WDF

nek plemenitu autoricu istoimenog bloga prosvjetle bogovi blagonaklonog pogleda i ljubičastog neba na neodgovorne individue koje pokušavaju objasnit svoje nedostojne poglede na svijet....

pa nema baš nekog smisla..da sam još normalan i da mislim da moje postojanje treba imati smisao....onda bih znao da smisao mom postojanju dajem samo sam sebi.
nitko mom životu neće ,niti može dati smisao
ako ja ...kad me put navede ne križanje..put..kušnju...to je samo do mene...moj odabir.
ne gazi kukce...ne psuj...ne pij..ne jedi..ne diraj frendovu curu za cice...sve neki blesavi zahtjevi...
čiji savjet poslušat....tko je u pravu...
čiji život uopće ima smisla...kako mu dajemo smisao...ili se smisao sam stvori..rađa..

a možda i ne možemo svom postojanju dati smisao
možda smisao nečijeg života je samo da dijeli sudbinu sa vlati trave...naravno da možemo jahati na snažnim valovima egotripa...al kad nam dođe kraj...nema nas...nestajemo...ulazimo u povjest...sjećanje koje je osuđeno na zaborav i brisanje..i smisao se gubi

i sve te potrebe da objasnimo svoje postojanje(svrhu) samom sebi su valjda neka evolucijska začkoljica koja nas tjera na promašena djela...ta potreba daa budemo veliki..pravedni...vrijedni..najbliži nekom bogu sumnjivih namjera..najbolji domoljubi..najljepši...najnačitaniji...možda najbolji korisnici psihophotoshopa...

možda samo da živimo dobro i da ne uzimamo drugima..i da budemo dobri prema svima...možda bi to dalo malo smisla našim životima.


Link


ma kome lažem, sise daju čovjeku smisao života.

E to objašnjava zašto meni smisao kad nemam maramice u grudnjacima promiče.

jutrom mogu reći da sam nekako izgubila svoje sitne sate...pa tako i smisao o smislu? kako se čovjek s godinama prepusti a još više popusti...iako misao i dalje vrluda onkraj besmisla, tražeći smisao u svakodnevnom ustajanju?

dan

na iskrici sam shvatila da sam prizemna i pravocrtna.
- uvjerenja sam da tek punog želuca, novčanika, dobrog zdravlja i na toplom- možemo polemizirati o filozofiji života.
ne ubrajam tu one koji od toga žive. Dobar dio takvih koje poznajem su komercijalizirani do te mjere da ni sami ne vjeruju u ono što uče druge, ali im to omogućava i pun novčanik i pun želudac.

Koliko nezadovoljnika uči druge kako živjeti, koliko krupnih uče dijetu..

pogni, ni Karl Marx ne bi to bolje rekao

ifka..i male sise su ...sise..