Sve i ništa

Ej, dragi moji,
nadam se da ste svi dobro i da dobro plivate u ovim nemirnim vodama današnjice s okusom kakve skorašnje kataklizme. Nažalost, još jednom smo pokazali (i dokazali) da kao vrsta (ljudska) iz povijesti nismo ništa naučili. Historia est magistra vitae. Sada, ili je povijest loš učitelj (učiteljica) ili smo mi loši đaci. Svakako bih rekao ovo potonje, ali to smo si sami krivi.
Ubrzana evolucija na materijalnom polju (čitaj; tehnološki napredak) nije bila i još uvijek nije, a kako stvari stoje niti neće biti, popraćena onom drugom, duhovnom evolucijom. Istina je takva da smo još uvijek stanovnici istih mentalnih obrazaca gdje se prednost daje materijalnom. Prednost koju dajemo materijalnom uvjetovana je strahom (od gubitka, siromaštva itd...) i sve se svodi na taj strah koji je općenito gledajući glavni uzročnik svih ratova, gladi, pa čak bih se usudio reći, i prirodnih nepogoda. Ukratko, sve što se kroz povijest događalo događa se i danas po istom obrascu i svi ti događaji uključujući i ove današnje su samo odraz kolektivne (ne)svijesti i promišljanja života iz točke materijalnog. Još jednom nam je pokazano i dokazano da sve što uživamo je krhko, nesigurno i neizvjesno. Tako će i ostati ukoliko se većina ne počne mijenjati iznutra, kada istinski počnemo promišljati tko smo i što smo zapravo.
Vrijeme je da shvatimo da mi, ono iznutra, nismo ova tijela, da ta ista tijela ne posjeduju dušu, nego duša posjeduje to isto tijelo. Osvijestimo da možemo i moramo više i bolje od ovoga što prikazujemo i kao pojedinci i kao zajednica i na kraju kao čovječanstvo. Tek tada imati ćemo istinski dobre temelje za istinski napredak gdje će onda kao posljedica akcije nadoći u velikoj mjeri i onaj materijalni dio kao posljedica promijenjenog načina razmišljanja i djelovanja. I tek tada ćemo iskusiti pravi pojam slobode i učiniti ovaj svijet zbilja boljim, pravednijim i sigurnijim mjestom nego što je bio kroz povijest i danas.
Prigodna fotografija starog irskog groblja.
Fotografirao tijekom trećeg mjeseca u nekakvom zaseoku na jugu West Corka.

"Problem" današnjeg društva u kojem živimo je taj što su svi u p r a v u,
ma šta god činili, mislili ili ne učinili ili ne mislili.

Tojest povečao se broj činjenica koji nekoga može diskreditirati, diskvalificirati i što sve ne da bi mu se reko da, da ti si kriv.

Ako je moj komentar uopće na tragu zapisa?!

btw; preimenuj sliku u što manje slova i onda ju zakelji,
pa će biti vidljiva.

Pozdrav,ljudino HBS. Zboriš istinu mučnu koja nažalost nema u perspektivi neko rješenje. Meni samo na pamet pada, povodom teme koju otvori, onaj stih iz Muny Sutta (utihnuli mudrac): "Zajednica izvor straha, a dom leglo prljavšitine. Bez doma, bez zajednice, takav je stav UTIHNULOG"(prijevod: Čedomil Veljačić)
Svako dobro, budi češće tu. Nedostaje energija te vrste .

Oj, ljudi.
Fotografiju vidim na mobilnom uređaju.
Sad ću probati tako kako Ilija kaže.

Ej, eternise.
Drago mi te vidjeti.
Ima rješenje za sve, pa tako i za ovo.
Recimo svete knjige, počevši od Veda, pa do zadnje Kurana.
Kako vrijeme odmiče sve sam uvjereniji da to treba proučavati kao četveroknjižje.
U suštini radi se o istoj temeljnoj poruci i služe kao svojevrsni manual script za život i življenje istog, samo prilagođeno epohama odlukom više inteligencije koja nas je stvorila.

Evo, sada se vidi fotografija.

Ilija, stvar i je u tome što su svi u pravu ... svatko ima svoju neku istinu ili istine, sustav vjerovanja, što god, nema tu pogrešnog ili ispravnog, nego samo rezultat koji je točno onakav koliko i u kojoj mjeri se živi u skladu s dušom.

ok....zakopajte me ispod tog neba

Fotka je mrak:) Bravo:)

Oblaci koji naglašavaju perspektivu prema svjetlosti, poput nepokolebljive nade koja nadilazi konotativno mračnu vizuru groblja koja čuči kao dio kolektivno nesvjesnog koje pripada thanatosu.
(volim bljuzgat, onak za sebe:P)

Previše nas se nakotilo! Svaka budala "ima prava". Svi se šlepaju na socijalu. Treba zabraniti religije ili neka je financiraju zainteresirani i ozakoniti eutanaziju. I smisliti selekciju. I ozakoniti eternisu pravo prve bračne noći (sa mladoženjom:-)!

druže Ford, da ne znam da si retardiran, još bih ti i zamjerio uvredu:))))

HBS...na ovu temu nisam dobra i ...svašta bi napisala a kasnije bi mi bilo žao pa sam počela dizati ručnu ...svijesna nemogućnosti ičega više kao pojedinka.
Zato ću napisati"Ovako dobru fotografiju dugo nisam vidjela"!

Bla bla bla bla :D

Oblaci koji naglašavaju perspektivu prema svjetlosti, poput nepokolebljive nade koja nadilazi konotativno mračnu vizuru groblja koja čuči kao dio kolektivno nesvjesnog koje pripada thanatosu.
(volim bljuzgat, onak za sebe:P)

:D :D :D
Hobi mi je prakticiranje istog tog, kako kažeš, bljuzganja, poglavito nejači, a pogotovo mojoj kćeri (daleko je ona od nejači, još malo manje od dva mjeseca i službeno je punoljetna).
Mala crtica:
Prijateljevo mladunče mi kao naslikalo sliku, za mene.
Slika kao slika primjerena uzrastu djeteta od dvije godine, znači škrabotina :D
Nakon što sam je zaprimio u ruke, pogledao sam dijete ravno u oči i rekao:
Oduševljen sam smjelošću zaprimljene apstrakcije kroz koju se, u NATRUHAMA, provlači misao kubizma koja savršeno spaja ideju postbaroknog izričaja s dubinom hiperrealizma i da u skoroj budućnosti očekujem još OVAKOVIH uradaka koji promatrača tjeraju na izmještanje fokalne točke percepcije stvarnosti i svega što nas okružuje.
:D :D :D

Forde, kako si?
Onako narodski, guziš li što?
:D :D :D

Piši, Arapo.
Svi smo u pravu i u isto vrijeme nitko nije u pravu. Koliko se god trudili da radimo na sebi (mislim na onaj unutrašnji rad) to je još uvijek tapkanje u mraku i zasigurno daleko od onoga kako bi zbilja trebalo biti.

Ej, Amigdalyce :))
Lijepo te vidjeti.

HBS...mene ti vjekovječno muči...ko je taj ko bu rekel ..kak bi trebalo biti???Meni svi vele da ovo kak ja živim povlečena sama u sebe i sa sobom..nije dobro!Za koga nije dobro?Meni je super.....sve se bolje osjećam.Kak nekome uopće padne na pamet da mi docira kaj je za mene dobro.???No..vole ljudeki bas to jer.....na miris onoga kaj ide z njihove riti su navikli pa im ne smrdi ..treba malo švajniti ono kaj ide z tuđe riti.Ufff...baš sam prosta kak šlapa,a to mi posle Mise i nije neki štos..tak vele ..makar....sve sam ja to sebi posložila kak meni paše...onaj gore je rekel..."Dobro je":-))

Ima neko vrijeme da sam promijenio posao.
Na prošlom radnom mjestu sam proveo oko pet godina i bez obzira koliko dobra atmosfera bila i uvjeti rada zasitio sam se.
Prebacio sam se u branšu s kojom sam malo imao doticaja u životu.
Početak je bio težak, najviše zbog nedostatka potrebitog znanja, a i ono malo što sam znao ispostavilo se da sam radio cijelo vrijeme na krivi način (cijena samouklja).
U međuvremenu nedavno sam dobio promaknuće i to ne za jednu stepenicu nego za dvije,
Između ostalog jedna od odgovornosti mi je i zapošljavanje novih ljudi (naravno, sukladno potrebama posla), ali isto tako i otpuštanje osoblja koje ne zadovoljava standarde firme.
Nedavno sam bio prisiljen po prvi puta otpustiti čovjeka.
Strpljiv sam sa svakim, izlazim u pomoć kad zatreba, motiviram ljude da nekako što lakše odrade posao i slično tome. Za ovoga otpuštenog uložio sam dva puta više truda nego u ostatak zaposlenih, ali rezultata nije bilo, bez obzira što sam mu delegirao manje složene zadatke, čovjek jednostavno ne da nije htio raditi, nego sam u jednom trenutku prosvjetljenja shvatio da nas doslovno sve prca u zdrav mozak.
Pozvao sam ga na razgovor, napravio mu kavu i ponudio ga cigaretom, a onda mu priopćio da zbog nove sistematizacije poslovanja se neka radna mjesta ukidaju, tako i njegovo i da mi je jako žao, ali da sam isto tako uvjeren da će jako brzo pronaći drugi posao. Naravno, sugerirao sam mu da sam napiše referencu za budućeg poslodavca koju ću rado potpisati. Trebao sam to i prije učiniti, ali svejedno, nakon toga sam se dva dana osjećao posrano.

Ljudi su takvi kakvi jesu.
Većina će radije gledati čega ima i nema u tuđem dvorištu samo da bi skrenuli pogled s nereda kojeg imaju u vlastitom.
Dokle god ti je dobro s načinom života koji si odabrala i dokle god to ne vrijeđa nikoga, to je tvoj put koji je tebi dobar i ispravan.
Ne živiš radi drugih, nego radi sebe.
I nastavi tako.
:)

Tak smo odgajani i ...živjeli smo ....mi starci...vi mladi uz vaše starce u jednom okruženju gdje su neradnici bili sigurniji od Ličkog međeda i taj je fakat trebal napraviti ogromno sranje da bi dobil vritnjak.No....potpuno krivo.Poštivam to kaj si si dal truda da napraviš sve kaj si mogel ali...kad nejde onda nejde i dosta je toga ....ma..puno toga kod nas ne štima i puno bu još vode proteklo prije nego se bu nekaj dobroga dogodilo:-(((

Isto je svugdje, Arapo.
Ljudi se ponašaju po istom obrascu i ovdje u Irskoj i u Hrvatskoj.
Nijanse su ono što čini razliku, a to je više stvar mentaliteta.

Navratim poslije, idem sad popravljati neke stvari.
Trebao sam biti u prirodi, ali vrijeme je blago rečeno, odvratno.

I to sam pustila na miru..ne ždere me više jer......dok se kolektivna svijest ne promjeni..niš od posla.Mi se polako spremamo tam nekam ....vi mladi se još morete za nekaj izboriti!

Ajde ..sretno ti s poslom ..pazi na se!

Fotografija je magična.

Ako je pročitati s tvoje fotografije, ja čitam, sve će biti dobro, dolazi svjetlost :)

dobra tema, ali mi se čini da džabe krečiš... to što si napisao vrtim skoro svaki dan u glavi ;)

Hvala, juicy.
Lijepo te vidjeti.

Ej, Buga&Vuga ...
Mislim da ne krečim džaba :)
Eto, i ti razmišljaš na tom tragu.
Već nas je dvoje. :)
A ima nas još na blogu.
I još više na svijetu.
:)

Juicy, htio sam da se fotografija nasloni na zapis.
Zalaz sunca predstavlja nadolazeći sumrak čovječanstva (kad bolje razmislim već jesmo u tom periodu), a groblje ono poslije što nadolazi.
Ali, imaš pravo.
Sve prođe, pa će tako proći i ovo.
Poslije kiše sunce i obratno, kako već ide.
:)

Meni je značajna ova bijela svjetlost, ja to ne vidim kao zalaz, ja to vidim kao izlaz.

Pa da, izgleda tako, kao nekakav prolaz u nešto drugačije, možda bolje.

Historia est magistra vitae-nije tako, nego je ovako Historia magistra vitae est! Prijevod može biti u duhu hrvatskog jezika, ali original je original!

Ovaj post naprosto je jedna prekrasna iznimka koja bazično iskače iz prosjeka...Slažem sa svakom misli navedenom u postu, a fotografija je očaravajuća:) I ja je vidim kao svitanje...nekog novog dana ili doba....

Komentari su isto tako zanimljivi...:)

LP.