Laprdarij

Danas razgovaram sa svojom najboljom prijateljicom, i kažem joj u jednom času kako mi je jedan od najvećih trenutaka u životu bio kad sam oca svoje djeca prihvatila takvim kakav uistinu jest. U stvarno sam tako mislila do tog trenutka. Međutim, riječ po riječ s njom i shvatim da zapravo nisam ja njega prihvatila - koja bahatost! A pogotovo mu nisam ništa opraštala. Prava je istina da sam prestala od njega očekivati nešto što on nije i što on ne može dati. Dakle, nisam ja njega prihvatila takvim kakav jest, nego sam se zbrojila i prestala očekivati nerealno.

Stoga, što je oprost? Nije to nešto veliko, neka naša divna i predivna gesta, nešto vrijedno divljenja, nešto skoro pa nadljudsko.. jer sve to proizlazi iz bahatosti - ja sam iznad njega. Ne, oprost je čin u kojem se povlačimo, uvlačimo kandže, i prestajemo mučiti tog drugog s našim nerealnim očekivanjima. A to što imamo nerealna očekivanja, to smo si sami krivi.

Hm..

Mislim da su nerealna očekivanja pogrešan termin.

To su samo očekivanja.
Kako to ide, ako se uspune onda su bila realna a ako ne onda su nerealna?

Očekivanja ovise o nama a uspješnost o onom drugom.

Mislim da se kod naših očekivanja sebično stavljamo u prvi plan.
Kao, sta bi htjeli zbog nas samih

Nazvao bih to našim vlastitim nedostatkom u tom odnosu kako vidimo sebe s nekom osobom od koje očekujemo tu neku promjenu.

To je naš krnji položaj u tom odnosu.

očekivanja...
unreal...
svi mi imamo nešta u sebi....
očekivanja...da.
možda je i on nešta očekivao od tebe...samo ga nema tu da nam kaže

Uvlačenje kandži kao sinonim za opraštanje? Onom od koga smo očekivali?

Zar to ne bi trebala biti pomirba sa sobom.

Netko bi takav kakav jest bio nekom drugom ispunjenje svih očekivanja.
Znači on je konstanta u formuli

Mi smo varijable

Očekivanja imaju jednu divnu karakteristiku.
Uključuju budućnost.

Govno je što uništavaju sadašnjost

U zaključku se slažemo sa izrečenim. Ali onak, za diskusiju , ja to stanje ne bih zvao oprostom.
Prije prijvaćanjem

Ako naučimo ljudima i događajima dati mjesto u sebi prihvaćanjem u realnom vremenu, ne u budućnosti, nema ni potrebe za isukavanjem kandži.

Teoretski zvuči lako

Ispada da su očekivanja alibi za manjak ljubavi
A manjak ljubavi poslijedica neprijvaćanja

A opet…šta ja znam
Čitam gore šta sam napisao pa se ni sa sobom ne slažem potpuno :))

Da je lagano, ne bi se ljudi tako lako gubili u međuljudskim odnosima :)

ho'oponopono? :)

Koka, deder za iduci put neku Light temu.
Dosta više čekićanja po sebi
Treba se stić i volit dogod

Okos bokos prne kokos, pita Maja daj jarce dva jaja

Majo oprosti ali nedan e

Jarce oprosteno ti je

Hvala Majo kad buden ima datcu e

Nu sta san pametan jutros!!!

Zanimjiva tema: tema opraštanja. Vjerojatno smo se svi susreli u svom životu sa njom. Na koncu, ispada da je ona samo konstrukt za mnoge, a rijetki vide istinsku suštinu i smisao opraštanja . Pa ipak, svjestan da je moj svijet samo moj i drugačije posložen, poštujem tuđe koncepte i preimenovanja bitnih varijabli u vlastitom svemiru, ako ta preimenovanja i restrukturiranja postižu svoj cilj, a to je, vjerojatno: iscijeljenje onoga što nas žulja, a ne možemo više promijeniti. U svakom slučaju, respekt koki, i znaj da te volim čitati.
Svatko gradi svoj koncept objašnjavanja, i tko je toliko numinozno vrhunaravan da sudi o tuđim životnim situacijama koje ustvari ne svjedoči niti ima bilo kakav uvid u njih? Podizanje vlastitih stavova i "objašnjenja" na generalni nivo je jedino kaj bi mi moglo ići na živce pomalo, ali i to sam naučio oprostiti:)
Ponavljam, : ako te primenovanje konstrukata tvojeg modela liječi, tada ispunjava svoju svrhu, i ja tu nemam kaj pametovati.

Pa ipak, kad se radi o tvom suprugu, fokusiraj se na ono dobro i životvorno. na koncu: stvorili ste potomke, i vjerojatno je bio period u vašem zajedničkom življenju koji bi se mogao prozvati "zlatnim", zar ne?
Pozdravio bih samo Amygdalu koja je skromno i potiho sugerirala Hooponopono.
Namaste, Amy

I za kraj: mislim da igra restrukturiranja vlastite životne priče nikad ne prestaje, tako da bih se usudio reći da tvoj trenutačni uvid ne treba uziati kao nešto konačno.
Pozz, draga Koko, budi više tu, jer fakat nema se kaj čitat u zadnje vrijeme.

Hmmm...oprost? Pa ustvari daaaaa.... Ta osoba je onakva kakva jest. Možda ju nisam dovoljno poznavala u svim segmentima.
Izgradila sam možda svoju viziju o njoj, na osnovu koje možda imam neka svoja očekivanja? Osoba sam kakva jesam, a i ta osoba jest. Glumu ne trebam, no kulturno ponašanje svakako. Ne toleriram baš sve, zašto bih?Ne očekuje ni da se mene u svemu tolerira. Pitanje je što trebam oprostiti? Grubu riječ? Postupak? Pa nije stvar da ja neću oprostiti i jedno i drugo...Ali...Sve stvara jednu sliku o čovjeku. Pitanje je dali sa upotpunjenom slikom želim (dali moram?)ići dalje u nekim svojim kontaktima. Bar to pravo izbora imamo.

Hehe, Fly :) da, sad si mislim o nerealnim ocekivanjima. Recimo, realno ocekivanje je da musko ne zapiša pola kupaonice, jer na to moze utjecati. A nerealno da mi cita misli. Ja to onako, nabrzinu..

"Zar to ne bi trebala biti pomirba sa sobom", da, da i da, to je to, ♥

"Mi smo varijable" i opet da da da :)

Djuro, naravno da je i on od mene ocekivao pa je i on popustio, tada to nisam uvidjala

Amygdala :*

Ete , ❤ , naravno da moj niti jedan uvid nije konacan, to je zivo i mijenja se

Fato, bilo je i grubih rijeci, i postupaka, pa se je opet nekako sve poravnalo

Pih. I nezapisavanje kupaonice je nerealno.
Probaj ti ujutro usmjerit prema dolje nešto tvrdo ko kamen ove prema gore.
Zapisano preko školjke.
Ili ako je hanumen bio dosta stariji od tebe onda je ziher zapisavao ispred školjke.
Dok skuzi u kojem će smjeru krenut mlaz, već vise nema sta za pišat. Imat će opet za pol sata. Ili će mu se samo Učinit :)

Uglavnom, žene koje su naučile prihvaćat, svog hanumena ne kastriraju inzistiranjem da sjedne na školjku dok piša niti da briše vlažnom maramicom kad god zapisa. Nego ga fino pošalju u dućan da si kupi pisoar.

Problem solved

Za rodjendan mu se kupi dodatna oprema za pisoar.
Recimo mirišljava kuglica u dizajnu nogometne lopte koju pisanjem treba utjerat u gol.
Sok on gaustavljanjem mlaza zapravo trenira zadržavanje ejakulacije jer se ugura da puca penal, od tog u konačnici opet profitiras ti

Htjedoh na bas tom banalnom primjeru zapisavanja wc-a istaknut kako se promjenom perspektive ljudi mogu i lakše prihvatit, zabavit i profitirat

Za 8.mart on tebi kupi onaj lijevak za žensko pisanje stojeći pa možete u natjecanje.

Za godišnjicu se kupi mali whiteboard za pisat score.
Lupat recke
Na kraju mjeseca tko izgubi cisti kupaonu naredni mjesec

Ugoavnom, prihvaćanje + kreativnost + humor svakodnevicu koja te žulja može pretvorit u lijep život s nekim

Da ga jebes ako to nije 100x bolje od zvocanja zbog zapisane školjke

(Mene bi garant dopala žena koja bi dok obavlja No2 obrisala par mojih recki sa whiteboarda)

(I onda bi zaključala svu svoju šminku jer zna da joj u pol krema uvalio po neki šmrklj dok sam ja na No2)

(Nek netko javi mojoj budućoj zeni da ne bude peder. Jer ja mogu biti još veci)

:))

Dobra večer, Chococh-Anel!

Zapravo sad je već jutro.

Tema je životna i daje materijala za razmišljanje.

https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=18315&log=546475

Davno si napisala gornji post, što sam otkrila pretražujući nešto o Srđanu Roje.

Ugodno sam se iznenadila.

Inače, pravo kažeš neke stvari.

I meni se čini najgore da kažem: Oprostiti hoću, ali zaboraviti neću!

Ili da to netko kaže meni.

Oholi smo nekad u tom opraštanju.

Ali uz određenu autorefleksiju kakvu ti posjeduješ, spoznaje o oprostu pretvaraju se u bolju spoznaju sebe.

Zato, želim ti što sretniji i skladniji odnos sa tvojim bivšim suprugom i sad i u daljnjoj budućnosti:-)

Samo da još dodam.

Amy, ho'oponopono zvuči kao dobra ideja.

Ahhahahha, Fly, sam sebe si nadmasio :)) Nemam sto dodati. Dobra ti je formula, lako za reci.. a valjda uspjesni brakovi tako funkcioiraju, s puno humora. Iskreno, ja bih tako mogla da ga smatram malo retardiranim, ili da je to neka bozanska ljubav.. but i'm only human after all

Hej Lana, doticnog vise nema medju nama. Zivot je prezanimljiv! Svaki put kad sam rekla 'nikad vise' dogodilo bi se suprotno. Pak pazim kaj pricam. Jer valjda ovaj saljivdzija odozgora slusa i veli 'nikad vise'? Ajd bas da vidimo

Coco, hvala što si odgovorila.

Mislim da bi se nas dvije razumjele i bez puno riječi.

Izdvajam misli iz tvog profila koje su mi jako bliske:

- Živim duhovnost. Svaki dan u svakom trenutku vodim se tim principima i predivno mi je.-


- evo recimo jedan: postoji li zagrobni život? Nitko ne zna. Mogu vjerovati da postoji, a mogu i da ne postoji. A znat ću tek kad odem s druge strane. Dakle, vjerujem u ono što mi više paše. -

I da, netko gore se smije svim našim ludostima (ovdje ubrajam i svoje ludosti)...:)

Nemam baš pravog linka u kojem bih mogla izraziti kako je oslobađujeće ponekad nasmijati se samom sebi i ne uzimati ništa pa ni sebe baš preozbiljno, ali valjda će i ova pjesma poslužiti svrsi..

https://youtu.be/9_GBKjm2l0c

Da, razumijemo se :) A Đole, divan je..

Pa nekako sam te osjetila i doživjela kao da te već poznajem, još pri čitanju tvojih postova na koje sam naišla..

Možda se znamo iz nekih bivših života?:)

Eh, Djole, kad je ono u Puli zapjevao Oprosti mi, Katrin...publika je poludjela..

Ne znam tko ga ne voli....

Drago mi je da se i tebi sviđa:)

Samo sam htjela dodati kako je Đole izgleda u svim ženama sanjao samo jednu...

https://youtu.be/J36t8mxEGV8