Laprdarij

Sretnem ju nakon 25 godina. Razišle smo se u nekakvoj svađi, znala sam se pitati oko čega smo se posvađale.. Jednom sam je htjela izbaciti iz auta na karlovačkoj, sjećam se zbog čega. I sad nakon 25 godina ona meni ispriča neku skroz meni nepoznatu priču. Da jednu! Priče su nam se skroz razlikovale - njezina verzija svađe, i moja verzija. Mozak je šaljivdžija! Nismo iste osobe, nismo bile u istim situacijama. A jesmo. I bile smo kao sestre. I kao da nije prošlo 25 godina, kao da smo se jučer razišle. Kažem ja njoj - kao da si cijelo vrijeme pokraj mene. Ponekad sam se pitala kako bi to M učinila? Tu večer nakon 25 godina mnoge smo teme pretresle, i činilo se da smo paralelno išle tih 25 godina. I da ćemo od sada nadalje biti opet sestre.

Drugo jutro pošaljemo poruke, prvo sms, pa whap, pa riječ po riječ, a sve nekako lagano, i ona u jednom trenutku zamukne. I evo prošlo tjedan dana, ni slike ni tona. Da su ju svemirci oteli, znala bih. Da se nešto dogodilo naglo, sin njezin bi mi javio. Dakle, odlučila je ne nastaviti prijateljstvo sa mnom. Malo sam ostala iznenađena. A onda pomislih - ako tako treba biti, a dobro. Valjda sam nešto krivo rekla, napisala.. Doduše, nekoliko poruka sam napisala dok sam hodala ulicom i imala naočale za daleko, s kojima ne vidim blizu, i kad sam ih poslije pročitala bile su mi smiješne. Možda je ona pomislila da sam pukla. Ošla na kvasinu. Napisala sam joj da sam imala krive naočale. Ništa, muk.

Za 25 godina, ako bog da, opet će svaka imati svoju verziju priče..

Dobar ti dan Coco!
Ovo je tema o kojoj bi mogla puno pisati ali.....i ova tvoja priča me je uznemirila jer su mi iskustva strašna....pa..neću se ja još vraćanjem u prošlost stresirati.Znam samo da moje tri nisu bile vrijedne godina koje sam im dala.:-)

BTW...nisu one krive..ja sam kriva jer sam im to dozvolila i to od sveg svog srca:-((

Bok, Coco, ne znam o kome se radi, a eto, događa se...

Ali 25 godina je predugo za čekati:)

Možda ste startale prebrzo. Skoro sam napisala - agresivno. Pomalo. Dajte si vremena, prošlo je 25 godina. Uzmimo u obzir da bi joj se moglo događati nešto što ovog trenutka iz nekih razloga ne može podijeliti sa tobom. Neka ide svojim tokom, neka prijateljstvo zaživi tempom bez presinga, bez moranja

Imala sam sličnu situaciju, doduše nije prošlo 25 godina, ali prošlo je neko vrijeme

Kad čaša jedanput pukne ne može se tako zalijepiti da negdje ne curi....

mama je imala sedmero braće, svi su u braku i imaju po dvoje djece, tatinih je bilo četvero sa djecom, a sva ta djeca su tu negdje mojih godina i kad smo odrastali bili smo jako vezani. Obiteljske fešte su znale biti sa muzikom (jer nas puno svira) i neizostavnom violinom ujaka Josipa.
kad su umrli djedovi i bake, polako smo se rasuli.
Sad se sretnemo samo na sprovodima kad (to me asociralo na ovaj blog) si izmijenjamo brojeve, izljubimo se uz obećanje da ćemo se svi masovno družiti.
Svatko opet ode svome poslu i ne čujemo se i ne vidimo do sljedećeg sprovoda.

Je pogni........izgleda da je kod mnogih tako.......tak je kak je.....nekad nešto bilo (......) sad se samo spominjalo....

A da, Arapo, i ja sam si svašta dozvoljavala, ali valjda je tak otrebalo biti. Dok je više dobroga nego lošega, idemo..

25 godina se čini sada kratko, zaključile smo da smo se družile prije nego što su se mobiteli pojavili... ajme

Ive, možda smo startale prebrzo. A opet, bilo je kao da nema te pauze od 25 godina, barem sam ja to tako vidjela. Ali očito se puno toga promijenilo..

Hehe, Pogni, i nas dvije smo se srele na sprovodu zajedničkom prijatleju

Razmiškljam da opet prva potegnem, ili da pustim.. Već smo u godinama, tko zna koliko nam je ostalo, pa baš je bez veze furiti se pod stare dane, a opet, ne ide na silu

Da barem znam zašto se ne javlja

Naučile ste živjeti jedna bez druge, a onog čega nema, bez tog se može.

Coco, evo ja bih nešto rekla, jer ovo je primjer na kakav sam naišla u životu. Čak i nije bitno kojeg je spola osoba. U mom primjeru se radilo o muškarcu.

Kad ti druga osoba ne pruža mogućnost za konstruktivan dijalog i šuti, a ti premećeš po glavi sve moguće razloge zašto je tako, i propituješ svoje postupke, to može biti vrlo frustrirajuće. Meni je tako bilo.

Mislim da mogu biti dvije stvari.

Ili ta osoba želi da se baš tako osjećaš, po sistemu, e baš ti neću reći što mislim, a ti se muči da shvatiš!
To je za mene manipulacija.

Ili je ta osoba previše nesigurna i previše se lako vrijeđa. Tu baš i nema pomoći.

U mom slučaju je bilo i jedno i drugo.

Prije svega nisam mogla shvatiti čime i kako sam ja tog muškarca uvrijedila. Razbijala sam glavu kao i ti.
Na kraju sam saznala da se on općenito lako uvrijedi.

Na kraju sam zaključila da ako moram što se kaže hodati po jajima da nekog ne bi uvrijedila, stalno promišljati svaku svoju riječ i ne mogu biti sponatna, to je užasno umarajuće.

Postala sam energetski iscrpljena. Pa sam sve to pustila iz ruku. Postoje ljudi oko kojih se ne vrijedi truditi, jer da se postaviš na glavu, ne možeš im ugoditi.

Ovo je samo moje iskustvo. I ne znam hoće li pripomoći tvojoj dilemi??

Zivot nosi i odnosi i ja to shvacam pod normalno

Draga Coco...ti ne znaš zašto šuti ..ja znam baš sve i jako je tužno.Do mene je jer..kada nekoga volim radim to sa toliko sebe da nije normalno i onda ....toliko me i zaboli...šta da radim..takva sam i ne mogu i ne želim da me gori od mene mijenjaju jer sam u pravilu...dobra osoba:-)

vjerojatno nema razloga što se ne javlja.
Ima svoj način života, svoje obaveze i rutinu. Vjerojatno nije odmah mogla odgovoriti na poruku, kasnije nije znala što bi napisala, kao kasnije će, dan prođe u trenu, prođu dva, tri.
Prođe onaj magični trenutak kad se radovala što te srela i opet uđe u svoju uhodanu svakodnevicu.

Da ..piše na jednom mjestu gdje ljudi ljude uče kako ne poginuti u ovom ludom životu...da...
NE IDEŠ TAMO GDJE TE NE ZOVU...JER TAMO TE NE TREBAJU.
DA NE PRIČAŠ TAMO GDJE TE NE TRAŽE DA PRIČAŠ
I JOŠ PUNO TOGA NO...PAMETNOM DOSTA.:-)

arapo, kad bi pametniji popuštali, budale bi vladale svijetom.
kad bi dolazili samo tamo kamo nas zovu, nikad ne bi došli potrebitima
kad bi pričali samo tamo gdje traže da pričamo, nadglasali bi nas bučni.

Off topic.... Pogni, kad narastem hoću biti kao ti, tak fino posložena :*

Pogni..uz dužno poštovanje.....ovo što je napisano a rekao je netko drugi sa kim sam se ja složila...ima ipak neko drugo značenje od onoga što si ti napisala...no...sloboda govora i pisanja je nešto što jako cijenim i podržavam:-)*

An update: javila sam se toj frendici i ispalo je da se samo nije stigla javiti.. i nastavile smo klepetati kao da ništa nije bilo. Pa valjda onda i nije.. Kako god, dobro je..