Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Kako mrzim uzburkano more
Od nemila do nedraga ,
sve bestraga

Neka sam prokleta
ako sam svima
samo smetnja bila

Poklonicu se sjeni svojoj ,
svom ponosu i inatu

Necu i ne mogu
da se spustim sa visina
u to more lazi ,
bijede i plitkih dubina....

05.08.1996. Cres

---------------------------------- proslo je tocno 14 g od ovog pjesmuljka kojeg sam napisala na Cresu... tada raspadnutu u svom emotivnom uzasu ... da mi je tada netko rekao da ce se sve promijeniti , uglavnom bolje za mene , a ljubav ostati ista rekla bih da taj previse gleda sve one sapunice ...
Ali ona bezuvjetna i beskrajna ljubav koju osjetis (valjda) jednom u zivotu nema granica, rok trajanja ni mjerne jedinice ... zivis ju , osjecas i dalje , cak i kad one druge osobe vise nema ...
Jedina , ako se to moze reci , utjeha je da si imao srecu zivjeti i voljeti takvu osobu..

Ima li taj Crec bas neku posebnu važnost u svemu tome:-)))???

*s

Ima... tamo sam pobjegla u samocu , da se sredim, prije nego nekoga ne satrem nogama..... :))

Pametno:-))))

I odgovorno... :))))

Lipa pisma, iako ja baš volin uzburkano more, ne onako mirno i tiho...

Prekrasna pjesma... Cres... Takav divan da ga nema na daleko... Ali očito je tvoja duša mogla i trebala svu tu divotu i... Sjećanja. Kak veli m. Proust... Sva ta sjećanja žive dulje od samih bića...

Važno je otkriti razliku između sjenke i hlada

Lijepa pjesma..