Servus dragi Zagreb moj

Idem za koji dan sa Brijuna na izlet u Pulu, pa onda katamaranom na Mali Lošinj. Veselim se posjetiti mog dobrog prijatelja i vječitog suparnika Barba Šimu.
Ime je naravno izmišljeno, radi se o naturalizovanom Kranjcu, sa očajno lošom Zagrebačkom spikom. Šime tradicionalno provodi ljeto na Lošinju u galebarenju sa svoje "jahte" usidrene na samoj gradskoj rivi.
Mislim, jahta se ovdje stvarno mora napisati pod dvostrukim navodnicima. Za one koji se kuže u brodovlje, radi se o malo jačem čamcu za spasavanje, preuređenom uz puno ljubavi za detalne i pogonjenom uzvanbrodskim Tomosovim motorom sa cijele 4 KS kakvi se više ne proizvode skoro 40 godina.
Što se tiče naviganja tu Barbi nemaju što prigovoriti ni stari morski vuci. A, što se tiče ulova, tu nadilazi sve što je meni do sada poznato.
Mislim, ovo nisu isprazne lovačke/ribičke priče iz treće ruke, nego neposredno vizualno opažanje.
Kada se malo oporavim od prvog šoka, pitam Barbu kako mu samo to uspijeva i što ja ne mogu tako.
Nije u tebi problem, tješi me Šime, samo imaš potpuno neadekvatno zanimanje.
Kako neadekvatno, bunim se ja učudu, pa piloti i lječnici ubjedljivo vode u svim statistikama.
Možda, dodaje Šime, ali niti možeš prošetati svoju uniformu po ovoj vrućini, niti možeš privezati avion za rivu.