Muškarci i žene...i nešto između

Vjernicima, onim bespogovornim, lakše je u životu.
Prihvate sve. Tako, jer drugačije nisu naučili.
Ili inercijom, možda i svjesnim odabirom jer im je jednostavnije.

Vjera, nebožjeg oblika, potrebna je svima.
Kao hrana. Svakodnevna.
Kao premosnica od danas do sutra ili od nevolje do nevolje, kao duhovni, i ne samo to, placebo.

Vjerovati u nešto, oblik je i poniznog očekivanja.
Ali kad postane samo sebi svrha, ništa više od toga, postaje i ostaje samo opravdanje za lijenost.
I za ogorčenosti kao posljedicu.

Svima vama koji vjerujete sebi i drugima, a dlanovi su vam čisti i rašireni kao ruka u prijateljskom pozdravu, vjerujete i djelujete, sretan vam Uskrs!