Bura
Orkanska bura
sve pred sobom ruši
Škure trese, o prozore lupa,
drveće povija iz korijena čupa
Gdje su sada ptice,
bura gnijezda njiše
A u mojoj duši, mir, zatišje
k'o u mirnoj luci
Osjećaji, nekad divlji konji,
u koralu sjećanja, čekaju
da i njih vjetar propuše
Lišće bura, s drveća skida,
otpalo, suho, zrakom leti,
vrtlog stvara, u vis nosi
Na moru, valovi k'o bijele krijeste,
a morska prašina
uz strme liti otoka se diže
Taj mir u duši, sputava me, guši
Otvorit ću vrata korala
na slobodu osjećaje pustit'
Neka ih bura kovitla
u prostranstva nosi
BSp
07.10.2021. u 10:40 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar