Umorni Bukovsky

Kaže o meni tip na blogu, inače dotepenec ali ne ratni, s priznatom reputacijom, po njegovom, 5000 žena, kaže:

"Fali njemu dosta toga, za humor je najlakše.
On je školski primjer zaglavljenosti u prošlosti.
Osjeća se živim jedino kopanjem po vlastitim ranama.
I onda hoda okolo k'o kakv mučenik, patnik i uznik kazamata zvanog život."

Sve je to teško dokazati čak i za nekog komu smo susjedi i sugrađani, a on to vidi u kugli drage naše poznate blogerice. Nije toliko strašno što sam bolestan ( i nije ), već što to fino i nenametljivo ne znam skrivati. Sjebeš se u svoj kutak kuće i... mir! Ovako sam hodajući mučenik, patnik i uznik.

Onda naiđem na ovo:

"U psihologiji načelo da se pojedine psihičke smetnje i pojave uvijek moraju promatrati u sklopu psihofizičke cjeline, svi aspekti zdravlja pojedinca uključujući fizički, psihološki, socijalni i ekonomski faktor, se uključuju zajedno.

Živimo u modernom društvu, gdje postoji teza da svaki pojedinac ima svoju osobnu slobodu mišljenja i odabira. Je li to zbilja tako ili je to samo još jedna floskula na papiru s kojom se toliko često nabacuje?

Mi nipošto ne živimo kao slobodni, itekako smo vezani, manipulirani od strane masovnih medija, pogotovo televizije. Što nam se nudi preko tih kanala manipulacije, koji putem nevidljivih lanaca ulaze u svaku poru pojedinaca? Nudi nam se iskrivljena slika života, ultimatum sretnog življenja ali pod određenim uvjetima, zasnovanim na zakonitostima koja nimalo ne njeguju samopoštovanje, ideale, upornost, vjeru u sebe, dobrotu, ljubav…

Dakle, ono što moramo ukoliko želimo živjeti dostojno i ljudski SVOJ život, a ne nečiji tuđi?
Upoznati sebe kao jedno cjelovito biće, kako kaže stara izreka- „čovjek od krvi i mesa“, tj. duše i tijela "

Teško je to uz toliko dobronamjernih i ljudskih uputa, uz takvu humanu podršku bloga, uz ljude koji ne izlaze , ne poznaju realnost. Ne poznaju svoju realnost, ali nažalost, poznaju moju.

Za mene je blog bio mjesto gdje sam vrlo rado objavljivao svoje riječi, tekstove, priče. Danas mi kažu da sam od bloga napravio svoju rupu za svoju žuč. Koga je moja žuč opekla, opržila, uzcvilila, napastovala, ili ostavila...?

Medo, postao si dosadan i naporan i služiš se googlom na svoju žuč, ali i na svoju psihu. I na psihu svih ostalih. Mir!
Moje sadašnje godine više ne pripadaju prijateljskom i jebačkom uvidu u blošku stvarnost. Nažalost, a ne znam drugi portal gdje bih se mogao proliti.
Ponekad poželim samo komentar da bih vidio da me razum još služi i da se drži reale. ništa drugo.
Tko mi može reći da nisam prolupao a da ne mislim na PTSP i mirovinu.

Financijski dio ne čini čovjeka sretnim, ali se uz financijsku sigurnost krije i lakša patnja. Nisam siroče!

Ispričat ću vam priču o tome kako je sunce toliko jako voljelo mjesec da je umiralo svake noći da bi dopustilo mjesecu disati. Ispričat ću vam iz pete dimenzije. Pričekajte da dođem tamo.

Ako sam u ovih 17 godina tišine, zaista naučio slušati. čut ću vas i ako ništa ne napišete.

Volim slušati disanje! Čak ako supruga i spava.

Bok medo :)

Da si nevidljiv na blogu, bezličan i nitko i ništa, o tebi ne bi komentirali preko plota. Još uvijek ne kužim čemu to, pričanjem o ljudima na tuđim blogovima...

Tebe znam kao nitko ovdje i hvala ti na tome. I opet ću napisati - da je itko sve to prošao, ili ga ne bi više bilo ili bi živjeli kao pustinjaci, socijalno autistični.

Ovi gore citati nisu prijateljski, ni kao noga u dupe kad se moramo pomaknuti pa kritika je jedan od načina.
Zato se makni od toga. Ne treba ti to...

Meija, onak indirektno sam doživio blokadu. Nisu me dirnuli pojedinačni ignori nego opća šutnja istih osoba na pad vrijednosti bloga. Iste face a razlićiti sudovi, u isto vremenu.

Vidiš, tražio sam jedan komentar koji bi mi dao suglasnost da sam normalan, i nisam ga dobio. Mislio sam samo komentar kao što si ti napravila a ne priznanicu. Nije ga bilo. I godine čine svoje, ali komentirati treba pismo a ne pismonošu:

Dva sata nitko nema volje napisati: Medo, nisi lud!

medo, nisi lud, ima ih luđih..

Eto . Habi, meni kao ispričnica u školi. Hvala.

A KAJ ZNAĆI JUD???MENI TO VEJE SVAKI DAN BAJ DESET PUTA!

I meni su govorili i govore, ali je blog nešto drugo. Tu se to nastoji , citatima , i dokazati. Kad je sve neuvjerljivo, onda ispada jedna zlobna laž, podvla i uvreda. A onda za to nema ni razloga, i kad si u godinama. onda se pitaš; zašto?!

Kada čovjek stoji pasivno, makar samo 1 sat (60 minuta), pored ciničnih, mrzovoljnih i zavidnih ljudi, u tim trenucima on svom snagom upija posebne misaone tvari, ispunjene štetnom i uništavajući snagom.

Rupu za žuč ili rupu od žuči?