MMM, LEP KÒ GREH, A NIJE NADAN ( VIDOšević)
Tako su, naime, za one koji to ne znaju, braća srbi rekli za njega kad je došao u posjet kao ministar nečega. A sad vezano uz naslov.
Ugledala sam neki dan pravog muškarca, lipog, markantnog, s onim malim, malim smiješkom u rubu usana.
I gledali smo se malo, kao sve nehajno, bez riječi, da ne pokvarimo idilu. Čak sam i uzdahnula u sebi. Osjećala sam se kao šiparica, ali nekako odrasla, ono na prijelazu djevojčurka u djevojku i jedino sam s više samopouzdanja buljila u njega.
Onda je frendica grubo prekinula zanesenost uzevši mi časopis iz ruke uz prijekorne riječi: Daj, ne možeš kasniti baš toliko. I poklopila ga totalno. Nije to bio ni cosmo, ni viva, ni gloria, ...ne znam više ...ž iva istina..., već neki liječnički casopis, a on ne maneken ili, ne daj Bože, fotomodel, vec neki dr.mr. spec.....
I sad razmišljam, da li da odem na pregled, iako nemam problema s plućima, samo ponekad, vrlo, vrlo rijetko sa srcem, a i to nije fizičke prirode, više je povezano s pucanjem i čudnim kuckanjima zbog nekog, ma nije vazno, ne pilajte me..
A i srce je blizu pluća, zar ne?
E, onda sam vozila vukovarskom i dalje razmisljajuci o pulmologu, kad sam si ufurala da jedan črleni autic ide za mnom , kao prati me, ja u srednju traku, on isto, ja u desnu, evo i njega.
Na držićevoj sam ga skicnula i bio je bas smišan. No, prividnost je pokvario vec na slijedećem semaforu skrenuvši za mercator.
Onda sam se dovezla do kvatrića i našla se sa stvarnim na kavi. I bio mi nekako sav lip, i imao je svijetlo-plavu majicicu i trapke i baš se trudio u priči i osmijesima. A ja volim plavo. Nije mu falilo šarma, ni spontanosti, ni dobrih riječi. Jednom rječju, bio mi je sav oi totalno napet, dalmoši se znati o čemu govorim, a i svi koji su primirisali mora.
Svi su mi odjednom bas zgodušni, a do neki dan sam kukala da nemaš što ni pogledati.
Kući sam vozila mehanički, poznatim putem, a u misli mi je rondao lipi.
Sjetila sam se i časopisa i odlučila momentalno prigrliti sve.
Niš, uzet ću frendici časopis pa možda istrgnem stranicu s doturom i prikucam si ga na zid. Spavaće sobe, naravno. I privremeno. Dok ne odjenem plavu boju.
26.05.2005. u 0:37 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar