Laprdarij

Ima jedan lik u ovoj mojoj kući koji vodi glavnu riječ. A kako su u toj kući svi već odavno generacijama, svi su si na pas mater. A taj o kojem je riječ je prost i bezobrazan, vulgaran, po svim kriterijima vrijeđa. A na ročito je muška šovinistička svinja, bi rekli.

Neki dan se popičkarao s jednom susjedom, izbacila da je van iz stana. Radovi su i on došao kao nadgledati. Došla ona do mene i žali se što joj je sve rekao, a ja neutralno, da, da..

I veli ona: znate, moja teta koja je živjela ovdje poznavala je njegovu mamu. Njegova mama je isto bila lupita ko on. Znate što mu je radila kad je bio mali, a zločest? Tjerala bi ga da sjedi u hladnoj vodi.

Ajme! Do tog trenutka i nisam baš imala nekih simpatija prema njemu, ali u tom trenutku sam pred sobom ugledala dijete upakirano u odraslu osobu, nesretno i smrznuto dijete! I otad ne mogu izbiti tu sliku iz glave, jadničak! Pa njie čudo da je tako nesretan!

Biti nježan prema sebi, zagrliti to dijete u sebi.. sebe malog..

Obratiti se sebi kad si imao/la 3 godine, i zagrliti sebe-dijete..

Biti nježan... nježan... nježan..