled ranjene zvijeri,
tom palom Andjelu...

Tako je sve počelo . Moj san i moje noćne more."

Nije se dalo sve kopirati. Neka Lorena. Neka joj se priče razmnože. Pročitao sam jer je nedjelja. Tako i vi.

Sve se nalazi pod naslovom: Anđeo slomljenih krila

Gledati Boga, ovako gledati u Svemir i gledati ga u sebe je Kumova slama. Ovako si mislim; ako je Bog svemogoć , teško ga je shvatiti da je beskonačan i bezbrojan, ako je u meni, često je gluh i okrutan. I što je ostalo: Hramovi, crkve. Otiđimo u one tišine i izrecimo svoju želju i svoju molitvu. Ako nište drugo, uvuče se u mene malo nade....

A di je Vragec?
:)

Tu sam...zaisza treba ponekad otići u hram. Nema veze čiji je, ako osjećaš promijenu.

Nekao mi se čini da ja ne mogu griješiti prema ovom Svemogućem Bogu.

Nešto se događa na blogu kad se aktivirao onaj stoljetni umirovljenik. On je još od Austrougarske. Ništa ne radi.

30 godina zasluga. Imamo skupu državu.

U knjizi "Restoran na kraju svemira" Douglas Adams Boga prikazuje kao čudnovatog starca koji tjedan dana pokušava započeti razgovor sa svojim stolom!

Gdje ga je smjestio kad postoji dva bilijuna Galaksija? Bog ne može biti nešto fizički smisleno. Što je onda? Vrhunska suhoparna inteligencija, kao jedna Galaksija izvan Svemira?

" Vjerovati u nešto – znači vjerovati u istinitost svoje vlastite predstave o tome; a jasno nam je da je svaka predstava ipak samo iluzija uma a ne stvarnost. Zbog toga, „vjerujući“ nikada ne možemo iskusiti stvarnost nego uvijek samo iluziju – „mrtvu stvar“. A to, opet, znači samo jedno – da vjera uvjetuje iskustvo, te da je, za bezuvjetnu spoznaju istine, neophodno prevladati, čak, i vjeru!

Zbog čega, uopće, vjerujemo?"

Još gore je pitanje: Zbog čega uopće, ne vjerujemo?

Hmmm, moja domena :))