WDF

još jedan dan bačen niz vjetar.
popušeni snovi ..novci i vrijeme...

i par kutija cigara

život je lijep.
samo ga treba imat...nekak nam biježi kroz prste...curi...rasipa se ko suhi pijesak...nema ga...
malo vode na dlanu i još skupljih suza na obrazu

i koliko god da nosimo ta sva ta svoja kamena lica...otapa nas i sunce i voda i led...
od nas ostaje samo zapisana sjenka na sunčevom kalendaru izmišljene godine ...
nacrtani medeki.....
varka za ljude koji su nas poznavali...nekad možda i voljeli.

za mene je svakako bolje da živim u izmišljenim svijetovima...ili u svjetovima u kojima žive mali sanjači velikih snova.
mislim da je.
ionak si nitko ne priznaje da živi u vrtu svojih nemira....
pa ja valjda mogu..bar malo...

i obožavam sunce...,volim vjetar...a ponekad i led.
cijenim svaku ženu koja me ikad pogledala onim dobrim pogledom...a i više...
što sam stariji..sve manje gledam ljude u oči...sve više hodam ulicom oslikanog lica luđaka koji je u remisiji...
...
al dobro je ...dobro je...




Link