Muškarci i žene...i nešto između

Jbg. leteći, isključio si komentare, ostala sam visiti u zraku, a nekako imam potrebu nadovezati se

O Horniju...
I ljudima na rubu
Onima kojih više ovdje nema, svojom voljom, i tamo su negdje, kajaznam di..

Osim žene s kojom je bio tada u vezi, vjerujem da sam jedina od ekipe došla do njega, mimo svih pizdarija koje su bile na blogu
I da, točno, vrištala je svaka njegova riječi, tražio je pomoć, a sam nije mogao baš niš za sebe napraviti
Nije želio
Možda nije ni znao

Puno smo pričali.
Danas znam točno trenutak kad mi je dao do znanja da će otići. Onda to nisam znala prepoznati
Da jesam, možda, možda... Možda bih mu mogla pomoći ili barem pokušati nekog vraga napraviti

Meni je dao priliku da ga upoznam i mimo lika, nicka na blogu
I zato mi je žao..

Sjećam se jutra kad sam doznala da ga više nema...

A Tomo?
Svatko od nas hoda samo u svojim cipelama i bedasto je bilo čiji život vrednovati isključivo samo kroz svoj, bez da sami sebi pružimo mogućnost da netko od nas narančastu boju vidi kao crvenu
I da je to ok
Posve ok

Zna Tomo biti grub i bezobrazan, ali takav je
Ljude ne možemo mijenjati, čak niti im dati do znanja kaj ne štma ako nisu otvoreni da to prihvate

Pustiti ih?
Da, ako im ne možemo pomoći...

Zaključao sam jer sam zamislio da moj blig bude pružena ruka Tomi.
Podrška. Ništa više. Smatram da nije teško odvojit malo svoga vremena ili pažnje nekome tko vrišti upomoć. Nikome ne treba nametat ni pravila ni svjetonazor niti glumiti moral polizei. Ali ponuditi pomoć, razumijevanje, podršku? To bu trebali češće trenirat od spartanakih vještina. I ne mislim da te vještine nisu vrijedne. Dapače. Samo nisu jedine koje nas trebaju nekud vodit.

Nije mi ni namjera uspoređivat Horneya i Tomu. Dva svijeta su to.
Eto, ti si pristupila Horneyu, ja nisam. Neg sam ga prcao. Nemam zbig toga ni trunke grižnje savjesti. Tu moje krivnje nema. Mada na sam spomen "krivnje" režim iskeženih zuba.
Radi se o nečem drugom. Žao mi je da zbog svoje orijentiranisti isključivo na sebe, nisam uspio primjetiti da je čovjeku, ljudskom biću, teško.
Otud pokušaj intervencije danas Tomi. Ne zbog Snejka, ne zbog bloške atmosfere, ne zbog dinamike čopora. Samo zbog Tominig izlaska iz kome. Možda može.

I neću dalje laprdat o tome, da ne sudjelujem više u potencijalnom kontraefektu.

Sita vrana gladni ne vjeruje!

Sjećam se Hornija, bilo je puno kajanja poslije njegove smrti ali ...meni osobno je bilo ružno, bilo bi bolje da su ljudi znali stat na tipku..postoje i psihičke bolesti, neki ljudi jednostavno ne znaju kako se odmaknuti od ponora, pa ako im treba ruka i ponekad štaka , nije teško prepoznati.Ali ako to i pružiš ovdje se prepoznaje na mizeran, grubi, pokvaren način.

sve je to u mom komentar o Tomi....pa dobijem etiketu licemerja , moralistkinje čak..uh......profesija etiketiranja je ovdje jako inn=u trendu!

Zapis je odličan Mei!

Ali naravno, postoji razlika vani i ovdje, ovdje se riječima ubija a vani i dijelima.

Dva svijeta, leteći?
Možda da si jednog i drugog na isti način upoznao, pronašao bi više sličnosti nego razlike
Možda...

Bis, ovdje i ne samo ovdje, riječi su triggeri koji aktiviraju u nama štošta, i dobro i loše, pohranjeno

Kad smo toga svjesni, međusobne konflikte ne shvaćamo primarno kao osobne već samo izvlačenje na površinu onoga što u nama čuči

A to priznati sebi, a pogotovo drugima, nije baš jednostavno
Pa zato reakcije pod formom koje su prihvatljive kao univerzalno pravilo (iako i takvih ima i potrebne su)

Mogla bi još Mei, ali nema svrhe, ljudi tako teško razumiju druge, jako teško , i zato je stanje kakvo je, naravno ovdje vidljivije nego vani. Ego , Narcis....i to je "bolest"!

Razmišljam o odlasku , jer mi je ovo previše.No ja, nije najava ne opraštam se ovako, još će koja slika past, možda:-)))

Naslov ovog tvog zapisa dirne, takne ...riječi imaju ipak svoju moć ako dolaze od prave strane,pisane spontano.

laku noć

Odmori se ženo