Dati dio sebe...

Kad u tamnoj noći punoj bagremova mirisa sav svijet spava, ja pokušavam odgonetnuti gdje se skrio život.

Gledam kako se mirno spuštaju prsa mog povećeg sina, kako negdje u pubertetskim mislma sanja svoj san. I dobro da je tako.

Nekako s proljeća, miris bagrema budi ono poznato nemirno dijete, naivno dijete u meni koje je vjerovalo da je svijet toliko pošten, da treba samo odrasti, pronaći osobu za brak i da tada nastaje bajka. Uvijek sam pružala ruku dobrote svakom, a za uzvrat dobila trnje od ruža. No valjda je tako moralo biti. Nevolim ruže..bodu, no znam, samo se tako brane od svijeta što im mlade stabljike lomi.

Volim idiličan miris đurđice i opojan miris divlje ciklame.

Da...čista greška, mislim da sam čitala pogrešne knjige, da su mi roditelji pričali pogrešne priče ili sam ja rođena pogrešno emotivna?!

Tko bi znao.Bagremovi i dalje šire smoj miris dozivajući ljude da se probude iz svojim začaranih snova u kojim vlada samo trka za novcem , trka za uspjehom.

A gdje je ljubav?

posvuda ju ljubav.
Ljubav se budi s bagremom s ružom s jutrom s ciklamom s ružom, ali uvijek poslije trnja.
Nekad se probudi umotana u novčanik. :))

Ako je oblak zamračio sunce, to ne znači da sunca nema.... Oblaci su prolazni, Sunce je viječno.

"Djevojko moja posteljo bijela,
bagrem je cvao oko tvog tijela.
Ako te noci ikada vrate,
ja te jos cekam... bagrem jos cvate."

cesto pomislim da sam rodjena u krivo vrijeme na krivom mjestu... ili smo samo previse romantici u dusi, nespremne uletjele u ralje okrutnog zivota? ipak, ostani dijete u dusi... dok osjetis miris bagrema u tvom srcu ljubav samo ceka da bude raplamsana... pusa ti, draga ;*

vise se ni ne sjecam kako mirisu bagremovi......

Uvijek je blagosljovljen više onaj koji voli nego onaj koji je voljen, jedan dodit bezuvjetne ljubavi liječi ranjeno ljudsko srce... Treba znati cijeniti život, a sreća je više stvar stava nego trenutačnih okolnosti koje su uvijek neutralne, a naše reakcije čine nas sretnim...Gdje je ljubav, valjda u srcu onog koji voli....