Umorni Bukovsky

Znam da ne mogu staviti na papir sve ono što osjećam. Pogotovo svoje smireno raspoloženje, svoju radost, mir, svoju tišinu i svoj let s pticama među zvijezde u danima dok se Puni mjesec gubi a oblaci svaki dan plaču i razlijevaju hladne suze zemljom, ne mogu sve to iskreno povjeriti…
Komu?
Zato pišem rukom…rukopisom. Znam da imam lijep rukopis ( svi dobri ljudi lijepo pišu .)
( ti isto lijepo pišeš ali malo manje ) i hoću da i riječi budu lijepe, da se sjaje, blistaju, da su čvrste i jake protiv vremena i teških ljudi, a lagane i lepršave za leptire koji će ti sletjeti na postelju i donijeti riječi. Ako se koja riječ razbila u slova, nježno ih vrati . ( ne volim leptire u želucu )
Budi pažljiva sa slovima da ih staviš sve na pravo mjesto.
Ako me pitaš kako, nemoj mene pitati, pitaj sebe i sastavi riječ. Ako to bude neka druga, opet je naša. Naše riječi su mali biseri na koncu od ovčije vune i na jesenskom vjetru
Pišem ljubavno pismo da se podsjetimo da to znamo. Pišem tako da svaka riječ liči na neku uspomenu, da je poljubac u slovima kao ruža crvena, da je zagrljaj u slovima kao žalosna vrba, pa te ne vidim u zagrljaju spuštenih grana. Samo te slutim, da je stisak ruke u ruci kao pčela na bagremu a naše misli ovisnice, a da su oni uobičajeni pridjevi kao potok što žubori dolinom. ( sve je to u pismu )

Ne treba nama danas užurbani, glasni planinski potok, ne treba niti runolist, ni staze diviljih svinja, ni skokovi jelena u daljinu…

Pokušajmo zajedno do podne doći do vrha naše ulice i ručati one jabuke i kruške što si sinoć oprala, popiti čaj od šumskih jagoda i toplu kavu ..od kave.

Očekujem jeku moje kanile. Nakon toliko godina čujem jeku prirode u kanili i vidim njen sjaj u ljudskin očima. ako ga ima!

Danas nitko neće naići, i večer je naša, da su prve zvijezde samo za nas. I znaš da se ne smijemo izgubiti.
Ti se bojiš noći a ja se bojim koraka i zraka.
Držaćemo se za ruke, a naš pas i naše mačke će izaći pred nas.
Znam. Osjećam to.
Bit će ljuti!
Bit će ljuti dok ne vide naše duše.
Dok ne vide tragove uspomena i suza radosti na našem licu.
Bit će ljute dok ne vide da smo sretni i da smo mislili na njh ( ja sam na hlačama ponesao i njihovih dlaka do klupe na brežuljku. )
Ono malo umornog cvijeća kojeg smo ostavili Gospi od Brze pomoći i oni par lampiona, bila je naša neizgovorena molitva, naša zajednička tiha pjesma . Da li si vidjela da sam se naslonio na zid kapelice . Tražio sam samo malo više zdravlja za oboje. Ne da bi duže živjeli , nego da naša sreća ostavi trag u lišću, da vjetar skupi lišće u uspomenu na ovaj dan.
Zar je važno da li će biti rata ili mir, da li će biti kruha, grožđa, smokvi, maslina i suhih šljiva?!
Nije važno. Mi smo ovaj dan pokloni sebi u ime ljubavi
I poklonili ga svima koji se još vole …Ako je jako, proći će jakost.

P.S. Mogao bih, mirne duše, sići u dolinu i zatražiti, da nam plate pivo, kao prosjak s kanilom, kad bi htjeli popiti pivo. Ali neću.
Pričekat ću na našoj ogradi. Možda netko naiđe, netko sa osmjehom na licu.
I prepozna me!

Ovo nije ljubavno pismo. Ovo je osvrt na njega koje je na stolu od hrastovine i i s ožiljcima naših ruku. ima dosta ponovljenih rečenica da se ne bih izgubio. Nije vrijeme za medvjede.

"R. Scott Bakker : Princ od Ničega" - autor je taj roman pisao 16 godina. Mogu i ja završiti svoje ljubavno pismo u još dubljoj starosti. Tko žće me prepozmati a tko i pamti?! Zašto bi me prepoznali i zašto bi mr pamtili? Svaka Nova godina donese još više zaborava.

godine nose zaborav i liječe ljubavnu bol, ali i ne mora bti tako, neke se ljubavi ne zaboravljaju, neka bol ne prestaje,
bravo medo. imaš srca, imaš pameti, ali da li je to dovoljno za sreću.?

datum?
na ljubavnom pismu životu

i hijerarhija ljubavi znaš onu ljubavnu

volim te više od hladne žuje :) u podne 15.08.2009. :)

Habi , Romane, da vas podsjetim: nemam niti jedne svoje slike do '95. Ni đačke, razredne, ni skramenta, ni zagrljja, ni poljubaca
ni plesa, ni svadbi, ni ludosti Ili su sve s knjigama oko Banja Luke, ili su u požaru. Ne mogu koristiti ni onu staru izreku; sjeti se pa pogledaj , ili pogledaj pa se sjeti. Sjedim sinoć , u kasnu kišnu jesen , u toploj sobi i nemam što gledati iz davnine..
Nazdravlje svim danima, bivšim bivšim i bivšim....

Hvala svim uspomenama koje su ostale, koje nisu u zaborav.... otišle.

hijerarhija i komparacija ljubavi u odnosu na na nešto ( ? ) prije 10g 20g 30g ili za 10g 20g 30g u odnosu na mojih 80+ :D

imaš sjećanja medo okuse boje mirise a u konačnici mi smo sve to u nečijem sjećanju

iskra

Nisam shvatio onu u odnosu na tvojih +80, Roman.

ni ja medo :)

https://www.youtube.com/watch?v=npIbI10tftU

:-)

van schchica , hvala!

Toplo :)