WDF

možebit da ljudi koji znaju da su ljudi i uvijek će ljudski pristupat drugima..njihovim mislima..djelima...povijesti svemu,,
malo čudni..
tvoj lavež neće učimit nikoga sretnijim....
možda malo manje svojim..malo manje našim...oooo slatkim našime.....
i nikad više.
sve te tamne i šarene crte koje mi si ispisujete....venu i nestaju...
slatke i gorke...
bljesak ostaje u očima..a i tama.
najvolim tamu koja dolazi..s njom znaš da je mrak..i to je to....
nitko ti nije pomogao..nije vidio kemiju koja se rojila u tebi..nismo vidli da ti se nezdrava sluz cjedila iz ruba tvojih usana
naša prava ogledala nam pokazuju nas baš takvima kakvi bi smo voljeli bit.
a nekako nismo,,,

basta

nemam pojma koja blesava veternarka je radila tam u osjeku...neko je zajebo...
ingeborg valjda zna..

a paralelu si više povlačite sami...meni se ne da




LinkLink

nešta kao zastave se vidi

dal se snovi spuštaju na nas..il mi uranjamo u njih...
voda..
svugdje voda.. na betonu.... travi...žutoj ilovači i asvaltu..
čujem samo kišu i vodu
hodam kroz nju..trave i živice i prazno i pusto i lijepo i vječnih slika urezanih u oko
gdje nema nikoga doma..
nitko ne čeka...neće ni čekati.
na mene

i opet mirišem jutro i volim maglu i sve one tihe i sive stvari koje me vežu za život
ponovo bludim i budim se nesam i neuvijek i ne nikad
ponekad se ne budim
ostajem u čahuri i zamišljam sebe u vodi
nekad bistroj i toploj..
nekad mutnoj i punoj velikih trulih riba
vodi...

nekad se ne budim.

ybilj ne pokušavam biti himničan...ni ...nekakav...
nema poruke...
samo ....

https://www.youtube.com/watch?v=A8MZUSsCZZw