Laprdarij

Dragi sublogeri, vrijeme je da se i ja oprostim. To što me danima nema na blogu, ponekad tjednima, pa mjesecima, nema veze. Nisma se dugo opraštala.

Više ni ne brojim godine otkad sam tu. Došla sam u cvijetu mladosti, ispod 50, i one iznad pedeset su mi nekak bile stare. Hehe! Znate kaj, da nema ovog društva koje me stalno podsjeća da sam stara, meni je u glavi isto kao i sa 17 recimo. Ja bih bila vječno mlada da nema ovih koji mi godine stalno na nos nabijaju. A ono, niš me ne boli, ok, boli, neki dan sam se poskliznula u kadi i bome bubnula u rebra, ostala bez zraka. Rtg sve ok. Niš mi nije, ali boli kad ležim. Kad faking stojim, sjedim, hodam, niš, a legnem i nikak se namjestit. Tak da slabije spavam zadnjih dana. A zakaj sam se poskliznula? Godine? Ili možda sapun, koji mi je ispao, ali nisam isprala tu ljigu nego sam kao na koru od banane.

Bez pretjerivanja, sad mi je predobro! Evo, ne stingem ni na blog! Trenutno sam na Kvarneru i očekujem oluju, pijavice, orkansko jugo pa buru, pa i snijeg. Tu je takva tišina da doslovno čujem zujanje u vlastitoj glavi. Mislim da to ne spada u tinitus. Tišina da nemreš vjerovat. E, sad, kad sam čula prognozu, da idem u Zg? A opet, šteta, imam g.o. do srijede. Prekjučer sam bila na snijegu u Gorskom kotaru, bilo je predivno, ali mi pas ima problema s nekim štengama i morali smo se evakuirati. Nažalost! Volim biti tamo, naložit vatricu.. E, tamo je nestvarno! Slušala sam radio, i to one najjače stanice jer druge ne hvata, štoćereć HR1 i 2. Osim što sam čula sve prijenose utakmica, za popizdit, bilo je i dobre glazbe. TV nisam uspjela upogonit, usprkos onim konverterima, adapterima, sranjima. A da i jesam, vjerojatno ga ne bih ni gledala. Ali peć na drva, pa nosi cjepanice, loženje svako jutro.. ma.. pa gledam u vatru ko začarana..

Ok, i mi se evakuirali na more gdje je prizemlje i pas nema problema. Na suncu je za kratke rukave danas bilo. Prema mjerenjima je to oko 12C, ali na suncu je fino. A navikla sam na hladno. Zalazak sunca je bio krvavo crven, čak ljubičast. Ne znam kakav je bio u Zg. Izazivao je strahopoštovanje.

Jutros sam se borila s jednim drvetom koje uporno raste u mojem malom vrtu. Nema tu mjesta za veliko drvo. Ali ovo uprlo i ne da se, raste nevjerojatnom brzinom. Prošle godine ga sasjekla do balčaka, ove godine metar visoko. Raste naočigled. A žao mi ga polijevat tamo nekim kiselinama, otrovima, naftom, što su mi već sve predložili. Lijepo uzela testeru i pili, opet ga odrezala do zemlje. Ali ovaj put sam napravila ono što se spremam napraviti već godinama, a to je da mu napravim mrak, da jednostavno ne raste. Pokrila sam ga nekakvim neprozirnim pokrivačem, debelim, i nabacala veliko kamenje na to. Jer tu kad bura derne, nosi sitnije kamenje. I sad nek bude što treba biti.

Što još? Nešto me struja zeza pak sam išla gledati na internetu kak se spajaju ona 3 prekidača za kupaonicu. Jer mi tu nešto ne štima. Imam mali napredak, ali treba još poraditi na tomu. Iščeprkala sam sve žice iz jedne razvodne kutije, kupaonske, i izgleda da je to nešto korodiralo, osdpojilo se. Morat ću poraditi na tomu. WAGO spojnice su zakon, za one koji ne znaju. To moram nabaviti.

Pes mi neće jesti kad odemo od doma. Preuzbuđena je, nema vremena. Ako pojede jedanput na dan, dobro je. Nije baš ni spavala, cijelu noć dežura, svaki zvuk ju omete. Ja te zvukove ne čujem. Prije 13-14 godina, sjećam se, doručkovala sam i mačka mi je sjedila u krilu. Umjesto da budem sretna, ja očajavala i pitala se, hoći li spasti na mačku? Hoće li netko drugi biti umjesto mačke da me grije? Nije spalo na mačku jer je i mačka ošla. Sad mi pes grije noge i presretna sam! Kak se to mijenja :)

Valjda je nekima suđeno da budu sami cijeli život. Evo, recimo ja. Rodila se kao jedinica, od malena se sjećam da sam bila sama, sama se igrala, uglavnom išla na živce odraslima, odonda sve nekako vodi k samoći. Ne govorim samo o partnerima, i tu sam bila sama, ali i ostalo - ljudi oko mene samo nestaju.. I onda otupiš. A kaj.. čemu drama, nije svatko za sve. Nema, nema. Treba se veseliti onomu čega ima. Ali opet, najveće blago su ljudi. Zato recimo volim stajati u redovima jer mogu poklepetati s ljudima, ili barem nisam sama.

Blog mi daje osjećaj da nisam sama. I to je lijepo. Ali eto, moram se malo i ja opraštati, red je. Pusa, i volim vas :)

Kaj nam jedna epidemija ni dost...sad bute još jednu zmislili tu na blogu...majke mu stare.Dajte se malo skoncentrirajte:-)))

Čemu opraštanje, samo ne dođeš i to je to?
Ali izgleda da je opraštanje prelazno.
Ali kao sve prelazne bolesti - proći će.

gleč, da imam privilegiju kao vi starosjedioci :P, imalo bi smisla doći ovdje kad ti se sprdne, ali kao novosjedilac malo mi je debilno plaćati premium, a dođem tu i tamo, kuiš?

vrijeme je skroz čudljivo, nemreš skužit koje je godišnje doba, ali kažu da je proljeće...čuvaj se putem

razmišljam o novom psu, ali još sam nekako ranjena i tužna, kao da me strah da će mi zamjeriti moja blesica...ali nabavit ću ga sigurno, samo je pitanje dana...pa da s nekim prozborim koju pametnu i da netko diše pored mene

Ja nemam nikakvu privilegiju recimo kao starosjedilac, ja uvijek plaćam premijum od prve godine od kad su uveli plaćanje, a i ne mislim da je to neki veliki trošak. Možda nekom jeste, ali ja o tome ne mogu diskutirati.

Nisam znala da si izgubila pesicu, strašno.
Moraš odžalovati.
Kad budeš spremna, neka druga pesa će te pronaći.

Sretno Koko, ma gdje išla u šetnju prirodom po svom kraju :)

starr sam i sjedim, ali premium plaćam redovito. Uostalom svima koji ne plaćaju ukinuo bih mogućnost da tipnu ijedno slovo na blogu. Neka fino čitaju iz pozadine, a dobro jer i znati tko je žmukler pa žali 15 kuna mjesečno. Kako bi tek plati odjednom tridesetak kuna za dvije kave.

:*

Ajde, bum i ja onda isto tak :))

Sad me zainteresiralo, tko su ti koji se ovdje švercaju, da ih vidim, haha?

Ja mislim da to ne postoji, da je to samo legenda koja se prepričava s koljena na koljeno.
Ili se plaća, pa imaš zvjezdicu ili ništa ne možeš ako ne plaćaš.

e džusi malo si se zaje (zajebala). Koji su logirani do nekog datuma, meni nepoznatog, mogu žvrljati gomile tekstova, lijepiti sličice zečeva, medvjeda mrkih i polarnih, te cvijetića raznih. I onda još netko sa strane dobaci, to je blog, tu se mora pisati. Ma dajte me najte, za ambiciozne pisače i pisačice postoje spisteljski i pjesnički blogovi i portali. To što se netko i na iskrica blogu želi dokazati kao spisatelj/ica samo je način da se nađe srodna duša, a upravo zbog traženja tih srodnih duša iskrica zajedno sa blogom i postoji.

Krelec, ja nemam ništ protiv ambicioznih pisača i ačica, bolje nego da su neambiciozni.
A koji su to koji mogu zabadava postavljati blogove, pojma nemam.
Samo kažem, pod ovim imenom sam ovdje od 2007. (imam i starije nickove, ali nemam podatke) i ja nemam nikakve beneficije.

Imam i privatne poruke iz 2007. to je jako interesantno čitati danas, ali to je off topic.

Evo, ja ne plaćam :))
I zaeb krelec, ja prva ne tražim ni srodnu ni ikakvu drugu dušu jer ni ne pevetiram godinama
U stvari, trebaju me banirati, kaj ne :D

ne trti mene tko što traži. no nekak si mislim da je ovo ipak primarno dejting sajt, pa si mislim da bi i tebi koji dejtić dobro došao.

Kaj ti je, jedva sve stignem i s jednim, još netko u kombinaciji, nemam pojma di bih u gurala još i ljubavnika, pa taman i povremeno i još u doba korone....
Kajgod!

:)

Pa nek ljudi dejtaju, na blogu je to malo teže, kaj ne i za to je pvt
?

A tko hoće dejtati, pa ne treba mu Iskrica :)

bome neka iskrice. gdje da upoznam neku nego ovdje. neću valjda u tramvaju namigivati ženama, ili pak pred marketom dočekivati pretovarene i nuditi pomoć.

A probaj :))
Moš uletiti nekoj i na fejsu...

a blog je izlog u kojemu se detaljnije prezentiramo nego u samom profilu. ako u profilu ima muljaže na blogu je teško muljati kroz dulje vrijeme.

To se slažem, puno se na blogu o mogućim, budućim.... Može doznati, puno više nego na profilu

Nemoooj

KUD SI KJENUJA?KAM IDEŠ?

Nemoj otići. Ako nekom nisi zanimljiva mnogima jesi.
Usput ni ja ne plaćam premium jer mi je to omogućila pretpostavljam kao i još nekima Iskrica a ne zato to ne bi platila da se to od mene tražilo. Čemu primjedbe "ja ne bi dozvolio/la da tu netko tipne slovo" ma otkud vam pravo za to? Haha svašta. I na znanje protivnicima platila bi ne jednu kavu nego 5 kava svakome:-)

fanika ti sigurno nisi protivnik, naprotiv

krelec sve 5, samo se ograđujem jer znam tko sam i kakva sam:-)