WDF

Znam da vam nije lako...svo to sebe i lijubav mije lako staviti nekome u tko zna kakve ruke...
Ne vidiš me
Ne osjećaš me
Tvoji strahovi me zaobilaze...

Ja samo buljim u tebe i stojim
Drvo sam
Upijam sve dobro iz Teb...jedempć te..hranim se tobom.
Jedem i ono loše i gorko
Ti si moja...i sasvim je u redu da budem u tamnici svojih misli
Ponekad te baš volim
Ne svaki dan
Najviše te volim mrziti

Lažem

Svi oni naši koraci koje smo zajedno prećutjeli mi zvone u ušima
Sve one kože naše prelivene danom i noćima utosnule su biljeg u moje ja
I moje sebe

I kad hodam u noći nepoznatim ulicama..
Komad tebe šeće sa mnom

Dali smo se mrštili na sunce...
Ne znam..
Sjećam se da smo se puno smijali..

Dok nismo prestali.
Ne znam kuda su tvoji pogledi tada odlazili..
Ne znam...

Ja sam tada samo gledao u zemlju i beton
Uzele su me ne tako lijepe misli i neke teške navike

Ti si uzela samu sebe i odnesla u gnjezdo koje to nije

Mrtve misli plutaju sa mnom u snovima

Uvkjek nosim sa sobom srebrnu kutijicu naših sjećanja.

Jebat ga..
Zelo me je...

Tisuću prokletih konja stupaju iza mojih prokletih tamnih leđa
Slijepe naše oči gledaju nikamo...
Pozdravljamo se pogledima od sjena..

Sad..kad sam na plaži...za gablec...i buljim u more..i gibraltar i sve..
Sjetim se johnatana liveingstona...
Sjećam se ritma njegovih riječi.
Ali riječi se ne sjećam.

Proljeće je trinaestog u decembru
Azra