Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Zadnjih 8 mjeseci zivim sama...rekla bih - konacno. Sinovi na svojim adresama, od sestre sinovi(koje sam dovela ovdje u Svedsku) na svojoj adresi . Nakon 5 godina borbe , truda , uspona i padova rekla bih kako smo si poslozili stvari prema svojim karakterima, zeljama , mogucnostima i afinitetima... i mene to raduje , jer to nekako smatram i svojim uspjehom ... i sad kad bih trebala biti rasterecena , mirna , zadovoljna , sretna i bezbrizna , jer zaista nemam potrebu da brinem o svima njima , ja se osjecam kao ispuhani balon. Prazna , bezvoljna , nezainteresirana za milion stvari... pocev od spremanja obroka... do jucer . takoreci , sam kuhala za nas 5 odraslih , sad odjednom kuham samo za sebe i ja to ne znam skuhati ! Ili je preslano / neslano , ili previse kolicinski ili jednostavno mi se ne i ne kuha... i tako slicno sa milion drugih stvari...

Kontam da sam u nekoj vrsti depresije, ali ne shvatam zasto... jer cilj je i bio da se svi sredimo i zivimo svoje zivote , normalno , opusteno i bez stresa ... znaci , nemam razloga da sam, nezadovoljna... imam svoj mir, svoje prijatelje , svoje vrijeme za sebe , radim i ok zaradjujem , uredila sam si stan kako sam zeljela i sve 5 ... jedino mi nedostaje maca... uzasno mi fali to divno, milo stvorenje , ali i to cu u dogledno vrijeme nabaviti...

Onog momenta kad sam stupila na ovo tlo zavrsila sam sa svim svojim bolesnim romanticnim idejama o bilo kakvim vezama i tu nisam pogrijesila... jer sam shvatila kako u svojih 50 godina ( koliko sam imala kad sam usla u zadnju vezu )
nisam ostvarila ono sto sam zeljela - jednu , pravu , stabilnu ljubav koja opstaje i traje , ali ne zato sto su svi bili pogresni , nego sto ja nisam bila prava za njih , a ja sam ih odabrala.. znaci - ne znam odabrati. Kraj.
S tim u vezi ne zelim , necu i ne pokusavam vise nista... sebe sada dozivljavam ipak kao zenu u godinama koja po tom pitanju nema vise sta da kaze. I zaista mi ne fali uopce ta vrsta odnosa .

Moj stariji sin kaze kako sam naucila brinuti i biti konstantno u stresu i da se ne snalazim bez toga... mislim da je vecim dijelom u pravu ... a onda si mislim - kako bi izgledala moja psihoanaliza ? - Cuj, meni je sad OK , ali ja nisam OK i trebalo bi nesto da nije Ok , da bih ja bila OK ??
Ne znam...mozda je to samo jos jedna faza u zivotnom nizu na sta se trebam nauciti...

Dugo me nije bilo ovdje , otvorim veceras iskricu i docekaju me mjesecima stare dvije poruke u inboxu... jedan me pita na engleskom , a drugi na svedskom - " Kako si ? "
Pa dobro ljudi moji sta je ovo? :)
Zbunjena sam skroz ... vise se ni ne razgovaramo na svom jeziku ? Ili se podrazumijeva ako ne zivim vise u Hr da pricam samo engl. / svedski ? :)
No , to je i manje vazno... nego si mislim - kako da im ukratko napisem kako sam ?
Toliko mi se toga desavalo unazad godinu dana da bi mi trebala cijela noc za kratki odgovor.. :)
A opet , zar je uopce nekome vazno sto je bilo i kako je bilo , osim meni ..naravno.
Vazno je samo to - Dobro sam. :)
Danas sam dobro...a sutra ? Vidjecemo... :)
Link

Link

Nekako iznenada, Marku se svidjela djevojka po imenu Ivana. On je pozove u kino; ona prihvati i oboje se dobro provedu. Nekoliko dana kasnije on je pozove na večeru, ona prihvati i opet im je bilo lijepo. Nastave se oni tako redovno viđati i nakon nekog vremena, i on, i ona prestanu izlaziti s drugim osobama. I onda jedno veče dok se voze Markovim autom Ivani nešto padne na pamet i bez puno razmišljanja glasno reče:

- Znaš li da se viđamo već šest mjeseci?

Nakon toga u kolima nastupi tišina. Ivani se tišina učinila vrlo dugom. Razmišljala je... (Možda mu smeta što sam to rekla? Možda ga naš odnos ograničava...? Možda misli da mu želim nametnuti neke obaveze koje ne želi ili nije siguran da ih želi??!??)

A Marko pomisli... (Bože, šest mjeseci!)

Ivana dalje misli... (Ali nisam ni ja sigurna da želim takav odnos!? Ponekad mi se čini da mi treba malo više prostora, malo više vremena da razmislim da li želim da nastavimo ovako.... ??! Pa gdje mi to idemo? Hoćemo li se samo nastaviti viđati na ovoj razini bliskosti?? Idemo li prema braku??? Djeci??! Zajedništvu do kraja života?!? Jesam li spremna za to?!?!! Da li ga ja uopće poznajem?!)

A Marko misli... (To znači ... Da vidim?! ... Počeli smo izlaziti u travnju ... To je bilo baš kad mi je auto bio na servisu... Oooops! Moram promijeniti ulje!)

Ivana misli... (Uznemiren je. Vidim mu to na licu. Možda sam sve pogrešno shvatila. Možda on od ovog odnosa želi više, više bliskosti?! Možda je on osjetio, još prije nego sam ja to osetila, da ja imam neke rezerve?!? Sigurno je to! Zato ne želi ništa reći o svojim osjećajima! Boji se da će biti odbačen!!!)

A Marko misli... (Moram provjeriti i kvačilo... Baš me briga što onaj idiot mehaničar govori da je sve u redu. Osjećam da nešto zapinje! A bolje im je da ovaj put za to ne krive niske temperature. Koje niske temperature? A platio sam tom nesposobnom lopovu zadnji put 80 eura!!)

Ivana misli... (Ljut je! A ne mogu mu ni zamjeriti. I ja bih bila ljuta na njegovom mjestu. Tako me muči krivnja što ga mučim, ali ja tu ne mogu ništa?! Jednostavno još nisam sigurna!!?)

A Marko misli... (Vjerojatno će reći da je istekla garancija... Idioti!!)

Ivana misli... (Možda sam ja preveliki idealista?! Čekam viteza na bijelom konju, iako sjedim kraj savršeno dobre osobe.. Osobe s kojom mi je dobro, osobe do koje mi je stalo.. Osobe kojoj je izgleda stvarno stalo do mene.. Osobe kojoj je sada teško zbog mojih sebičnih, nezrelih fantazija!)

A Marko misli... (Garancija? Oni žele garanciju?! Daću im ja garanciju! Uzeću garanciju i ...)

- Marko! - kaže Ivana glasno.

- Molim? - odgovori on iznenađeno.

- Molim te nemoj mučiti samog sebe tako. - reče ona dok joj se oči pune suzama - Možda nisam trebala ... O Bože, osjećam se tako... (počinje jecati)

- Što ti je? - upita Marko

- Prava sam budala... (jeca ona dalje)... znam da nema viteza. Znam to. To je glupost. A nema ni konja.

- Nema konja? - zbunjeno će Marko.

- Sad sigurno misliš da sam prava budala?! - kaže Ivana

- Ne! - uzvikne Marko, sretan da konačno ima pravi odgovor na postavljeno pitanje.

- Radi se samo o tome ... da ... mi treba malo više vremena. - projeca Ivana.

Nastaje pauza od 15 sekundi za koje vrijeme Marko misli što brže može. Pokušava pronaći dobar i siguran odgovor. Konačno smisli nešto za šta misli da odgovara situaciji.

- Da. - prozbori on.

Ivana, duboko dirnuta, dodirne njegovu ruku - Oh, Marko, da li zaista osjećaš tako? - upita ga.

- Kako? - zapita se Marko.

- Pa ... o vremenu?! potiho će Ivana.

- Oooo, da! - zbunjeno će Marko.

Ivana se okrene prema njemu i zagleda mu se duboko u oči, a on postaje vrlo nervozan zbog toga što bi ona mogla sljedeće reći. Naročito ako to bude uključivalo konja.

Konačno ona progovori... Hvala Marko!

- Hvala tebi! - uzvrati on.

Onda je on odveze kući, a ona legne u krevet te plače do zore. Marko dođe u svoj stan, otvori vrećicu čipsa, upali TV i odmah se udubi u teniski meč dva Čeha za koja nikad nije ni čuo. Neki tanki glas u glavi govori mu da se u kolima dogodilo nešto zaista važno, ali on je siguran da nikad ne bi mogao razumjeti što, i da je najbolje ne misliti na to.

Sljedećeg dana Ivana nazove svoju najbolju prijateljicu, kasnije još dvije, te one o tome razgovaraju šest sati. Analiziraju do u detalje sve što je ona rekla i sve što je on rekao. Do beskraja istražuju svaku riječ, izraz i gestu kako bi otkrile nijanse u značenju i razmatraju svaku moguću varijantu. Nastavljaju o tome razgovarati danima, tjednima, mjesecima... Nikad ne dolazeći ni do kakvog zaključka ali im ni u jednom trenutku nije dosadno.

U međuvremenu Marko, igrajući tenis sa zajedničkim prijateljem, zastane neposredno prije servisa i upita:

- Gorane, majke ti, je l' Ivana ikada imala konja?

Oduvijek sam voljela puno citati i pisati. Pisati mi je bilo lakse i ljepse nego puno pricati. Zato sam u mladosti pisala svoje dnevnike koje i danas cuvam , ne citam ih , ali eto , neka ih , kao slike moje proslosti..
Pisma su bila dugaaaaaaa, bogte , kao romani...sreca kad ga posaljem , onda nestrpljivo cekam odgovor .
Zatim je dosla elektronska posta . Ajmeee, radosti , napisati pismo i odmah poslati/dobiti !
Pa su dosli mobiteli , sms poruke.. i tako sve krace i krace pisem , odgovaram..
Uporedo sa tim sve manje i pricam.. a sve manje toga imam i za reci.. nekad , bolje da nisam ni rekla to sto jesam ( kao nesretni zapis o krivoj informaciji )..
Ali nekako , valjda s godinama , shvatis da je bolje za tebe znati slusati /citati nego puno pricati / pisati , a nista sustinski i zanimljivo za reci...
Tako se i suzava broj ljudi sa kojima komuniciram i kojima dozvoljavam da me smaraju svojim praznim pricama , glupim komentarima i problemima u svojim glavama...
Time samo ostavljam puno vise prostora i vremena za one koji to zaista zasluzuju i sa takvima imam o cemu i pricati i pisati..

Nema sumnje , godine rade svoje,...

Na pogresnoj informaciji za Staroginaivnog . Vijest da nas je napustio Ivan dobila sam od zajednickog prijatelja kojem vjerujem , koji je tu informaciju slucajno saznao (ne znam tocno gdje ).
Ne poznajem nikog tko Ivana poznaje osim ovog zajednickog prijatelja ... Ivan u Hr , zajednicki prijatelj u Njemackoj , ja u Svedskoj... i tako ispadoh glupa , ali to je manje bitno . Najvaznije je da je Ivan dobro , ziv i zdrav.
Naravno , javio mi se Ivan i njemu sam se izvinila sto ga sahranih i oplakah .
No , na takvu vijest vjerujem da nikome ne bi palo na pamet ici slati sms i pitati - Helou, cula sam da si umro , pa reko da provjerim...
Ispadoh ja stara i naivna , jbga.. ucimo dok smo zivi..
U svakom slucaju , sretna sam da je ziv , a sve ostalo je manje vazno..
Zivi i zdravi vi meni bili svi ...

Prije dva dana sam saznala ovu tuznu vijest , a kako je bio dio ovog virtualnog prostora , pozeljela sam se i ovdje oprostiti od njega .
Ivan je bio jedan od rijetkih koje sam upoznala sa iskrice i na prvu smo se sprijateljili. Udusevio me svojim humorom , jednostavnoscu i pozitivom, iako sam citajuci ga na blogu imala potpuno drugi stav o njjemu , cak me ponekad nervirao svojim pisanjem i komentiranjem. Poslije sam skontala da je to sve bio dio njegove zezancije .
Zao mi je samo sto me ova daljina sprijecava da se mogu i na drugi nacin oprostiti od dragih ljudi koi odlaze ...
Ali sve ono lijepo koje pamtim , dobrodusnost i njegov sarm , ostaje u mom sjecanju i onih koji su ga zaista poznavali i voljeli...

Znas li otkad te nema u mom zivotu
zelim da te uopce nema..
A zelim , zelim te , zelim ,
iako znam da te necu ni imati ni okusiti...

Nikad vise taj osjecaj slatke srece
bilo kad i bilo gdje...
Na mojim usnama da se topis ,
niz grlo da mi klizis i nestajes....

Neka te drugi vole , neka uzivaju u tebi ,
a ja cu te samo zeljeti ,
naci zamjenu i utjehu u nimalo slicnom osjecaju

Znas li ?
Ti si za mene gorka stvarnost ,
a ja za tebe preslatka...

Tebi ne fali nista , a ti falis meni..
Moja COKOLADA.

( jbn je taj dijabetes, samo mislim na slatko :)) )
Link

KO SAM

Ko sam ja?
Jesam li
ja glas što priča gluposti,
šum vjetra u svom svijetu,
srce,
srce iz kojeg ljubav iznutra
uzalud dopire.

Jesam li
ljetnji pljusak
izazvan nečim,
a uzvraćeno mu ničim.
Kiša praćena
munjama i grmljavinom,
pljusak,
koji sve rjeđe
plemeni naše duše.

Jesmo li
ukopani u vremenu,
poznati ton,
intonacija samo nekoj prošlosti
ili su naši ideali
prerasli ovaj svijet
pa niko više
i ne vjeruje ni u šta.

DŽIBRIĆ ADMIR

Alexandre Dumas sr. pisac nevjerojatno plodnog talenta, bogate fantazije i živa duha, okušao se jednako sretno u kazališnim djelima i u povijesnim romanima. Najpoznatija njegova djela su avanturistički roman "Tri mušketira" i "Grof Monte Cristo".
Bio je najpopularniji romanopisac i dramatičar svoga vremena. Napisao je, što sam, što u suradnji s drugima, oko 300 romana i drama. Za kazalište je zaslužan jer je dao prvu povijesnu romantičnu dramu "Henrik III i njegov dvor".
Dumas je imao barem četvoro vanbračne djece i oko 40 ljubavnica, iako je bio oženjen glumicom Ida Ferrier sa kojom nije imao djece.
Njegovo najpoznatije dijete nosi isto ime kao i on, zato jednom i drugom pored imena stoje nastavci otac i sin. Njega je dobio sa krojačicom Marie-Laure-Catherine Labay .
Dumas je sina priznao tek 1831. godine i osigurao mu najbolje obrazovanje. Zakon je Dumasu sr. omogućio da uzme sina majci i majčina agonija inspirirala je Dumasa jr. da piše o ženskim mukama i patnjama. Dumas jr. uvijek je pisao moralna djela, a u njegovoj drami "Prirodni sin" iz 1858. godine govori da otac mora priznati rođenog sina i oženiti ženu, to jest djetetovu majku.

Dumas jr. je 1844. godine otišao živjeti s ocem. Tu je upoznao Marie Duplessis, svoju inspiraciju za roman " Dama s kamelijama" (La dame aux camélias). Djelo je poslije adaptirano u dramu i bila je baza za Verdijevu operu Travijata iz 1853.

Pošto je Aleksandre Dumas sr. zbog mješovitog porijekla bio mulat često je nailazio na uvrede.
Čak je i napisao knjigu, objavljenu pod nazivom „Žorž“, u kojoj je govorio o rasizmu.

Jednom prilikom, kada su ga kasnije tokom života, zlonamjerno pitali o njegovom porodičnom stablu, Dumas jr. je odbrusio: „Moj otac je bio mulat, moja baba crnkinja, a moji pradjeda i prabaka su bili majmuni. Ukratko, moja loza počinje tamo gdje se vaša, gospodine, završava.“

Jednom su studenti pitali antropologinju Margaret Mead (1901-1978) što ona smatra najranijim znakom civilizacije u ljudskoj kulturi. Očekivali su da Mead govori o udicama za pecanje, glinenim posudama ili obrađenom kamenu za drobljenje žita.
Umjesto toga, Margaret Mead je rekla da je najraniji znak civilizacije u drevnoj kulturi bedrena kost sa zaraslim prelomom. Objasnila je kako u životinjskom carstvu umireš kad polomiš nogu. Ne možeš da pobjegneš od opasnosti, ni da nađeš pitku vodu ili da loviš sebi hranu. Postaješ plijen za druge životinje. Nijedna životinja u divljini ne može da preživi dovoljno dugo da bi joj zarasla bedrena kost.
Slomljena bedrena kost koja je zarasla predstavlja dokaz da je neko vodio računa o ranjenoj osobi, neko joj je previjao ranu, prenio je na bezbjedno mjesto i brinuo o njoj tijekom oporavka. Tu počinje civilizacija.
.................................
Onda procitam predavanje koje je odrzao , nas poznati astronom iz Visnjana, Korado Korlevic rijeckim gimnazijalcima (izvor Novi list )
Korada Korlevica sam uzivala slusati na Radio Puli , svaki dan popodne. Ne znam da li i sad postoji ta emisija , ali ju toplo preporucam , jer tog covjeka vrijedi cuti. Inace, Korado je prema podacima na stranici Minor Planet Discoverers, 18. je najproduktivniji tragač za asteroidima svih vremena. U periodu od 1996. do 2001. otkrio ih je 947, te bio suotkrivač kod još 110 asteroida.
I kaze Korado na svom predavanju :

'Informatičko doba digitalne revolucije je iza nas. Trajalo je kratko, najkraće je to razdoblje u povijesti, ali napravilo je niz dramatičnih preokreta. Prapovijest civilizacije trajala je 90 tisuća godina, poljoprivredno doba deset tisuća, industrijsko u najboljem smislu dvjesto godina, a informatičko svega 25. Ali, umjesto da uđemo u neko novo doba razvoja, mi smo ušli u slijepo crijevo civilizacije', rekao je astronom Korado Korlević učenicima riječke gimnazije Andrije Mohorovičića, okupljenima u višnjanskoj staroj zvjezdarnici

'Sve, ali baš sve svoje stavove, razmišljanja, navike, sve morate promijeniti ako se mislite prilagoditi budućnosti koja je već počela. Ma kakvo digitalno doba, ono je već iza nas. Morate preuzeti upravljanje i odrediti se prema budućnosti tako da ona pripada vama! Danas velika korist, sutra potencijalna opasnost', poručio je Korlević gimnazijalcima.

Nalazimo se na putu kaosa, smatra višnjanski astronom. Da on to ne bi bio, postoje ključanice koje se moraju otključati kako bi se dobilo odgovore na pitanja koja smo skloni mistificirati jer na njih nemamo odgovora.
Istina je drugačija. Ali da biste mogli doći u situaciju u kojoj ćete pronaći modalitet za otključavanje neke od ključanica kaosa, najprije morate shvatiti da su znanja koja vam se nude potpuno nebitna', rekao je Korlević. 'Gomilate podatke koji su putem elektronskih, digitalnih platformi dostupni u nekoliko sekundi.'

Korlević smatra da se nalazimo naprosto u stadiju u kojem se svojedobno našlo Rimsko carstvo koje je privremeno rješenje za spas pronašlo u sustavu 'kruha i igara'. Gradili su se amfiteatri, a ratnici bez ratova i ljudi bez posla bili su uhljebljivani. Ljudima se odvlačila pažnja od bitnog, ali su bili sretni jer imali su kruha i igara, objasnio je Korlević riječkim gimnazijalcima.

'Vidite li neku sličnost današnjim dobom? Naravno, identična je. Kako u Hrvatskoj, gdje su najveće postignuća izgradnja sportskih dvorana i kružnih tokova, za čiju se vrijednost moglo osigurati tisuće školskih kemijskih i sličnih laboratorija, tako i u svijetu. Jer čemu laboratoriji? Mnogo je važnija ljubav prema nekom sportskom klubu i pivovari koja ga prati', bio je ironičan Korlević.

Nedavno je umjetna inteligencija porazila japanskog prvaka u gou', otkrio je Korlević govoreći o stalnom i nezaustavljivom razvoju umjetne inteligencije. S ljudskim mozgom to ni izbliza nije slučaj. 'Mi ljudi imamo količinski mnogo mozga, no on je strašno kaotičan, nepovezan, pa i nefunkcionalan', kaže Korlević. 'Kad pogledate koliko mali mozak ima papagaj, a po mnogim funkcijama je jednak djetetu od tri godine, jasno je koliko mi imamo čudan i nedovoljno iskorišteni sustav. Ne bih se čudio da u dogledno vrijeme nadzor nad ljudima preuzme ono što danas poznajemo kao internet, umjetnu inteligenciju.'

Uostalom, podsjetio je višnjanski astronom, danas se provode eksperimenti u kojima se ljude direktno spaja na internet, bez korištenja posrednika, pametnih telefona. Internet može ugraditi u unutrašnjost lubanje, ugradnjom u dijelove unutarnjeg uha, dok se vanjski se senzor povezuje putem bluetootha i to je to: imate internet direktno u glavi!

Korlević se u predavanju dotaknuo i ratova te oružja za masovno uništavanje.
Prvi okršaj ratnog karaktera dogodio se prije nekog vremena u Siriji kad je izbio sukob između standardnih vojnika i robota. Poubijano je na desetke ljudi dok roboti praktično nisu bili ni oštećeni', otkrio je Korlević. 'Riječ je bila o ruskim robotima u čijoj izradi participira i hrvatska tvrtka Doking, firma koja se razvila izrađujući strojeve za razminiravanje nakon rata u Hrvatskoj.'

Genetska manipulacija je stvarnost, kaže Korlević. Za nekoliko godina ljudi će moći genetski utjecati na izgled svog potomstva.

'Uz pomoć pojedinih aplikacija možete oblikovati kućne ljubimce. Uskoro ćete to moći činiti i s vlastitom djecom. Boja očiju, jači mišići, ojačanje pojedinih organa i funkcija koje su kod prethodnika slabije funkcionirali, sve će se moći uz određenu cijenu', najavio je Korlević.

Korlević je gimnazijalcima govorio i o starenju kao običnom 'bugu', pogrešci koja se lako može ispraviti.

Danas se uz pomoć poznatih znanstvenih metoda lako može zajamčiti život do 120 ili više godina. Uskoro će se moći živjeti i mnogo duže, 200 ili u nekom budućem vremenu do metuzalemskih 969 godina', najavio je Korlević. Moguće je ostvariti i potomstvo bez muškaraca:

'Vrlo su se uspješno okončali eksperimenti gdje se iz matične stanice ženke došlo do rasplodne stanice kojom se oplodilo drugu ženku, koja je na svijet donijela uspješno, zdravo mladunče. Suprotno je nemoguće jer je jajna stanica enormno kompliciranija od spermija, tako da je jasno kako ulazimo u doba kad će dominantno zavladati žene. Vrlo brzo će unutar populacije uspješno biti 70 posto žena i svega 30 posto muškaraca', najavio je Korlević i poručio gimnazijalkama:

'Djevojke, nemojte previše dvojiti i vagati, značajno se smanjuje broj kvalitetnih muških partnera. Što god mislili o njima, vaši kolege u gimnaziji, ili oni koje ćete susretati na faksu, su ono najbolje što od muškog roda možete pronaći. A u budućnosti će biti još i gore', najavio je Korado Korlević, piše Novi list.

Prema legendi iz 19. vijeka, Istina i Laž su se srele jednog dana. Laž je rekla Istini: "Kako je predivan dan danas!"
Istina je pogledala u nebo i uzdahnula sa olakšanjem, dan je zaista bio predivan.
Njih dvije su provele dosta vremena zajedno, da bi na kraju stigle do jednog bunara. Laž se obratila Istini: "Voda je zaista lijepa, hajde da se okupamo zajedno!"
Istina je, pomalo sumnjičavo, provjerila vodu i otkrila da je zaista ugodna za kupanje.
Tada su obje skinule svoju odeću i počele se kupati. Odjednom, Laž je izletjela iz vode, obukla odjeću od Istine i pobjegla. Pobjesnela Istina istrčala je iz bunara, pokušavajući da pronađe Laž i uzme natrag svoju odjeću.
Svijet, gledajući golu Istinu, okretao je svoje poglede sa osudom i bijesom. Sirota Istina se vratila u bunar i nestala zauvijek, skrivajući tako svoju sramotu. Od tada, Laž putuje širom svijeta obučena kao Istina, zadovoljavajući potrebe društva, jer Svijet, u svakom slučaju, ne posjeduje ni najmanju želju da upozna golu Istinu.

"Meconopsis (Meconopsis) - grm s nebesko plavim cvjetovima koji pripadaju obitelji Macova. Zovu ga i zvonasti mak, himalajski, tibetanski i plavi mak.

Ovaj nevjerojatan cvijet dolazi iz Himalaja, ali su ga Britanci počeli uzgajati kao kulturu krajolika. Plavi se mak smatra simbolom sreće, mira i sklada u Butanu, gdje je prepoznat kao nacionalni simbol.

Butan je jedina zemlja na svijetu u kojoj je vlast uvjerena da je sreća najvažniji cilj kojem teži cijelo stanovništvo. Koliko im je to važno, govori podatak da je pravo na sreću upisano u član 9 njihovog ustava.

Iz tog razloga se, svakoj osobi u zemlji u sklopu popisa stanovništva, između ostalog, postavlja i pitanje “jeste li sretni?”

U posljednjem popisu provedenom 2015. godine, 35 posto stanovništva je izjavilo da su “vrlo sretni”, 47,9 posto se osjeća “umjereno sretnima”, a samo 8,8 posto stanovnika je izjavilo da su “nesretni”.

U Butanu ne postoji koncept bruto domaćeg proizvoda. Umjesto toga, za blagostanja u zemlji koristi se drugačiji indikator – bruto nacionalna sreća.

Bruto nacionalna sreća je koncept koji je nastao 1972. godine u Butanu kao ideja tadašnjeg butanskog kralja. Ideja predstavlja protutežu bruto nacionalnom proizvodu i potiče iz budizma.

Postoje četiri osnovne komponente bruto nacionalne sreće, a to su kulturna dimenzija, ravnopravan ekonomski razvoj, dobro upravljanje i zaštita životne sredine.

Stoga, sreća se smatra glavnim prioritetom nacionalne politike. Vlada Butana čak je osnovala i Ministarstvo sreće, koje do sada nije imala ni jedna zemlja na svijetu.

Butan, koji je prema svim pokazateljima uistinu jedinstveno mjesto na ovoj planeti, puno je manje pogođen globalnim problemima kao što su glad i kriminal.

Ljudi tamo žive zadovoljnim životom, nisu opsjednuti modernom tehnologijom i uspješno su sačuvali svoju jedinstvenu kulturnu baštinu. Za ovo je zaslužna činjenica da do sada nisu iskusili ratna razaranja ili ekstremno siromaštvo."
---------------------------------------------------------------------------
------------------------------


Draga biserna , kad mogu Britanci mozes ga i ti uzgajati.. iako je uzgoj svakog cvijeta / biljke mir i sreca.. :)

Moj tata je imao neki ludi obicaj da pozove fotografa pred Novu Godinu i napravi obiteljski fotosejsen. Ni danas dan ne znam cemu je to sluzilo kad je on imao odlican fotoaparat , ruski ZENIT ..meni je taj aparat bio san snova , do neke godine..:))
Sjecam se spremanja za to fotkanje..po maminoj zelji i odluci svi smo morali navuci na sebe sve najnovije.
Zima je, snijeg uvijek do koljena , u kuci toplo , vatra pucketa ui peci i sve mirise na topal kruh , koji se svaki dan pekao..
Frizura mi je isto mamina kreacija.. :))))
Ali, okej , frizura je i boze pomozi , ali ova obleka ??!! ... sjecam se ove haljinice , roza cipkasta (taman za ljeto ) bijele strample (tako smo to zvali ) i svijetlo roza vestica.... i mojih cca 10 -11 g.. ne mogu tocno se sjetiti koja je to god.
Meni suze na oci idu od ove ubitacne kombinacije... :))))))))

"Odvedite dijete u šumu i oslobodićete ga. Odvedite odraslu osobu u šumu i ona će pronaći dijete u sebi "(n/a)
Volim more , ali suma i planine su nesto posebno gdje se i sama osjecam posebno... nesto kao - tu pripadam.
Sve je to ljepota prirode i lijek za dusu...
Za neke (bolesti) nema lijeka i tu se nista ne moze napraviti...