Umorni Bukovsky

U čemu se sastoji ta famoznost te spomenute liste istine? Lista prioriteta gdje mene nema. Lista realnosti.
Na popisu sam mogućih gubitnika s tobom, ali sam po svome oduvijek gubitnik. U tomu da sigurno znam da u slučaju neke frke, nezgode bilokojeg tipa, tvoje depresije zbog kiše, zbog jeseni, novepiletine, nove simpatije, novog napretka na poslu, novog zadatka,jednostavno zbog svega što mijenja sadašnjicu više od prosjeka,
ja samprvi kojeg ćeš odjebati ( da napišem velikim slovima? Ma neću, radije
ću ponoviti ):
Ja sam prvi kojeg ćeš odjebati.
I kako da se u to uklopim? Trebao bih to koristiti kao prednost, jer ja znam i priznam
si nešto što nitko od tih koji igraju neke svoje igre pred tobom ne znaju i ne žele
priznati. Kad ti kažem da znam da sam prvi za odstrel, kao da ti
kažem; Realno, ja nemam razloga za izmišljanja,
ja nemam vremena za udvaranje, moje vrijeme je ograničeno tvojim
interesom za mene. ( nisam ni pomislio na bolest )
Ja moram prihvaćati stvarnost onako kako mi se događa;
tvoja me pisma raduju, veseli me
dopisivanje s tobom, nasmijem se svakoj tvojoj namjernoj ili spontanoj
duhovitosti, nasmijem se tvojoj psovki, tvojim poljupcima, tvojoj
jednoj polovici dupeta, nasmijem se tvojoj iskrenosti naročito ako je
iz onih seksističkih inspiracija , iznenadi me tvoja ženska intimnosti
koja se ne dijeli tako često s muškima, tvoje slikovite i provokativne
pjesme koje to nisu, i tvoje poze samo za mene.
Sve ovo što sam napisao je istina i ako se pitaš kako se
mogu mirno nositi s tim, razmisli, pa ja sam drugačiji, meni si,
svjesno ili slučajno dala poseban status; prvi pogođeni glineni golub.
Golub za odstrel.
Sada se pitaš da li tu ima cinizma. Naravno, ali je tako slab i daleko
da se s tim nosim bez ponovljenog razmišljanja.
Kako je onom izmaštanom i zamagljenom Francuzu koji uleti u igrokaz u nekom
nepoznatom kostimu, zastane, napravi traljavo onaj posao i onda bez
teksta nastavi dalje... . Plati večeru cijeloj grupi. Kako njemu reći prioritete i profile. Nitko ga
nije ni primijetio da igra u tom komadu. Platio je večeru koju bi
platio i bez posteljine.
Kad napišeš ljutito pismo, kad pišeš da ne razumiješ što
sam htio reći, kad pomnožiš jabuke i kruške na moju štetu, stisnem ove
umorne, iskusne ruke i kažem si : ( pokušavam biti miran), kažem si:
'' Istina je istina, ali me je pogodila i dobro zdrmala!''
Mogu to znati, vidjeti, mogu to očekivati, mogu znati da sam
nezaštićen i ranjiv, mogu vidjeti u budućnost, ali pogodak je pogodak.
I kao što je većina mojih bolesti neizlječiva a ja se rugam i
ismijavam ih, tako me ni znanje o nama ne sprječava da vidim što se
događa u srcu..!
Ne brini ti previše. Kao što si jednom rekla da te ON
uvijek podsjeti ( tvoja ljubav prema njemu ) da bi mogla voljeti i
nekog slobodnog, duhovitog, svjetskog, jednako tako jako i strasno,
tako se i meni čini tvoja osobnost i tvoja pojava kao nešto
stepsko,.pustinjsko, planinsko.
Jebemti, a što ima s druge strane neke
drage osobe koju tako poznam, ili kakvu si mi poruku poslala u izazovnoj
fotki?

Često te gledam i ako nije slučajno, prije ili kasnije, ćeš mi
još nešto reći osim toga da sam zadnji na listi....

A u našim pismima koja su ponekad puna suprotnosti,
ponekad pomislim da se ti uopće ne ljutiš na mene, već na cijeli
svijet, jer isto kako ga možeš voljeti ( cijeli svijet ) i kako je to
vidljivo iz onog citata da ti sve ide od ruke, tako sve to možeš, iz
tebi poznatih razloga, okrenuti u jebenu kaotičnost.
Tad se pitam:
koliko sam stvarni kreten, a koliko sam osoba koja se tebi
želi svidjeti. Ako tu varam , ako na momente nisam to što jesam ,
to će teško pasti i meni, ali čak i tebi. Naime, ne može nitko drugi
biti taj debil osim mene, nema tog čovjeka na zemlji koji to može
obaviti osim mene. Biti debil tako kavalitetno. Biti poražen dok ptice pjevaju, sunce grije u jesen.
Dakle , ja moram biti taj čovjek, ma što to značilo
ili govorilo, ili pokazivalo.( '' Drugo ime za ljubav '' ) Svako
odstupanje, svaka digresija ima, ili će imati svoju cijenu.
Ponekad se uplašim kad primijetim da pišem, i znam točno da pišem, ono što ti
želiš čitati. Da li je to prednost, olakšica, primirje? Radujem se s tvojim oduševljenjem da sam napisao
beskrajno nježno, duhovito, dirljivo, uzaludno pismo, kao ja , kao mi...i
onda ga čitam ponovo...ponovo...ponovo... da, to sam ja, ali nekako mislim
da pretjeruješ s pohvalama jer nisam mislio to biti , niti izazvati
takav utisak. Nekad pokušavam najbolje, nekad stvarno želim napisati
takvo pismo jer se tako osjećam, a ti mi ukratko sasječeš, daš ocjenu:
'' Vjerojatno funkcioniramo drugačije! ''
. Veliki dio mojih želja je bilo vezno uz tebe ( realnih i irealnih ) i jasno nam je da su neostvarive.
( zaista je fora da uvijek znam što želiš da napišem, da znam što želiš čitati )
Ne možeš negirati vrijednost tih želja a ne možeš negirati ni
vrijednost glavnog objekta tih želja ( sebe ). Toliko si realna! I, da
li sam ja zbog toga sanjar. Nisam! Ja imam mnogo mašte, mnogo mašte se
voli razigrati i dođem do lijepih, dragih , simpatičnih želja koje su,
ipak, neostvarive! ( u kategorijama mogućnosti, '' što bi-kad bi ?!'',
sve što možeš zamisliti negdje postoji i sve što možeš poželjeti,
moglo bi se ispuniti...)

Opet dugo pismo o svemu i svačemu. Nemoj se tako '' lako ''
ljutiti na mene, sad kad znaš da znam da sam bezprioritetan, tj.
posljednji . Sebi sam prvi. Kad bi se malo vratila u moja pisma, vidjela bi da ja baš
ne kukam previše na bolesti, da ne igram neke ''Plačljive igre'' (
odličan film ) a da baš ne spominjem ni rat. Kad bi mi htjela
priznati, bilo bi mi drago, da sa svim tim svojim pismima svakakvog
sadržaja ,ipak izgledam prilično normalan. Ne tražim da priznaš, samo
predlažem. Još prije je dogovoreno da ti donosiš odluke, sviđalo se to
komu ili ne!

Višak riječi! Volim svoj višak riječi. Budući da ti je
vrijeme vrlo liberalno, možda se usudiš i sve ovo pročitati a i sva
tvoja okolica mora znati što može a što ne može. Trebali bi znati.
I neka čekaju svoj red. Kao i uvijek. Kao svi.

Kad se misliš ljutiti, pošalji mi poruku:'' Nemoj mi
pisati, ljuta sam! Dobro ovo ''ljuta'' se može zamijeniti i s nekim
blažim i točnijim pridjevom, ( jebe mi se za tebe ) ali ti ga zamijeni...
Iskreno, možeš biti vrlo i originalno duhovita kad si jako
ljuta.

I psovke su ti kompatibilne.

"Jebo te pas!"

Nije to bilo tako davno. U ovim godinama: što je to davno?

Netko se razumije u rat, netko u aute, netko u novac, netko u pse ili mačke …netko u žene.
Netko se razumije u pisanje, netko u pjesme i šale. Netko u Šopenhaura a netko u Šopena.
Neka svatko radi ono što smatra da zna, da voli, da ga čini sretnim.
Ako ga puno žena čine sretnim…neka si uzme puno žena, a pri tom će rijeke i dalje mirno teći.

Dobar sam , u odlomcima!!
Ne u razlomcima. U odlomcima!

Gledao sam stopericu na aparatu. Treba pet minuta da se sve pročita.
Petak uvijek ima pet minuta

Ono o razumijevanju: netko se razumije u šume i zdravlje.

Ima pogrešaka u ovom mom pismu i pisanju. Trebao sam negdje koristiti prošlo svršeno vrijeme, a nisam. Bilo bi pisanje bliže meni.

Ljudi pucaju od želje za tvojim soljenjem pameti!

Tarzane, navedi samo jedan primjer iz ovog pisanja koje zvuči ozbiljno kao soljenje pameti i nikad više neću na blog. Jel može jača zakletva.?

Čekam!

Bez soli nema života;)

Moj nijemi život bez bloga?

Kako može izmišljati uvrede, tako može i pohvale. Zašto uvijek samo ono zlobno?

Drugih nijemih ima iza ekrana....tj ne znaju što reći,na isto ti dođe.

Kao krpelj. Tomo Krpelj.

Ima nas na kvadrat i to je OK!

Mudro je ovo rečeno - Zašto izmišljati samo uvrede ?????

Sol treba čuvati da se uvijek ima dovoljno za zecu na rep staviti :)

TJ, jesi li kušao gulaš od mladog divljeg zeca. Ma, jebeš, tartufe"

Jesam jeo gulaš od divljeg zeca, samo davno je to bilo. Sjećam se samo da je bio dobar... i bez tartufa naravno, na prigorski način ;)

Moj stari je nekad bio lovac... tak da je divljač često znala biti na jelovniku ;)

Jeo sam tartufe, ali mi se činilo sa zmijama. Dobro je bilo za žvakati , ali teško progutati. Ne ide unutra.

Moram dalje, na poslu sam još... pozdrav svima!

Samo su me pitali; jel ti dobro?

I tebi rukohvat!

gulaš od nutrije je bolji

PM, nisam ja iz tog sela.

Piše na googlu : ( nikad nisam biopreblizu nutrijama )
Uzgoj nutrije kao vrste znači ne samo uzimanje krzna, već i prehrambeno, ukusno i skupo ...

Eto ga: broj i ja!

Vidiš! Pričaš o listi Kojoj listi?

Što u listi ima kao" soljenje pameti"? Napiši i nema me više. ( lista je jednom objavljena, duga je i nema više baš ni moju podršku. Moja lista nečeg što je bilo...
To tvoje nije razlog za odlazak, ali ti prezime odgovara, i danas....

ma priznaj da si sve ovo izmislio kako bi zadivio samoga sebe :P
Dodatak: u tvojim godinama sve je davno:P

U tri sata i 45 minuta postavljaš teška pitanja za svakog tko piše a ne vrijeđa blog. Nisam pisao i nisam doživio 70-tu da bi tebe zadivio. Imaš ti svoje pratitelja za preživljavanje. Čuvajte se kornjača.

Rekoh da sam odlomak!

Jako zanimljiva životba crtica, s guštom sam je čitala .

Lady, može proći i kao odlomak nečega?! ( boljeg i jačeg )