Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Oduvijek sam voljela puno citati i pisati. Pisati mi je bilo lakse i ljepse nego puno pricati. Zato sam u mladosti pisala svoje dnevnike koje i danas cuvam , ne citam ih , ali eto , neka ih , kao slike moje proslosti..
Pisma su bila dugaaaaaaa, bogte , kao romani...sreca kad ga posaljem , onda nestrpljivo cekam odgovor .
Zatim je dosla elektronska posta . Ajmeee, radosti , napisati pismo i odmah poslati/dobiti !
Pa su dosli mobiteli , sms poruke.. i tako sve krace i krace pisem , odgovaram..
Uporedo sa tim sve manje i pricam.. a sve manje toga imam i za reci.. nekad , bolje da nisam ni rekla to sto jesam ( kao nesretni zapis o krivoj informaciji )..
Ali nekako , valjda s godinama , shvatis da je bolje za tebe znati slusati /citati nego puno pricati / pisati , a nista sustinski i zanimljivo za reci...
Tako se i suzava broj ljudi sa kojima komuniciram i kojima dozvoljavam da me smaraju svojim praznim pricama , glupim komentarima i problemima u svojim glavama...
Time samo ostavljam puno vise prostora i vremena za one koji to zaista zasluzuju i sa takvima imam o cemu i pricati i pisati..

Nema sumnje , godine rade svoje,...