Muškarci i žene...i nešto između

(za Zmiju, Medu i još ponekog.... :)

Sjedi nasuprot mene. U zatamljenom staklu kafića vidim joj i odraz profila.
Očekivala sam da je mlađa, a tu negdje smo po godinama.
Crvenokosa je. Nisam znala da voli crvenokose.
Mršavija je od mene.

Više ne reagiram na njegovo podbadanje da bih trebala na dijetu. Nakon Lovre i 7 mjeseci ležanja, ne pada mi na pamet izgladnjivati se. Prije ga to nije smetalo. Govorio je - jebeš ženu koju nemaš za kaj uhvatiti.
A sad? Ne znam....

Ima sličan medaljon mojem.
Dobila sam ga za prošli Božić. Srebrni lanac s granatnim okom, vitičastim, filigranskim nitima opleteno.
Ima i veće grudi. Moje je nekad volio. Znam. Znam li?
Oči su joj lijepe. Zelene. I moje kad sam tužna. Možda su danas takve.

Sva sreća da nisam naručila kavu. Drhte mi ruke. Zveckala bih šalicom o rub tanjurića, a da ih skrivam ispod stola, znala bi i ona i ja zakaj. I znam da bih nokte zabila u dlan.

Djeluje mi sigurno. Za razliku od mene ni malo nervozna.
Osjećam hrapavost usana pod jezikom. Suhe su mi. Osjećam i gorčinu. Tupost. Ne mogu više ni plakati. Dok nitko nije gledao osušile su mi se na obrazima. Presahnule. Ljutnja nije. Pojavi se u valovima. Zaruje duboko. U samosažaljenju negdje se zabije u neki od tamnih kutaka mene. I tako u nekoliko krugova, kao žica bodljikavih.
Prošli tjedan. Jučer. Danas. A bit će i sutra.

Zna mi ime.
Kaj zna još o meni? O njemu? Nama? Lani i Lovri? Zna li da planiramo treće?
Da je od mojih staraca posudio lovu za novi auto?
Hrče kad ga uhvate sinusi. U snu, kad nervozan zaspi, škripi zubima.
Paradajz-sos mu izaziva žgaravicu. Voli slatko. Oblizati zdjelu u kojoj je bila krema za kolače.
Već godinu dana ne razgovara s Darkom, a odrasli su zajedno. Volio ga je kao brata. Zna li razlog zašto više ne pričaju?
Zna li da ima karticu donora, nakon kaj mu se mama jedva riješila dijalize poslije transplatacije bubrega.
Zna li da s klincima, kao klinac uživa u vikend crtićima?
Da su iduću subotu krstitke malog Marka, Nikolinog nećaka?

Muka mi je. Nisam mogla ni jutarnju kavu popiti. Osjećam kiselinu u grlu. Peče. U želucu kao da imam kamenje, ali moje je mahovinom obloženo.

Otkud joj samo toliko drskosti da me pozove na kavu? I moje gluposti da je prihvatim? Kaj je jedna od onih žena, kojoj se nakon, u dvije minute ponovljenog orgazma javlja potreba za razotkrivanjem? Osjeća se prozvanom, pozvanom i Bogom danom da me upozori na Nikolu, da me vara? Valjda da znam, ak nije doma, di je?!
Dobro da nije doznala i adresu; sigurno bi jednog dana, uz keramičku teglicu afričkih ljubica i 20 dag kave samo pozvonila na vrata i predstavila se:
-Dobar dan. Vi mene ne poznajete, ali ja vas da. Ja sam Duda. Dubravka. Ljubavnica vašeg muža.

Ako me je namjeravala poniziti činjenicom da pola metra od mene sjedi ona koja mu se na smjene gnijezdi u krilu, prevarila se je. Uostalom, ova kava i nije bila pametna odluka.

-Nas dvije nemamo baš ništa zajedničkog. Osim trenutno Nikole. Moram po njega i Lovru. Zajedno su na treningu. Pa po Lanu u školu. A onda svi zajedno kod Vinceka, na kolače. Već kasnim. Nemojte me više zvati. Častim kavom.






Ostavila sam maramice u autu. Razmazat će mi se maskara. Opet. Sranje....

Ovo, prije 4 godine, tu :)

Ajme.. Ubilo me ovo.. Prepoznala sam sebe u ovim riječima.. Ja je nisam upoznala. Čitala sam njihove poruke, tajne ispovijedi.. Da sam tada bila pametna ne bih plakala i oprostila.. Sad vjerojatno ne bi bila ovdje.. Možda i bi, ali kao slobodna žena..

Meija, bitno je da je danas sve dobro... od prošlosti se ne živi :)

Ah...

A planirala sam napisati i ovakvu istu mušku, on i on, na pivi
Nemoguće :D

2020... Sve su priče nekako slične, samo s varijacijama na temu, drugim imenima
Nadam se da je sve ružno iza tebe

kad svaki od partnera ima sređenu financijsku situaciju da može živjeti sam, ukoliko mu bračni život postane pretežak, onda tek možemo mjeriti stvarnu razinu osjećaja. Puno se toga trpa pod ljubav. I puno toga se trpi zbog financijske i društvene sigurnosti, a izgovara se ljubavlju.

Ja sam imala jedno dijete, uvjete za živjeti bez njega, pokupila se i radi ti mileni što te volja.
Ali da sam imala više djece, (da je posudil nofce od mog tate:)) ili da je na meni bil kredit za zajedničku imovinu koju bi si on prisvojio- dobro bi kalkulirala i gledala pravi trenutak kad se najbezbolnije može otići.

Znam životnih sutuacija gdje su zakonite žene čerupale ljubavnice... i to poneke cijeli brk..

Da, pogni, slažem se - kad možeš i reći, odjebi, spakirati stvari i otići ili deložirati ga, a to ne napraviš ili napraviš, nebitno

Imam dragog poznanika koji je cijeli brak varao ženu. Bio je na položaju na poslu.. većere, društva u klijeti, poslovni sastanci. Ona je i radila i brinula o kćeri doma. Imao je krasnu obitelj- i to je znao.

Onda je kćer odrasla i zaposlila se, a žena mu je, nakon dvadeset i kusur godina što je kasnio doma, sa smješkom rekla da se rastaje. Nabrojila mu je sve unatrag- i svaku za koju je mislio da ona ne zna..

Nedugo sam ga srela. Ruševina od čovjeka. Vremena su se promijenila na poslu, došli mladi sposobni.
Žena se najprije odselila, poslije i podijelila imovinu i izgleda (njemu u inat) nikad ljepše.
On još ne shvaća da je ostario..ali shvaća da je sve izgubio..

Imam frenda koji švrlja okolo, voli ženu i kliniku, nikad ih neće ostaviti.
Da li ona zna, nemam pojma...

volim se raspisivati, što se da primijetiti, ali ovdje imam potrebu šutjeti.
baš me...

sjajan tekst.
knedla u grlu.
hvala što si ovo podijelila, trebalo mi je. :*

Zmijo, koji faking bedasti nick, odnosno zvuči kad te oslovljavam, rekla sam da bum napisala 50 nečijih priča i zapela na zadnjih 4-5
:))

Možda iskopam i o ženi kučki koju spominje pogni, negdje u prošlim godinama ovdje :)

ja cu ti ovo ukrasti ..ali cu napomenuti da sam ukra(O)u

nisam napomenuo.... stavio sam pod tvojim nickom :)

:)

Hvala na komplimentu :)