Moja riječ nema smisla...

da, volim ljeto...
melodija zvuka igra se u mojoj glavi...zuji, zvoni, pleše...
i svijet je opet čarobno mjesto..znam, znam, nikad nije ni prestao biti...
it's all in my head...
sunce je tu, kupa nas u svojoj toplini, šalje nam svoje zrake, daje nam život..a mi ga ni ne primjećujemo...samo ga psujemo...a što bi bez njega? nismo ni svjesni kako bi nam bilo da smo u mraku, bez tih sjajnih zraka, bez tog izvora života...
..i kad se okupimo uz more, šarena družina, riječi postaju važne, smijeh postaje jedini bitan, razumijemo se, imamo iste interese, opustiti se pred dolazak novog dana, odmoriti se do izlaska novog sunca...i tada volim što sam živa...i tada volim što smo tu, svi na istom mjestu, svi pod istim nebom...sve postaje moguće i tako lagano...
...sve opcije su otvorene, sve mogućnosti realne...samo treba krenuti...korak po korak...u pravom smijeru...bez osluškivanja i bez zastajkivanja...
i svaki dan imam nove prioritete, nove želje, nove ciljeve, nova nadanja..nekad stare stvari postaju manje važne, nekad ostaju tu, jednako bitne kao i jučer...nema pravila...
želje dolaze na način da najprije titraju lagano u meni, ja ih ni ne primjećujem, nisam ih ni svjesna..kada im dođe vrijeme,lagano se kristaliziraju, postaju važnije i tada se stvara slika, čista i jasna, i želje postaju mozaik, mozaik želja...
i da, doista je teško i tužno primiti poruku koja je lijepa, a nije tebi upućena ni namjenjena...nego nekoj drugoj princezi, nekim bistrijim očima, nečijem tuđem srcu...
 
da, volim ljeto...
 
˝...just be good to me...˝

sta ti znas sta je kome namijenjeno. ah ah, kad imate previse bliskih prijatelja za ostavljat i prenosit poruke, prevaranti nijedni ;PPP

... i ja, i ja... :-)))

Samo da te pozdravim..... vidim da sunce djeluje na tebe ko na pravu leptiricu....Drago mi je da nema više one depresije....bok

da, nekako me sunce oživilo, hvala na pozdravima, uzvraćam ;)