Umorni Bukovsky

Imali su troje kumove, prve, druge i treće, imali su bezbroj djeveruša i djevera…svaki jebeni svat je imao nekakvu funkciju, bilo je preko 60 automobila, bila je i trobojnica, ustvari dvije trobojinice, dvoji tamburaši, pokretni i nepokretni…oni koji su čekali u cdvorani i oni koji su se s nama vozali
Bili su jedinci u svojih roditelja.

I sve se obavilo bez ijednog ispada. 700 duša na jednom mjestu bez ijednog ispada..
A onda je, nakon godinu dana, došao rat, kao i svaki drugi rat.
Imali su sina i psa i bili su oba, i sin i pas, ljubimci djedova.
U prvim godinama poslije rata se počelo malo napinjati, napuhavati.

Puf, puf!

Bilo je tumačenja raznih, da smo ljubomorni, da se za dobrim konjima uvijek praši, da ne znamo prihvatiti tuđu sreću, tuđi uspjeh…
Priče kao priče…
I jedne subote, radio je Rade ( inače je Boban i Rac ) treću smjenu i skoknuo doma po gablec.
Noć je bila mirna, proljetna, neprovokativna…noć kad se obično vodi ljubav, ili čvrsto spava.
Ona je mirno spavala. Na stolu, u kuhinji. Ispred nje više od pola ispijena flaša konjaka i nedovršeno pismo. Bila je pijana. Pogledao je pismo:
»Dragi Darko!
Ne mogu više živjeti bez tebe.
Nestajem. Gubim i razum i tijelo.
Stalno moram nekog moliti za nešto samo da bih te vidjela. Molim. U rukavicama. Dani su prekrasni a ja molim samo za sitnice življenja, za malo nade, za bilo kakvo svijetlo. Ljudi misle da smo mi ( moj muž i ja) dio džet seta a ja sam dio groblja, gradskog groblja I nikom ne mogu uputiti ni jednu riječ, nitko ne može meni reći nešto što bih razumjela... kažu da se uz novac lakše pati, kažu da je sredina odgoj, da je odgoj moral…svojstvo.
Ne znam što im to znači.
Nemoj ovo nikako tumačiti. Sve više je alkohola u mojim noćima. Utapam zaborav u mučnini. Izgubila sam, a nisam se ni borila. Nije bilo niti zapovjednika, niti bitke, niti javnih poraza. Ni prozivke. Bez bitke, bez pobjede, bez borbe, bez tuge, bez suza. Izgubiš sebe a ne dobiješ niti jednu mirnu noć.
Da mi je otići na selo, u onu našu kuću da se u samoći počnem okretati i tražiti. Da se vrtim i urličem Nema ni samoće.Ne puste me niti u moj dio samoće. Otići ću do onog svog drveta i urlikati. Neka me čuju, tko želi.
Znaš da se moja majka pokušala ubiti. Nije uspjela. Sada je , naravno sretna. Ja ću uspjeti. Nikad me nije išla ljubav, sve ostalo sam radila odlično. I žao mi je, i muža, i sina, i naših roditelja, i naših kućnih prijatelja.
Nije mi žao tebe jer ti i dalje radiš ono što znaš. Čula sam i za novu djevojku…vidjeli su te negdje u Splitu na odmoru. Kažu da je puno zgodnija od mene.
A ovi dani su puni mirisa.
Puno pupoljaka trešnji i višnji, i potoka…
Dosta mi je tog, tog….ostalog.«

Pismo nije bilo završeno. Zaspala je, i zaspala na njemu. Nas pismu. Vidjele su se suze na papiru. Badel je uhvatio svoje.

Lagano je uzeo pismo i dopisao:

»Draga moja supruga, sutra neću doći na vrijeme doma. Doći ću kasno navečer. Uzmi svoje najvažnije stvari i vrati se svojom . Nemamo o čemi pričati.«

Bili su u hotelu u progonu

Otišla je. A život je dalje išao svojim putem. Rastali su se i još su i danas sami. Ponekad se nađu. Nađu se i krevetativno .

Malogradska , plitka priča za dvoje pamtnih i odraslih osoba. Nije im se dalo. Nije im se dalo od prevelike šanse.

*

Narezao sam jesenskih kobasica, malo više šunke, sada su odlične, sira, mladog luka i poslao jedno sjećanje u daljinu.
Možda ga danas znaju pročitati!?
Možda i oni imaju svoje sjećanje?

Možda su dobili i šećer?!

Sarkazam je zlobna, ljuta, zajedljiva, oštra i gorka poruga.

Ironija je forma crnog humora. Od ironije su jači sarkazam i groteska.

Meni se ponekad priča samo da pišem. Volio bih kad se komentari ne bi brojčano registrirali, već da se vagne težina komentara. pa procijena. I priče. i ponovljene priče. Ubijam se ...u dosadi a lijepo društvo imam. Papučar sam ( to je muž od gazdarice) i imam dvije mačke i Tonku. Matoš je rekao da ne smijemo ,kad pišemo, koristiti riječ; neopisivo. A Tonka je, po naravi, neopisiva.

Sarkazam je i poruka....

A mladi luk? Imam u viskoj gredici zimskog češnjaka. Otjerat će i ovu nepoznatu gripu. S mirisim bijelog luka. Da! Neće ni doći u ovu vukojebinu.

Ove moje godine su malo kasne da bih opet počimao. Neka bude kako je suđeno. I još dodam; to nije karma, to je izbor.

Ponedjeljak, 9. ožujak 2020. 18:47:44 sati

Večeras poslije 18 sati, pročitajte ovo:

"Podivljaju želje kroz vene
riječi zanijeme,
samo se uzdah odbija od zidove,
dok pun mjesec noćas caruje.

Odvajam sretne trenutke
u gluhu noć,
želeći da mjesec ne pravi tamu
i grčevito čuvam osjećaj sreće,
spasavajući sam sebe od
prave istine.

Pun je mjesec i vukovi će negdje zavijati
prkoseći tišini.
Meni će dovoljno biti
što mogu samo šutjeti.

Ne osjećam prazninu u grudima
čekajući da nestane mjesečina ,
bolno svjesna da iz punog mjeseca
ostaje moja pusta želja.

Uzalud sam sreću od tuge krila,

kad je noć punog mjeseca i
poneku suzu izmamil..."

Neka bude puni mjesec. I bje puni mjesec. Večeras. Za sve koji to hoće.

Da li je ovaj život punog mjeseca: je li ovaj život sretna slučajnost?

Tomo:
"Moj cilj: Naći utopiju koja neće biti
smiješna!"
I hobi!

" Igra čini čovjeka. A ne rad" - rekla je Božo!

a koje je pravo vrijeme i mjesto za igru ha i kako se igrati sam sa sobom ( ne onim djeda mraza )

slažem rubikovu kocku od 1980 i izgleda jedino čekićem složim boje

Roman, imam negdje zapisano u kraticama gornja lijevo lijeva nazad, gornja nazad, donja desno i složiš je za dvije minute. I to, onako slikovito sjedne u mozak...i ide...pičiš. A onda se pitaš zašto ja to znam i prestaneš ...i zaboraviš i mir...20 godina nisam slagao....

Lijepo obračunat život je IGRA.!

Što se tiče pisanja, općenito pisanja i pisanja na blogu, pisanja i prepisivanje citata, bilješki, uspomena, uputa za godišnii, za zdravlje, za lijekove, za vožnju, empatijski, pozdrav suncu, reiki uporaba, popis za trgovinu , za nebo može čekati...to prođe kod mene a na blogu, tko pročita...pročita, tko ne, ne mijenja ništa.... To je, vrst igre u ovim godinama.

I na ovim prostorima.

medo sjećaš se zidnih novina e to bi bila definicija webloga samo bez partijskih usmjeravanja pozdravljanja nego ko naleti naleti

vrsta igre

Blog čak nje niti ozbiljna životna škola.

Više naučiš u vlaku Zagreb -Rijeka.

medij su bits and bytes umjesto papira i škara

ak se švercaš u wc-u slabo naučiš u vlaku

Weblog nema definiciju, kao ni ljubav u ovim godinama... nešto valjda jest.

što misliš kako se igra dalaj lama trump ili recimo angela

ili recimo od blogera slova pa probaj vizualizirati tu igru

Oni su i kao djeca bili usmjereni u neke čudne igre.

To danas nisu igre. To su lože u kazalištu. Prokišnjavaju!

hrkljuš :)

Kakav je smisao imati negativne vibracije za čovječanstvo? Kolko meteora, meteiroita, meterioda, fatalnih datuma i fatalnih vizija već promašilo zemlju i on mene naziva pametnim...( ruga se ).

posao medo posao ono širenje nezadovoljstva i panike ono fujkači :)

Da li je on zviždač?

malo svijet fuj pa malo hrvatska fuj pa malo burza fuj osim ono da smo jedan narod s više imena :)

Ako je, onda Netko stoji iza njega

I jedan jezik.

on je profesionalac :) profesionalni fujkač :)

zdrave snage našeg društva :) + antifašisti :)

Roman, idemo kataklizmu ostaviti za iduću godinu. Ove godine imamo prvenstvo Europe u nogometu

+ kler

jedan jezik srpskoslovenskomakedonskobosanskocrnogorskoalbanskihrvatskiilirskoslavenski
jezik :)

sad će događanje naroda na blogu i ona acidofil kefir jogurt revolucija :)

Na novčanici od 200 kuna piše dvjesta. Kako bi pisalo 300. Trista. 400 Četirista?

Moram biti cool.

https://bujicarijeci.com/2012/07/dvjesta-ili-dvjesto-%E2%88%92-trista-ili-t
risto/

valjda utjecaj zdravih snaga i antifašista medo :)

Još 27 minuta do prepunog mjeseca.

Korona to neće izdržati.

:) inače je poluprazan :) ili o.5 ili o.3 :)