Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Znas li otkad te nema u mom zivotu
zelim da te uopce nema..
A zelim , zelim te , zelim ,
iako znam da te necu ni imati ni okusiti...

Nikad vise taj osjecaj slatke srece
bilo kad i bilo gdje...
Na mojim usnama da se topis ,
niz grlo da mi klizis i nestajes....

Neka te drugi vole , neka uzivaju u tebi ,
a ja cu te samo zeljeti ,
naci zamjenu i utjehu u nimalo slicnom osjecaju

Znas li ?
Ti si za mene gorka stvarnost ,
a ja za tebe preslatka...

Tebi ne fali nista , a ti falis meni..
Moja COKOLADA.

( jbn je taj dijabetes, samo mislim na slatko :)) )
Link

Osim cokolade muci me sto se ne zna do kada cemo se radovati u tisini...
Ne mogu reci da se nemamo cemu radovati , jer bi to znacilo da ni ne zivimo. Ali nekako povlacimo se u svoj mikro svijet... nema koncerata , nema navijaca , nema publike ... sto to znaci za muziku , sport, kulturu ?
Znam , ima i puno gorih stvari , ljudi ostaju bez posla , pa nece imati ni za kruh..
Politika nikad nije bila zanimljiva tema , ni meni , ni svima onima sa kojima se druzim... Mozda bas zato sto smo mislili dok je kruha i igara bice i zivota , je doslo vrijeme da se vratimo tamo odakle smo dosli... prirodi.

Vjerujem da ce se u buducnosti jos jedino u prirodi moci odrzati ovakvi koncerti , pod uvjetom da ne unistimo sve tamo gdje stanemo nogom...