Umorni Bukovsky

"Onoga trenutka kada su nas uvjerili da je život sa prirodom težak život, tog trenutka mi smo izgubili svoju slobodu. Danas živimo u džunglama od betona, u gajbama koje nalikuju pilićarniku, nabijeni jedni na druge, uobličeni u kritične mase.

Drveće, planine, rijeke i jezera mi smo zamjenili betonskim trgovima, betonskim nakaradama, plastikom i mrtvom estetikom.

Gradovi su ništa drugo do moderni logori u kojem čovjek ima prividnu slobodu, a zapravo je s namjerom doveden tu kako bi ga se lakše moglo kontrolirati. Danas u ovo doba te 19 -tice možemo jasno vidjeti koliko je istina ovo što govorim.

U isto vrijeme majka priroda nam je oteta, proglašena je zaštićenom zonom kako se nikada ne bi mogli u nju vratiti.

Prava divlja priroda je mnogima postala luksuz, nešto što tek mogu gledati na ekranima svojih mobitela, laptopa i televizora, sjedeći u svojoj gajbi, u 'pilićarniku'.

Kažu da živimo u doba najvećeg napretka, kažu kako čovjek nikada nije bio inteligentniji, kako život nikada nije bio ljepši i lakši. To možda tako izgleda onima koji su izgubili svoju dušu, sljepcima koji su izgubili sebe, konformizmu, kukavicama najgore vrste.

Za mene gubitak slobode ne predstavlja nikakav napredak, to što smo tehnološki napredovali po cijenu vlastite slobode, to samo odražava našu glupost i neosvještenost. Ako se uskoro ne probudimo iz ovoga sna, ako se uskoro ne otrgnemo iz zamke konformizma, izgubiti ćemo sebe na takav nači da se više nikada sa sobom sastati nećemo. Da li je to ono što želimo ?

Za sve nas : što je konformizam? evo kratka definicija; Konformizam se sastoji u nekritičnom stavu o zlu, u cilju da budemo društveno prihvaćeni od grupe s kojom se poistovjećujemo, pa čak i kad ona nema ispravne stavove. To je ono što ovo društvo čini iznimno bolesnim...

Ne znam za vas, ali ja više ne želim sudjelovati..." ( NRZ )

Početak razgovora:

Možda bi se slobodnije osjećao u nekom drugom društvenom i mentalnom uređenju
Moje kretanje je ograničila moja bolest, a bolest sam sam formirao
Možda mentalno uređanje.? izmaštaj ( daj mašti ) nešto slobodnije od teoretskog komunizma.
Bolest čovjeka ograničava
A joj! Znači vid slobode,,,
Ova kontrola svega i svačega tjera čovjeka na samokontrolu

Sloboda je kao raj. Ne postoji!

Postoji

Međuljudski odnosi negiraju slobodu:

Točno.


Opet si i slobodi dao pridjev i imenicu; vjerski i vjera.Bilo bi zgodno moći reći; ja vjerujem u svoju slobodu:

Gle, slobodan čovjek ne razmišlja što ćeš ti ili ja misliti o njemu ili zakonodavci i vlastodršci.

Po današnjem mišljenju takav čovjek je lud


Moram u šetnju

Odi slobodno!

Vrijeme je takvo da nam ništa nije dozvoljeno. Po takvoj teoriji, mislim da mi je sve dozvoljeno. Nestale su granice zabrane.

Ako bi jedna dobronamjerni čovjek želio i mogao meni pokloniti slobodu, što misli, što bi trebao učiviti, što dati...darivati?

Moj osjećaj slobode je moje zdravlje.

Pa onda 30-tak godina manje godina.

Osobno ne znam precizno što bi to činilo moju slobodu, kako bi to mogao znati netko drugi?! ( ne radi se o bračnoj slobodi već o općoj relaciji )

Ne dišem niti na usta niti na nos već direktno u pluća. Takav sustav disanja je vrlo rizičan u ovo vrijeme. Blagi vjetrić što lagano njiše cvijetove trešnje može mom disanju dati ono zbog črega sam u kući. Pa što. Nekad sam govorio, kadf sam se trijeznio, mora se od nečeg umrijeti. Ovdje sam jednom napisao da je meni moja smrt, osjećaj da sam negdje pogriješio, da sam nešto kriv. A nisam. Priroda me štiti, ona će to i prestati.

Meni je utorak uvijek slobodniji od ponedjeljka. Taj mi je ponedjeljeak najneslobodniji dan po vremenskom ritmu.. Bilo bi mi lakše kad bi bila dva utorka....
U Amstrdamu radni dan ponedjeljkom počinje u 12 sati.
Ljudi se snalaze od crne mačke...zašto ne bi i od ponedjeljka. Istina, ponedjeljak je opasniji. Moja Crnka gleda , sada, u ovaj tekst i šuti....

Uvijek je bio početak nečega. Ili nekavog posla ili kazne...Glavoboljni ponedjeljak. On je čak izazvao i ovaj tekst.

Samnice u zatvoru su jedna vrsta slobode...

Jedan zaostatak od ponedjeljka:
Mediji su veliki kontrolor naših radnji. Netko je rekao da su mediji vješala za društveno prihvaćenog čovjeka.

Mediji ili javno mijenje!!!!

izvrsna tema i natuknice.
ovako neslobodna, zaključujem tek sad koliko sam zapravo "u normalnim okolnostima"- još manje slobodna

Te normalne okolnosti i svijest o njima nam govore da smo normalni. Masa ljudi je hipnotizitana. Do kada? Zauvijek.

Prvo kaj bum napravila kad sve ovo prođe - šetnja gradom, sat, dva tri, dok me noge ne zabole.
Prije toga, izgrlit ću sve ljude s kojima sam se samo čula
:)

"Sve što vidite u meni to nije moje, vaše je. Moje je ono što ja vidim u vama. !!"