Laprdarij

Hehe, i kak to zvuči? Ok, ovo je opet jedan od cicimicastih blogova. Što je cicimici blog, pitati Eternisa. Često se ja pozivam na Etea, a to je zato jer je čovjek insiprativan. No, ovaj moj zapis ne bude zapravo o Eteu.

Jutros čitam neki portal i naiđem na riječ "Priznanje". Nekako mi poznata ta riječ odnedavno, pa dumam, nije lako ujutro odmah svega se sjetiti, i zabljesnu mi pred očima: Tako je, priznanje, nekakvo priznanje se od mene očekuje na ovom blogu! Osim riječi Prizanje ne sjećam se točno što bih trebala priznati, nešto mi je u magli, no pokušat ću. Ako je nekomu moje priznanje toliko važno, zašto mu ga uskratiti? Ok, nemam nogu, priznajem. I duboko se sramim, molim te podsjećaj me svaki dan da nemam nogu kako se ne bih uljuljkala u pomisao da ju možda imam, i da sam možda kao i svi drugi. Hvala ti!

Mislim i mislim, priznanje je vezano uz nogu, ili uz nešto drugo? Aha... uz godine.. kaj ono trebam priznati, da imam 59? Priznaj, te priznaj.. pa evo priznajem imam 59. I nogu. Sad više ne znam je li noga bitna. Imam 59 i sve ono kaj ide uz 59. Iako nemam kronične bolesti, što je super, mozak radi zadovoljavajuće, tijelo služi, evo jučer sam strugala boju sa zida, psmtr i boji jer nije bila samo boja nego nekakav glet koji se ne da smočit, drži za popizdit. Ali frend rekao - treba glet dole, i ja ga deri. Odrala sam ga skoro svog, na kraju mi dopizdilo i velim frendu, jebote ako taj glet tak drži da ga nikak nemrem sastrugat, pa nek ostane. A ne, onda ne bude ravno! Jebiga. Sanjala sam glet. Komentiram s frendom - gle, ovakav posel ne bi jedna dama trebala raditi već bi pila negdje koktel i sunčala se, i platila fitnes, aerobik ili koji k već. A ja radije špahtl u ruke pa razgibancija. Nije samo ruke, već i po lojtrici gor i dol, osjećam i koljena jutros. Da skratim, kod mene uvijek ima prednost konkretni posel ispred bilo kojeg sporta (dvoranskog). Sport ako se imaš viška vremena, a doma je baš sve zgotovljeno.

No, di sam stala? Aha, priznaaajeeeem, tadadaddadaada.. ET. A onda se sjetim da taj koji želi moje priznanje o godinama, ni sam nije daleko. A onda se i odao. Do sada je bio sa starijim curama (to 'curama' to je figurativno, isto kao i 'dečki' u tim godinama). I digne mi se roleta: pa cijelo to priznanje uopće nema veze sa mnom. Već sa zadnjom curom - starijom od njega, koja ga je zritala. I sad dečko mrzi sve koje se starije od njega. Jer, zamisli, starija je od njega, a ne želi ga. Koji je to udarac na ego! Hoći reći, mi cure od recimo 55+ smo jako svjesne da se moramo duboko nakloniti svakom dečku namjerniku koji se udostoji pogledati nas (bilo stariji od nas 20 godina ili mlađi), a još ako nam dobaci koju riječ, svrš! Ne smijemo uspostavljati eye contact jer bi to bio znak da se možda smatramo ravnopravnima, nego gledamo u pod. Tak je i u Japanu. I tako ponizno gledamo u pod, što je možda i dobro, jer da dignemo pogled tko zna kaj bi videle. Ovak si mislimo - ovo je neki mačo, pun ko brod, s 3 fakulteta, na trbuhu pločice unatoč godinama, ne pije, ne puši, brine se za svoje tjelesno i mentalno zdravlje, nosi vrećice iz dućana.. Ponizno gledam u pod, jer nosim grijehe svih žena mojih godina koje su se usudile dečku reći da ih ne zanima. Jer su valjda omaškom podignule pogled. Žena mojih godina više nema kriterija. Jedini kriterij je da ju dečko hoće. (Hahhaha, imam jedan zapis na tu temu :)) Jako sam pojednostavnila stvari. Ako on nju i hoće, pa ne bu on to samo tak rekel, jer bu onda ispal lak muškarac. Nego će joj prvo dat na znanje da ova mora gledat u pod. No eye contact. Se sjećate bika iz filma Sonja i bik? Njega je eye contact sa Sonjom koštal, samo je rep podvinuo i predao se. To je iskonski muški strah - a bik je muško, jel. Vrijedi li i obrat? O'brat.

Opet me odnijelo.. dakle, čuj dečko, riješi tam di je mjesto i vrijeme, nemoj mene tlačit s priznanjem. Tlači onu o kojoj je zapravo riječ. Nije prvi put, već sam ja bila vudu lutka te dotične, no više ne mislim pomagati kako bi porušeno samopouzdanje ostalo na hrpi, bome šutnut ću i zadnju ciglu pa se skupljaj.

Rezime: to je kao kad dijete cendra i neće jesti - iskusna mama zna da nije tema hrana, nego treba pročitati što dijete zapravo poručuje, pa ispadne da je tužno jer mame nema doma cijele dane. Pa dijete zagrliš, jer se od djeteta ni ne očekuje da verbalizira. Ali od nekog dečka...

Za one kojima su cicmicasti blogovi problem: naslov je figura kojom se želi ukazati na to da netko traži od tebe priznanje za nešto što je tako očito, svima vidljivo, i svima jasno, i želi te posramiti time.

Od sad je moja nova psovka: jebo te glet.

Kolko kaplic, tolko glet..

Pa kad mi dečko veli - novac mi nije bitan... kako to čitamo?

"Uzdržavaj me", tako to čitamo.

Hehe, maz, razmaz..

aj koko ne jebi, nikome ne moraš ništa priznavat..
nisam puno mlađa od tebe, imam 54, sve me boli, ujutro se jedva dignem iz kreveta, sva pucketam...

bušim s bušilicom, nosim šutu, teglim, štiham...onda sam pet dana na ketonalima i voltaren-gelu, jebat ga...

sjećam se svoje stare u našim godinama, stalno je kukala - o Bože, nikad mi ovako nije bilo, a sister i ja smo se sprdale s tim...bome sad i ja svako malo pomislim - nikad mi ovako nije bilo, nemrem više olizat stan u jednom danu...operem prozore u jednoj prostoriji i satrem se...

i kaj sad? ajmo prihvatit svoje godine i sve što s njima dolazi...pokušat se malo štedit i ne radit ono što više ne mogu (a mozak misli da mogu) i smanjit doživljaj

imam celulit, pa šta?
imam leće i još tri para naočala i opet niš ne vidim, pa šta?
udebljala sam se u klimakteriju i šusaju me valunzi, pa šta? doduše, smršavila sam 8 kila i još moram 5, zbog sebe, ne zbog udvarača, smetaju mi kile jer me sputavaju i usporavaju, zglobovi pate..

eto koko, nikome ti ništa ne moraš priznavat, nisi nikog ubila jebenmu

ajd pusa

Ha ha... Drago mi je koko da neki dan ta epizoda s pizdekima na blogu nije tako olako zaboravljena iako je blog od petre obrisan! I da... Posve suglasna s tvojim pogledom uz saučešće za gletanje... Radila i ja to nekoć dosta davno, i podne i zidne pločice...i farbala bijelu stolarija... Nema kaj nisam... Poanta je da više nikom ne trebamo ništa niti dokazivati niti pokazivati... Iako bum ja baš danas neku "raskoš" zakeljila! Rajca me ljudska ljubomora otkad sam sebi super i samodovoljna!

Ne znam smijem li se pridružiti gletanju, s obzirom da sam toliko starija, ali jebga, ovo je ovdje od 50 nadalje, pa znači, to je to.

Jučer sam se rasplakala, jer nisam mogla izvaditi korijen nekog korova, koji se već pretvorio u drvo i jebe me godinama.

Opkopala sam ga, (i jedan prije njega izvuci, potegni, iščupala ga), ovaj ne ide, uzela dvije lopate, startala s lopaticom, al' onda je prešlo moje mogućnosti, pa uzela onda veliku lopatu, i ogromni kramp...eno je rupa, bojim se ako netko upadne, morat ćemo zvati vatrogasce...
...a korijen je i dalje unutra.
Nakon toga sam zaplakala...od nemoći.
Ali akcija se nastavlja danas iako kiša pada, ali još i bolje, ako se rupa napunila vodom, pa će (možda) ići lakše.
Korijen mora pasti!

Btw bugo ne sjećam se baš da si ti kao žena tam reagirala (osim koke, meije, styxe, yuici m i mene) bje očigledno vrlo ružan atak na prilično određeni profil žena od točno određenih blogera... No, deja vu!

Baš si mislim koji bi od naših ovdašnjih 'junaka' bio u stanju i htio to odraditi bolje od mene...

Sara, očigledno se nisam osjećala ni prozvanom ni starom ni nemoćnom ni manje važnom, nisam se prepoznala u tim zapisima, nisu me ni povrijedili pa nisam skočila na zadnje noge...eto.

Wrong Buga, wrong!
Ni ja nisam nikad dobila batina, ni od starac, ni od partnera, pa ću uvijek reagirati na nasilje nad ženama
Nije uvijek bitno samo naše dupe već kolektiva svijest i iako zazirem od ženske solidarnosti po defaultu, reagira ću ako smatram da nekaj nije ok
Očito tebi je jer nije bilo riječ direktno o tebi, a je, indirektno kao ženi 50+, iako to ne kužiš

A pizdek ostaje i dalje pizdek iako i on očito nije svjestan toga
Ili je, pa zato pizdi kad mu netko ne titra :D

Meija, klonim se kolektivne svijesti.

U prijevodu: jebe mi se za druge?

Ili možda nemamo istu definiciju "kolektivne svijesti"
Podržavam, suosjećam, reagiram....

sad si ti wrong meija,
reagiram ako sam napadnuta ad hominem (TJ neki dan, ali čak sam i to prestala ovdje jer neće on bit ništa manje bolestan ako se ja zapjenim) i u konkretnim situacijama o kojima imam informacije koje su mi potrebne...

i mogu ti reć da sam se nemali broj puta zajebala i lupala u glavu što sam išla nekome pomoć pa doznala drugu stranu priče i shvatila koja sam budala bila

evo ti i nekoliko primjera:

1. dijete iz disfunkcionalne obitelji, otac sve mlati, mater se propila...oca zatvorilo zbog nasilja u obitelji, dobio zabranu pristupa, ali ga žena poskrivećki primila natrag nakon izlaska iz zatvora, laže da ga nema doma kad dođe netko iz Centra, skriva ga i šta da sad ja radim? meni je jedino žao djece pa smo slali Centar na tu adresu mnogo puta, ali ništa se nije promijenilo

2. frendica se razvela, ima sina, sin je malo kod nje malo kod bivšeg, oni su se razveli jer se navodno nisu slagali, plače mi kak je ovakav i onakav, a onda doznam da se povremeno ševe...daj me nemoj, ej..pa jes ti normalna? - pitam je, a ona slegne ramenima, inače visoko obrazovana, ima posao iz snova, situirana...

znaš meija, za mene je istambulska konvencija uvreda, a ženama je ona donijela veselje...eto ti kolektivne svijesti

ja se vodim činjenicom da postoji Konvencija o pravima ČOVJEKA, Deklaracija o ljudskim pravima, a istanbulska je za one koji dijele homo sapiensa na ljude, žene i djecu, e nebu išlo...

nije sve uvijek onako kako se nama čini da jest ;)

Pa da, skužila sam, reagiraš samo kad se tiče tebe
Vidiš, TJ se nije očešao o mene, o tebe je, pa po tvojoj logici ispada da sam se i ja možda zaebala i da sam trebala pustiti
A reagirala sam, ne zbog tebe kao blogerice nego zbog ponašanja koje nije bilo ok, kao muškarca prema ženi, bio to on, netko drugi, ti ili neka druga

Ajde, ako niš drugo i na ovakav način se ovdje upozna(je)mo, i to je nešto, tko je kakav, u reakciji ili ne

IK je samo "podakt" UN povelje o ljudskim pravima, kao i u pravnom svijetu zakoni i pravilnici ili poslovnom ugovori i aneksi ugovora

na blogu ne reagiram više ni kad se tiče mene, nema smisla, a da ti pravo kažem, bolje da nisi ništa komentirala jer njemu to ionako kroz jedno uho unutra, a kroz drugo van...procjena meija, procjena je važna, informacije, činjenice, a ovo čarkanje ovdje uopće ne doživljavam, iako jesam u početku, ali sam odlučila da više neću

ti me možeš smatrat bezosjećajnom, ambivalentnom i kakvom god, netko drugi babom, treći prepotentnom kravom...ajde molim te, pa di bih ja stigla da se idem na blogu dokazivat?

ma nabijem ti ja tu IK na UN-ov plot

sad mi još i podakt i aneks treba potvrdit da sam ČOVJEK?

Ma gle, trebali bi reagirati i zbog sebe, kaj ne, na kraju krajeva
Na bloške pizdarije nikad neću, ali ako nekaj postane ili već je princip nečijeg ponašanja, traje neko vrijeme, onda to baš i nije samo usputno podjebavanje

Pizdeke mogu zaebavati, ali na mizoginost, na to ću reagirati

Čovjek si, ali i žena, i zbog toga je i IK

treba prijavit adminima i inzistirat da se takvo ponašanje sankcionira baniranjem, ali tko će sad ić javljat adminima kad je lakše trkeljat...jel?
ne znam kako to ovdje funkcionira, ali sam pročitala da postoje admini i da su nekad davno znali reagirat, očito je i njima sve to nevažno

i sad ti meija misliš kako se pojavom nekakvog aneksa žene u zabitima Afrike više ne obrezuju?

Kakve veze ima dokazivanje koje spominješ?
Zarorirala si nepotrebno priču
Uopće o tome nije u mojim komentarima riječ

Karikiram - vidiš na cesti da muškarac mlati ženu i ti ćeš samo proći zato jer "nije sve onako kako na prvu izgleda" i imaš loša iskustva zbog krive procjene ljudi u njihovim reakcijama?

Je, postoji priča i da sam ja jedna od adminica :)))

nasrtala sam ja na vjetrenjače, plakala nad tuđim sudbinama, htjela udomit svu djecu koja su na skrbi, htjela spašavat svijet...nema toga, možeš spasiti jedino sebe i to je sve, ako uspiješ (ne ti, nego općenito)

A jbm, pa ima još i kanibala u zabiti prašumama i kaj bumo sad?

Mijenjati svijet, a ne možemo promijeniti primarno ni sebe i ono kaj nam je ispred nosa, čemu to?

Ok, to je tvoj princip ponašanja i uvažavam ga, moj se nešto razlikuje - pomognem zato kaj želim, a ako pri tom ostanem posrana, operem se, prekrižim te ljude i idem dalje

meija, nije uvijek pametno uletavat, tak ti je moja frendica uletila...točno znam i kad je to bilo, igrala nizozemska - hrvatska, neko nogometno prvenstvo

ona išla od mene nakon tekme i neke cure se kod cibone pofajtale, jedna bacila na pod drugu i cipelari je, uletila frendica i završila na hitnoj s blagim potresom mozga i nekoliko šavova na čelu...došla policija i kaže da su te klinke poznate njima od ranije

eto, pa ti razdvajaj

da ti ne velim kako sam imala šljivu pod okom kad sam onomad mlada i naivna razdvajala dvije gorile koje su se usred sata potukle...ma nema toga više

Postoji i drugi način kako reagirati, ne mora se uletiti kao krava u djetelinu :)

pošaljem nekog učenika po ravnatelja ili stručnu službu, nazove se policija, hitna pa ko živ ko mrtav

dok ne stignu

Jbg, i ja sam razdvajala dvije žene, jedna od njih je bila moja frendica, pa kad sam vidjela da mogu i ja završiti na hitnoj, 192 i dečki su brzo došli

eto, shvatila si, daklem, ne uletavam ko krava u djetelinu, više ne ;)

Ali niti ne reagiraš alternativno, kaj ne?

Ako će biti prilike, nastavimo drugi put.. Lp :)

je, i kod cibone su brzo došli jer je čuvar ispred štamparije novca nazvao policiju i hitnu, ali nedovoljno brzo da mi frendica ostane netaknuta

jedina alternativa je pozvat 112 ili neki od tih brojeva ;)

"Ali niti ne reagiraš alternativno, kaj ne?"

eto, ti pitaš, odgovaraš, zaključuješ...ja ti uopće ne trebam za komunikaciju jr očigledno nisi pročitala s razumijevanjem sve što sam napisala, a čini mi se da sam bila jasna i artikulirana ;)

čituckam i evo samo malo reakcije. Vidim hvalu tipa, ja žbukala, ja gletam, je stolariju. Eto samo skromno da priminetim, sve što vi građevinke napravite za mjesec dana marljivog rada ja ću napraviti za tjedan dana, i sa tri prsta lijeve ruke.

Kaj ti mrziš Cocu ili općenito mrziš žene?
Pravi muškarac i kavalir bi dao sasvim drugi velikodušni odgovor...ali šta ćemo

Buga samo mene ne voli. Jer vidim da je stala u obranu Brke, znači i njoj dođe ipak da pomogne. I to je ok.

Sara, Đusi, Meija, nitko nam ništa ne može. Hehe, mogu nam samo zavidni biti :)

Doduše, malo mi se plače kad vidim kako je Buga razumjela ovaj tekst, no tak je kak je.

A Krelec ovaj put čak nije bio jako neugodan, ili se je ponudio za pomoć, ne kužim točno. Imam ja za gletanje hrpu toga, i ne samo za gletanje. Tak da je svaka ponuda dobro došla.

Imam zlatnog frenda, sami anđeli su mi ga poslali. Ponudio se je da mi montira kuhinju. Ionda je vidio da elementi idu preko nekakvih vratiju koju za zagrađena, ali ne i zazidana. Ajmo izbit vrata i zazidat. Ajmo. E, onda zid nije dovoljno dobar za pločice, i ajmo skinut sve do žbuke. Ajmo (to sam jučer radila). Usput, ti su zidovi friško ofarbani nedavno, ali smao ofarbani. U međuvremenu je trebalo poamknuti vodu. Učini on i to. E, ali električna instalacija je bez veze, nemam dovoljno utičnica, svjetlo je na krivom mjestu, i presloži on svu instalaciju. Bog ga blagoslovio! I on se meni ispričava, znaš, ja ti ne znam napraviti na pol, ili kak treba, ili nikak. A ja mu se klanjam svaki dan.

Brki ne treba moja patronaža ni obrana, pametna je i inteligentna.
Koko, tekst sam shvatila onako kako si ga napisala.
A što se ljubavi tiče, nit te volim nit te ne volim.
Kao i bilo koga na ovome mjestu.
Ovdje simpatiziram ili nesimpatiziram.

Buga, ja jedno ti drugo. Nisam komentirala treba li Brki pomoć ii ne, već da si joj pomagala. Kužiš razliku?

A o rečenici "tekst sam shvatila onako kako si ga napisala" ću napisati blog kad me krene inspiracija.

Brka bi sve što je radila napravila i bez mene, jel sad jasnije?

samo sam dala do znanja da je simpatiziram i to stoji, da, simpatiziram Brkatu...e sad, ako tebi to smeta, ja ti nemrem pomoći, to je tvoj problem ;)