Laprdarij

Nije ovo prvi put da to zaključujem. Kuće imaju nekog svog duha. Kastaneda je pisao da se meksički indijanci klanjaju duhu zatvorenih prostora (špilja, kuća, auto) kad ulaze u nešto takvo.

Uglavnom, kuća u kojoj je taj moj stan koji se uređuje (glagol je prešao u dugo-trajni) stara je oko 100 godina, koju godinu sim tam. I potrefilo se da 3 stanara u istoj vertikali istovremeno uređuju stanove. Ok, potres je pripomogao, ali kod mene nije jer sam krenula u renoviranje prije potresa. Pa je došao pomoći mi frend perfekcionist koji 'ne može napraviti a da nije kak spada', i malo pomalo ode stan u jagode. Hvala mu velika, da nije njega ja bih improvizirala. A on ne da.

I taman mi priveli sve kraju, i susjeda na drugom katu isto - kad procuri kanalizacijska vertikala i padne odluka - mijenja se cijev. Majstori krenuli razvaljivati, od kupaone i zahoda mi je ostalo skoro ništa, fali i četvrt poda, otkriva se svaki čas neko povijesno čudo, cijev koja nikud ne vodi ili dolazi ne zna se otkud, betonska deka između dva kata tanka da ne može biti tanja - kak je uopće durala do sada?

I kak sad da ja ne pomislim - evo, kuća je živa! Razmazili smo je zadnjih mjeseci, pogotovo ovaj moj frend koji joj tepa, govori joj - ti si zaslužila najbolje, nebum ti ja niš sfušal, ljepotica moja! Divi se on njezinim starim vratima i mesinganim kvakama (skine svaku pa ju odnese doma polirati i vrati neprepoznatljivu, zlatnu), starim prozorima isto s mesinganim kvakama, stogodišnjim pločicama u hodniku..

I ljepotica želi kompletni tretman! Zaslinila na odvodnoj, hitne intervencije, i eto je razvaljene, a kad sve bude gotovo bit će ko nova! Zaželila si kuća biti lijepom, i dobrom! A možda voli i da se muva po njoj. I ja joj to želim, nek zablista :)

Ta kuća ima baš dobru vibru!

Nekad je bila na osami, da mi je neka njena fotka iz tog doba. Sad je okružena zgradama pa se ne vidi kako je bila lijepa.

Tu su moja djeca nastala i odrastala do svoje 4-5 godine, no nije centar za dječicu

Oduvijek sam voljela stare kuće, al' od kad ste se urušili baš i ne.
A opet će se dogoditi.
Od sad volim samo kuće kojima dlaka s glave nije pala u ovom zadnjem potresu.

Ma šta pričam, ovdje oko mene kada tornado protutnji, ima da nema niti jedne kuće...još nije, bar ne tu blizu
...ali to je već drugi blog, ovaj je o Zagrebu.

Sve stvari imaju dušu. Ili smo im mi dali dio svoje, kad se teško od njih rastajemo.
U proljeće smo kupili novi poslovni auto i odgađali stari staviti u oglasnik.
Konačno u četvrtak oglasnik, zove čovjek dolazi u petak u jutro.
Veliko dijete ide upaliti auto za svaki slučaj, auto ne trza na nikakav pokuša. Zove čovjeka da ne dođe.. Opet ide upaliti auto.. auto pali od prve..
Zove drugi da će doći.. pali mali auto, nešto zaškripi i ode ventilator u kabini..zove kupca da ne otišao ventilator da ne dođe.. pali auto u nedjelju, radi sve ko ura..i ventilator i klima.. I što reči.. vadi ga iz oglasnika..

dobro je enrgetski ocistiti stare kuce pa i zemljiste kojoj joj pripada.

Juicy, ova nasa je dobro prosla, ne dimnjak, par pukotina ali nista staticki kriticno

da, Pogni, jos ce ispast da auti i kuce biraju nas a ne mi njih

tad jos nisam znala za ciscenja. ali kad sam se uselila u ovaj sad stan, prvo je bilo ciscenje. pusti..

kažu da su i djeca izabrala nas za roditelje..
a kad bolje razmislim- mislim da su me odabrale i sve veće stvari koje sam kupila (ili dobila ili..).
Pred desetak godina su mi u 24 sata krepnuli svi kućanski aparati- od perilice -pečnice, pegle,televizor, perilica suđa.. čak i bojler u kupaoni. A nije bilo povezano sa neispravnim instalacijama niti sam ih mlatila nogom.
A da bi stvar bila bolja- na taj dan mi je sjeo i novac od fuš posla koji sam dugo čekala- taman toliko da pokupujem ove koji su pokrepali.
Slučajnost??

nista nije slucajno :) da, mi smo izabrane... a dobro

ako je dijete nezadovoljno, tko mu kriv, sam je birao. a mi smijemo prigovarati :)